Dakle, o bračnoj neplodnosti možemo govoriti kada i nakon godinu dana kontinuiranih seksualnih odnosa, a bez upotrebe kontraceptivnih sredstava, izostane željena trudnoća. Otprilike 80% parova će, uz redovne nezaštićene polne odnose, postići trudnoću u prvoj godini pokušavanja.
Od preostalih 20%, dio njih će ostvariti spontanu trudnoću u drugoj godini pokušavanja, a ostali tek uz medicinsku pomoć. Procenat bračne neplodnosti je danas u razvijenom svijetu kao i u Crnoj Gori visok i kreće se od 12 do 18 procenata što je i ozbiljan problem današnjeg društva.
Kakva je situacija u Crnoj Gori kada govorimo o bračnom sterilitetu, koji su faktori rizika kod muškarca i kod žene za nastanak steriliteta kao i koji su načini rješavanja ovog problema za Portal Analitika govori dr Nebojša Čejović, ginekolog akušer - stručnjak za vantjelesnu oplodnju.
ANALITIKA: Plodnost i rađanje oduvijek su bile oblasti života koje su zaokupljale interesovanje ljudi. Još u drevnom Egiptu ljekari su shvatili da neplodnost može da se pojavi i kod muškaraca i kod žena. U Crnoj Gori kao tradicionalnoj sredini je do skoro važilo da je neplodnost u braku isključivo ženski problem. Da li je došlo do promjena u ovakvom shvatanju?
DR ČEJOVIĆ: Prilikom studiranja i kasnije specijalizacije i izučavanja steriliteta mislili smo, ne svakako u apsolutnom smislu, ali da je ženski sterilitet dominantniji, medjutim, iz dugogodišnje kliničke prakse u Klinici “Life” u Podgorici, došli smo do podataka da je odnos muško-ženskog steriliteta indentičan. Čak u jednom periodu, stopa muškog steriliteta je bila veća.
No ipak, istakao bih da faktor sterilitea u odnosu muškarca i žene je pola pola ili ako uzročnike podijelimo u procente, to bi izgledalo : muški faktor neplodnosti – 40 odsto, ženski faktor neplodnosti – 40 odsto, zajednički faktor neplodnosti – 10 odsto, nepoznat uzrok neplodnosti – 10 odsto.Važno je istaći da smo proteklih decenija ipak uspjeli anulirati sterilitet kao tabu temu i da danas u Crnoj Gori o njemu govorimo kao realnom stanju gdje na sve načine pokusavamo doći do cilja - dobiti zdravo potomstvo.
ANALITIKA: Postoje brojni faktori rizika koji mogu da utiču na smanjenje plodnosti muškaraca i žena, što naravno dovodi do potencijalnih problema sa sterilitetom. Uglavnom se radi o spoljašnjm faktorima koji utiču na naš organizam, a na koje je moguće uticati i smanjiti njihovo loše dejstvo. Koji su to faktori na koje možemo uticati?
DR ČEJOVIĆ: Na početku bih istakao godine i situaciju da danas imamo kasno radjanje. Nekada su žene rađale u životnoj dobi izmedju 20 i 25 godine, a sada se ta granica usljed kasnijeg stupanja u brak i reprodukciju pomjerila na period izmedju 30 i 35 godine.
Sve ovo rezultira da u kliničkoj praksi imamo sve veći broj starijih prvorotki ili žena koje prvi put radjaju poslije tridesete godine zivota. Odlaganjem radjanja imamo poremećaje u jajnim ćelijama i spermatozoidima gdje dolazi do poremećaja u DNK strukturi jajnih ćelija i spermatozoida što dovodi do sve većeg broja anomalija, mogućih spontanih pobačaja, kao i svih komplikacija koje utiču na zdravo potomstvo.
Pored ovoga, izdvojio bih jedan pojam sa kojim se, u posljednje vrijeme sve češće susrijećemo u kliničkoj praksi, a to je rana menopauza gdje čak i djevojke koje nijesu stupile u brak, ulaze u menopauzu sa 22 ili 25 godina. Uzrok, nažalost, još uvijek pouzdano ne znamo, ali je zaista teško reći jednoj mladoj djevojci da mora ići na donaciju.Ipak, najčešći faktor rizika za nastanak steriliteta kod oba pola su infekcije i to bakterijske infekcije pogotovo tkz. tihe infekcije ili one koje nemaju istaknute simptome, koje tek kada udjemo u proces ispitivanja uzročnika steriliteta, utvrdimo da je upravo ona odgovorna za njegov nastanak.
Pored toga kod žena kao uzročnik steriliteta može se pojaviti endometrioza, kao i pojam tkz. žokoladnih cisti na jajnicima, a kod muškaraca smanjen broj spermatozoida ili tkz.lijeni spermatozoidi.
Ono što je sigurno jeste da faktori sredine kao i način života oba pola, dovode do pojave i ispoljavanja odredjenih uzročnika steriliteta tako da ih u ispitivanju detaljno sagledavamo. Od alokoloha, nikotina, narkotika do svakodnevnog korišćenja elektronskih uredjaja, poput mobilnih telefona i kompjutera, koji imaju odredjenu dozu zračenja do sedatalnog načina života, nedostatak fizičke aktivnosti, gojaznost i stečeni dijabetes predstavljaju potencijalne faktore rizika za reproduktivno zdravlje i muškarca i žene.
ANALITIKA: O bračnoj neplodnosti možemo govoriti kada i nakon godinu dana kontinuiranih seksualnih odnosa, a bez upotrebe kontraceptivnih sredstava, izostane željena trudnoća. Da li je upravo tada alarm da se bračni par javi za stručnu medicinsku pomoć?
DR ČEJOVIĆ: Upravo tako, to su preporuke shodno definiciji bračne neplodnosti. Medjutim, istakao bih i značaj starosne dobi bračnog partnera tj. žene ako je to do 38. godine žene, onda je medicinsko ispitivanje indikovano posle godinu dana nemogućnosti ostvarivanja trudnoće, ukoliko je žena starija od 38 godina taj period je pola godine kada se treba obratiti za stručnu pomoć.
Stručna pomoć i medicinska ispitivanja imaju jasne protokole i procedure, samim tim na početnom pregledu odredjujemo šta od pregleda i dijagnostičkih procedura i nalaza treba da urade kako muškarac tako i žena: muškarci nalaz spermograma, a žena odredjivanje nivo polnih hormona, kao i briseve na odredjene infekcije.
Na osnovu dobijenih rezultata ispitivanja i definisanja, odlučujemo se na neku od tehnika asistirane reprodukcije.
ANALITIKA S obzirom da ste neko ko je prvi u Crnoj Gori, još 2003. godine uspješno sproveo postupak vantjelesne oplodnje, možete li nam navesti koje procedure su zastupljene kada govorimo o ovakvom rješavanju bračne neplodnosti?
DR ČEJOVIĆ: Vantjelesna oplodnja se sprovodi kao terapija neplodnosti tek kada ne postoji ni jedan drugi jednostavniji način liječenja steriliteta i ova metoda predstavlja krunu liječenja neplodnosti, a za mnoge parove jedini put do roditeljstva. Potrebno je znati da trudnoća nastala vantjelesnom oplodnjom, je potpuno ista kao i svaka druga trudnoća nastala na uobičajen način.
Do danas je ovom metodom rođeno preko 5 miliona djece širom svijeta. Bitno je istaći da se svakom paru prilazi individualno od strane stručnog multidisciplinarnog tima .
Metode ART (Asistirane reproduktivne tehnologije) koje se primenjuju shodno indikacijama su: Intrauterina inseminacija (IUI), In Vitro Fertilizacija (IVF), Mikrofertilizacija (ICSI), Testikularna Aspiracija Spertmazoida (TESA i TESE) i program donacija (AID). Iako intrauterina inseminacija po zvaničnoj i važećoj definiciji ne spada u grupu asistiranih reproduktivnih tehnologija, ona ipak podrazumijeva ubacivanje prethodno laboratorijski obrađenih spermatozoida u matericu u vrijeme ovulacije. Zato je ranije metoda IUI nazivana „niskom tehnologijom“. To je najjednostavniji oblik asistiranog oplođenja.
In Vitro Fertilizacija (IVF), vantjelesna oplodnja (In vitro fertilisation – IVF) je medicinski postupak koji podrazumijeva nekoliko koraka. Prvi je stimulacija jajnika da proizvedu što više jajnih ćelija. Drugi je oplodnja jajnih ćelija “in vitro” (van tijela), dakle van materice, otuda i sam naziv postupka. I na kraju, treći korak jeste vraćanje oplođene jajne ćelije ili embriona u matericu.
Mikrofertilizacija (ICSI) - In vitro fertilizacija intracitoplazmatskom injekcijom spermatozoida - Mikrofertilizacija (ICSI) je postupak vantjelesne oplodnje koji se koristi kada želimo da povećamo šanse paru koji je uključen u postupak, a kod kojih je minimalna vjerovatnoća da se fertilizacija odigra prirodno (klasičnom metodom IVF), zbog smanjenog broja spermatozoida ili njihove jako lose pokretljivosti.Testikularna Aspiracija Spertmazoida (TESA i TESE) podrazumijeva izdvajanje spertmazoida iz testisa putem aspiracione igle ili pravom biopsijom dijela tkiva testisa, a kasnije ICSI metodom oplodnju jajne celije. Ove dvije metode radimo samo u slučajevima potpunog nedostatka spermatozoida u ejakulatu – azospermije.
Takođe, bitno je istaci da uspješnost postupka VTO kod osoba ispod 38 godina je preko 35 posto.
ANALITIKA: Šta predstavlja pojam doniranja polnih celija?
DR ČEJOVIĆ: Suština je da u slučaju da žena ne može da stvori jajnu ćeliju ili muškarac nema sopstvenih spermatozoida, donira se biloška ćelija od nepoznatog davaoca. Donacija je zakonom u Crnoj Gori dozvoljena, uz činjenicu da jos uvijek nemamo Banku polnih ćelija.
ANALITIKA: Koja bi bila Vaša poruka prevashodno mladima koji sjutra treba da se ostvare kao roditelji?
DR ČEJOVIĆ: Osnova medicine je u preventivi, dakle, istakli smo faktore rizika pogotovo one na koje možemo uticati, sa akcentom na zdrav život i naravno apel mladima na što ranije radjanje koje smo istakli, kako ne biste sjutra morali ići u proces donacija.
Jer rijetki su parovi od 20 do 25 godina kojima je neophodna neka od metoda asistirane reprodukcije, uz činjenicu da ne postoji važnije i ljepše uloge od uloge roditeljstva.
