Odgovarajući na pitanje novinara zašto, nakon dugogodišnjih problema o kojima su izvještavali javnost, baš danas predstavnici Vlade obilaze fabriku Duška Kneževića, Simović je kazao: "Nije bilo poziva da se obiđe ova fabrika, a kao što znate u Crnoj Gori postoji dobar običaj, da se u nečiju kuću ne dolazi bez poziva domaćina, vlasnika. Ova fabrika imala je donedavno vlasnika koji se očigledno pokazao kao veoma loš domaćin i tome danas zajedno svjedočimo. Svjedočimo da je proizvodnja stala prije dvije i po godine, skoro tri, vidimo da se oprema ne održava, čujem od radnika da psotoji značajan dug po pitanju plata, doprinosa i nakon svega možemo da konstatujemo zajednički da je domaćin, vlasnik ove fabrike, utekao. Utekao i ostavio firmu, i ne samo ovu, ostavio dugove prema radnicima, i ne samo prema ovim radnicima, ostavio dugove prema državi“, kazao je Simović.
On je dodao da Vlada nije to nijemo posmatrala, nego je krajem 2017. preko Poreske uprave pokrenula uvođenje stečajnog postupka.
„Kao što smo informisani Privredni sud je prihvatio, a Apelacioni potvrdio. I sada u ovom trenutku je činjenca da su ključni povjerioci u tom postupku država, Poreska uprava i radnici. Upravo smo danas zajedno tu u toj ulozi da dogovorimo šta nam je činiti“, kazao je Simović.
A to znači, kako je naglasio, da se sagleda način da se stečajni postupak realizuje na brz i efikasan, za dobro povjerilaca, prije svega radnika, ali i obaveza prema državi.
„Već smo konstatovali da je vlasnik, uoči stečaja, napravio jednu neobičnu radnju, reklo bi se nezakonitu i da je ugovorom o prenosu svojine kompletnu imovinu, odnosno da budem precizan, sve što vrijedi u ovoj fabrici prenio na Atlas banku. Čuli smo da je trenutna stečajna masa ovdje svega devet vozila. Znači jedan prepoznatljivi manevar za tog istog vlasnika i moramo preduzeti hitno određene pravne radnje da se u jednom brzom postupku ta imovina vrati gdje treba da bude. A treba da bude vlasništvo fabrike, pa ćemo vidjeti šta na bazi te stečajne mase koja treba da bude ne samo ovih 9 vozila nego oprema, kako da namirimo obaveze prema povjeriocima“, kazao je Simović, ističući da bi njegova ambicija bila pokretanje proizvodnje.
„Mislim da to možemo. Ova oprema sa dobrim servisom, izvorištem jednako kvalitetnim kao i kada i 2006. kada se pokretala proizvodnja, ali ne kroz program reorganizacije, jer je to gubljenje vremena. Ne vjerujemo u ponuđeni program reorganizacije od vlasnika koji se ponašao na ovakav način, nego da vidimo da to bude prodaja imovine kroz mogućnost nalaženja potencijalnnog partnera da pokrene ovdje proizvodnju. To je naš cilj i to želim da podijelim danas sa radncima. Da li ćemo uspjeti zavisi od svih nas zajedno“, poručio je Simović, dodajući da „nema čarobni štapić i ne može obećati, ali da će, zajedno sa radnicima, tome težiti.
