Ljudi koji učestvuju u genetičkim testiranjima mogu da saznaju koliko njihove DNK dolazi od neandertalaca. Kod onih čije porjeklo nije afričko, uglavnom se radi o jedan ili dva odsto.
Naučnici su daleko od toga da u potpunosti razumiju što tačno znači naslijediti neandertalski gen. Međutim, ovog mjeseca tim naučnika došao je do otkrića da su dva dijela neandertalske DNK vjerovatno uticala na oblik naših mozgova. Ovo istraživanje predstavlja kratki uvid u genetske promjene koje utiču na evoluciju ljudskog mozga.
Neandertalac i moderni čovjek su evolucioni srodnici čiji su se preci razdvojili prije oko 530.000 godina. Neandertalci su napustili Afriku mnogo prije modernih ljudi, a njihove kosti pronalažene su širom Evrope, Bliskog istoka, ali i Sibira. Pre nego što su izumrli prije 40.000 godina, za sobom su ostavili tragove sofisticiranosti: koplja za lov velikih životinja i nakit sačinjen od školjki i orlovih kandži.
Naučnici se pitaju koliko su nam bili slični. Mjerenjem prostora unutar lobanja neandertalaca, istraživači su otkrili da su njihovi mozgovi u prosjeku bili kao naši. Nijesu, međutim, bili identični.
"Mi imamo okruglaste mozgove", objašnjava dr Filip Ganc sa Instituta Maks Plank za evolutivnu antropologiju u Njemačkoj. "Njihovi su izduženog oblika."
Ganc i njegove kolege proučavaju skenere lobanja u pokušaju da prate evoluciju mozga. U najstarijim lobanjama modernih ljudi, starim 300.000 godina, nalazili su se izduženi mozgovi koji su više nalikovali onima kod neandertalaca nego kod današnjeg čovjeka. Lobanje modernih ljudi od prije 120.000 godina pokazuju da je mozak postao obliji. Sljedeće po starosti lobanje koje je dr Ganc sa svojim timom proučavao jesu one stare 36.000 godina. One posjeduju zaokrugljenost karakterističnu za današnjeg čovjeka.
Lobanja modernog čovjeka postala je okruglija zato što su se određeni dijelovi mozga uvećali. Tim naučnika pokušao je da otkrije kakve genetske promjene su mogle dovesti do ove promjene. Kada su napustili Afriku, moderni ljudi sparivali su se sa neandertalcima, a njihova djeca naslijeđivala su set hromozoma od oba roditelja. DNK neandertalaca opstala je u ljudima neafričkog porjekla. Da li je uticala na oblik mozga modernog čovjeka?
Tim dr Ganca ispitao je DNK uzorke 4.468 ljudi u Holandiji i Nemačkoj i 50.000 zajedničkih genetičkih markera naslijeđenih od drevnih neandertalaca. Izvršena je uporedna analiza oblika mozgova dobrovoljaca u istraživanju kako bi se utvrdilo imaju li ikakvih sličnosti sa neandertalskom varijantom.
Dva genetička markera su se izdvojila. Jedan je povezan za genom pod nazivom PHLPP1. On je neobično aktivan u malom mozgu ljudi sa neandertalskom verzijom. Ovaj gen kontroliše proizvodnju mijelina, masne bijele supstance koja oblaže aksone nervnih ćelija koje su zadužene za komunikaciju u mozgu. Drugi marker povezan je sa genom UBR4 koji je kod nosilaca manje aktivan u dijelu mozga koji se zove putamen. UBR4 pomaže neuronima da se podvajaju u dječjem mozgu.
Moderna verzija PHLPP1 gena vjerovatno je izazvala proizvodnju dodatnog mijelina u malom mozgu, a naša verzija UBR4 gena učinila da se neuroni brže umnožavaju u putamenu.
Sajmon Fišer, koautor nove studije na Institutu Maks Plank za psiholingvistiku u Holandiji, ima teoriju da su, zahvaljujući aktivnosti ovih gena, kod modernih ljudi evoluirale daleko sofisticiranije jezičke moći. Oni su takođe postali bolji u izradi oruđa.
Oba ova gena šalju brze i precizne komande mišićima. I možda nije slučajnost što su mali mozak i putamen ključni za naše motoričke sposobnosti – upravo oni dijelovi mozga koji su uticali da se izmjeni cijelokupan oblik mozga modernog čovjeka.
