Opisano privikavanje na smrad me neodoljivo podsjeća na uticaj medija u crnogorskom društvu, kao paradigma kako su ljudi vremenom navikli da žive sa svakodnevnim smradom koji se iz njih širi i koji je postao dio njihovih života. Ako vi svakodnevno i zlonamjerno upotrebljavate određene pridjeve i nazive kojima obilježavate ljude i društvenu stvarnosti, ako konstantno potencirate opis i definicije koje ih inkrimišu na najgori način, onda to postane kao onaj vazduh koji udišu oko Morače, iza Delta sitija – opšteprihvaćena realnost.
Suština „slobodnog“ novinarstva u Crnoj Gori je misija. I to misija kojoj je jedini cilj, ne profesionalna kritika i stručno-objektivno razjašnjenje građanima svih loših poteza vlasti, već opšta kriminalizacija, iz prostog razloga što za stručnu kritiku treba imati stručne novinare, a i malo koga interesuje da čita stručne analize. Dok je kriminalizacija i napad na ličnosti odavno najdirektnije i najubojitije sredstvo za zavođenje prostog čovjeka i stvaranje bukačke atmosfere rulje u kojoj, očito, jalova i žalosna opozicija, koju protežiraju, jedino može imati neku šansu.
I sam sam, ne toliko pod uticajem tih „slobodnih medija“, već više pod uticajem onih na koje ti mediji imaju uticaj, koji se utrkuju da što više nadodaju detalja kojim će još više kriminalizovati ljude iz vlasti i biznisa, kroz to dokazujući kako su oni na izvoru „informacija“ sa raznih „visokih adresa“, što ih, valjda čini važnijim, povjerovao u to da „đe ima dima ima i vatre“. Slično jednom filmu u kojima se sudi grupi ljudi, a tužilac dovodi 400 svjedoka koji svjedoče o svemu i svačemu, i u kojem advokat odbrane kaže, u završnoj riječi, da je suština tužioca da što više nabaca raznoraznih sitnih optužbi i rekla – kazala svjedočenja kako bi porota rekla „nije to bez đavola, čim toliko ljudi loše priča o njima“.
UKRŠTENE RIJEČI
Gledajući preko youtube-a emisiju „Ukrštene riječi“ na TV Prva, u kojoj je gost bio Milo Đukanović, predsjednik Crne Gore, i u kojoj su ga intervjuisali četvoro novinara, za mene je generalni utisak da dva novinara, od tih četvoro, koji su prednjačili i koji prednjače u njegovoj kriminalizaciji i čiji mediji svakodnevno Đukanovića vezuju za mafiju, nazivaju šefom mafije, šefom organizovanog kriminala i slično, nijesu naveli nijednu kriminogenu stvar za koju bi pitali predsjednika Crne Gore!?!? Od toliko optužbi – ništa?!
Mjehur od sapunice?! Ostalo je samo nevaspitano i šibicarsko pokušavanje da se Đukanović „uhvati u laži“ oko firme koju je registrovao u vrijeme kad je napuštio funkcije i preko koje nije obavljao nikakav promet. Da jeste, bezobrazluk i nevaspitanje bi vjerovatno bili veći. Zamislite to čudo, najveći kriminalac na Balkanu, po tim medijima, a kad se dođe na jezik činjenica i kad to treba saopštiti tet-a-tet, ispade da je pjena za koju se hvataju zaborav da se pomene neaktivna firma na Kipru??
Jesu li se postiđeli? Neee! Hoće li im neko zamjeriti od njihovih čitalaca što će i dalje da koriste najgore kvalifikative i da pišu optužnice Đukanoviću za sve vrste kriminala? Neee! Pa mi živimo u vremenima kad svako đubre i fekalije možeš prosipati na one koji su ti, iz raznoraznih razloga, najveći neprijatelji i za to dobijati aplauze i epitete „objektivni“, „nezavisni“, dok je svaka pristojnost, normalnost i nepridruživanje toj vrsti novinarstva „poltronstvo“, „plaćeništvo“ i slično. Sve iz kuhinje miloševićevsko – šešeljevskog tipa. Jer to je ta ideologija koja je inferiorna na planu argumentacije, a superiorna na brljanju ljudi, primitivnim napadima i kriminalizaciji.
Dan, Vijesti, Monitor, upravo pripadaju onom novinarstvu i stilu koje u Srbiji gaje Kurir, Informer, Alo, Srpski telegraf, ... kad se obračunavaju sa opozicionim liderima u srbiji i kad, umjesto da osporavaju ono što oni zastupaju i izgovaraju, na dnevnoj bazi optužuju ih da su lopovi, kriminalci, plaćenici i slično. Montaža Vijesti konferencije za štampu Mila Đukanovića može se, i moralno, i estetski, uporediti samo sa video klipom iz kuhinje SNS koji se bavi protestima u Srbiji.
Kako bi neko mogao na idejnom i ideološkom planu okupiti na ulici Podgorice bivše članove LSCG i četničke vojvode, Crnogorce, tobožnje građanske partije i ultravelikosrpske nacionaliste, koji po fejsbuku kače svoje slike sa protesta i pozivaju na proteste sve sa trobojkom na svojim profilnim slikama, NATO pristalice i rusofile, pristalice zapadne demokratije i putinofile, ...?
Kako bi ta pustokupljevina mogla objasniti građanima da će ta država koju bi oni vodili imati građanski profil, ili biti bez velikosrpske mirođije? Ili da će smjenom vlasti imati veće plate makar za dva eura, kad banalizuju ekonomsku nauku i realne ekonomske mogućnosti Crne Gore kroz svakodnevno plasiranje nebuloze kako loše žive jer ih kradu? Što će im sjutra reći kad budu živjeli isto ili lošije, što je vrlo moguće, znam iz sopstvenog iskustva, jer svaka nova vlast, dok se snađe, odmah pribjegava spoljnjem zaduživanju (viđeti Srbiju!) da bi održala makar isto stanje!!!
Kriva je stara vlast, bivši su sve pokrali, zato vi morate da stežete kaiš, .... Ili će im onaj predlagač „zakona o majkama“, što se ljuti kad ga po tome zasluženo kvalifikuju iz CBCG i što se ne skida sa medija, bez dana operativnog rada u struci, sa svojim stereotipnim modelima iz knjiga, otvoriti izvore novca da svi primate penzije kao socijalnu kategoriju i otvarate razvojne banke sa alajbegovom slamom?! Pa, g-dine Damjanoviću, žao mi je, ali Vaš prijedlog zakona će ući u istoriju ekonomije kao jedan od najglupljih i nakontroverznijih zakona ikada predloženih, a i usvojenih u parlamentu! Ako to, kao kolega po struci, ne shvatate, tim gore po Vas! I po Vašu stručnost!
Zar se građani Crne Gore ne mogu učiti na iskustvima drugih?! Pa zar nije iz aviona vidljivo da su sve tranzicione zemlje slične kao jaje jajetu i da Crna Gora nije ni najbolja ni najgora među njima? Kako su uspjeli ti „slobodni mediji“, mediji iz Srbije, nenaklonjeni Crnoj Gori, i najnesposobniji opozicioni političari na kugli zemaljskoj da vas ubjede da je u Crnoj Gori situacija najgora na čitavoj planeti? Interesuju li vas ikakavi uporedivi ekonomski parametri ili vam je dovoljno „znam kako živim“?
Mislite li da u drugiom zemljama žive bolje od vas? Da, postoji korupcija, postoje lopovi u raznim nivoima vlasti, postoje loše privatizacije, postoje svuda u tranziciji, postoje i u Crnoj Gori. I to se rješava kroz pregovore sa EU, ne njihovim kočenjem zarad borbe protiv vlasti, stvaranjem institucija, ne njihovim rušenjem i omalovažavanjem zato što ne mogu da se instrumentalizuju protiv vlasti, dakle aktivnim učešćem u izgradnji demokratskih institucija, a ne svođenjem politike na obračun sa onima koji su vam, očito, omraženi.
Nije normalno da neko vlada toliko dugo a da mnogim ljudima se ta vlast ne ogadi. Ali se ni tada ne priziva nacionalni i institucionalni slom države da bi došli na vlast sto puta gori, u savezništvu sa onima kojima je crnogorska Crna Gora „smrt na oči“. Istorija ne prašta, nikada Andrija Radović, taman da je bio pošteniji od Nikole I Petrovića stotinu puta, neće biti zapamćen u istoriji bez kao bijednik i izdajnik, jednako kao i oni Crnogorci koji su ga podržavali, želeći da dokrajče vladavinu kralja Nikole!
DULJEVA PRIČA
Nekako ne mogu završiti ovaj tekst a da ne pitam sve one koji predano vjeruju u sve što pročitaju što stiže iz Londona: biste li tako neopozivo vjerovali u sve što vam priča Dulje prije četiri godine? Biste li mu se zaklinjali kako ste novinarske moralne veličine, vjerovali da bez njega Crna Gora ne bi bila nezavisna, vjerovali u priče u koje samo ekonomski laici mogu da povjeruju, iako je sa nekoliko pitanja moguće dekonstruisati svu tu gomilu rekla – kazala „argumenata“? Ne zanima mene Dulje, ne ulazim u njegove ljudske kvalitete i ne znam da li je bilo kriminalnog djelovanja dok je stvarao svoju imperiju. Bar ne vjerujem da je u tome problem.
Njegov problem je u tome što je ugrozio likvidnost svoje banke neozbiljnim plasmanima povezanim pravnim licima, koristeći kao pokriće koletarale kojima je uvećavao vrijednost u odnosu na tržišnu; što pokušava da prikaže kako je mogao da održi likvidnost banke kolateralima u vlasništvu svojih firmi (opet po vrijednosti koju on misli da imaju), kao da to nijesu različita pravna lica; što je omogućio stranim firmama da preko e-comerc računa izbjegavaju plaćanje poreza na dobit u svojim zemljama, što je zamegalomanio u svojim ambicijama, a sve na teret depozitara,... Da ne pominjem granaciju na 12,5 milona, neprijavljenu CBCG i neuvedenu „u knjige“ i sudsku presudu, koja uključuje kamate i izgubljenu dobit, na 15,2 miliona eura. Ustvari, njegov najveći problem je što je povjerovao u nešto u što vjeruje veliki broj stanovnika Crne Gore – da se u Crnoj Gori za sve pita Milo Đukanović i da je on svemoćan!
Sva ova prljavština koja se sručila po medijima je upravo osveta što je Dulje ubijeđen da je Milo mogao da mu spase imperiju, iako je jasno da bi to Đukanovića izložilo teškoj kompromitaciji, i zbog miješanja u rad CBCG, i u rad SDT. Ne bojte se, ne bi se to sakrilo, sistem je u Crnoj Gori informativno bušan kao švajcarski sir. Pa bi danas imali stvarnu aferu, a ne ovu trivijalnu bljuvotinu. Neki još zamišljaju Crnu Goru kao da je doba knjaza/kralja Nikole, pa, da ne bi usput izgubili svoj agažman na Duljetovoj televiziji, postavljaju takva pitanja kao „pa zar nijeste vas dvojica mogli da se nekako dogovorite“??
To je ta lakoća bavljenja svime i svačim, posebno upoređivanjem problema Atlas banke sa velikom finansijskom krizom i načinom vraćanja finansijske stabilnosti u svijetu. Banke i firme u čitavom svijetu propadaju, mijenjaju vlasnike, nove se osnivaju, samo je to u Crnoj Gori tema za ispiranje ukakanog veša i pravljenja španske serije sa lošim glumcima i još gorim scenarijem. Propala je najveća banka u Engleskoj, čuvena Midland banka, zbog prefinansiranja na azijskoj berzi, pa je kupljena od HSBC 1992. i na taj način održan sistem. Što bi tek uradili oni „stručnjaci“ sa Vijesti od kontrolnih organa Velike Britanije što nijesu na vrijeme otkrili opasnost da Midlanda banka, koja je imala kapital veći nego sve balkanske zemlje zajedno, ode u stečaj? Razbili bi ih „načisto“!
Očito da je crnogorskoj medijskoj sceni neophodana jedan kolektor kako bi crnogorsko društvo moglo normalno da prodiše i u pristojnoj i kvalifikovanoj komunikaciji traži za sebe najbolja rješenja. A i da učini političku ponudu transparentnom i vjerodostojnom.
