Crnogorski mediji još jednom pali su na ispitu etike – ispred istine i činjenica ponovo su stali interesi, od finansijskih do političkih i mučan je utisak kada se sagledaju medijske objave tokom dva mjeseca od kada našu zemlju potresaju afere koje otvara odbjegli biznismen i bankar Duško Knežević.
„Najizazovnije etičke dileme podrazumijevaju ravnotežu suprotstavljenih interesa u situacijama gdje nema 'ispravnog' odgovora“, piše Luis Alvin Dej u knjizi „Etika i mediji“.
A odgovor crnogorskih medija na posljednji izazov bio je, najčešće, servilnost. Vješto, odbjegli tajkun koristi medije preko kojih svakodnevno zasipa javnost često besprizornim i najprizemnijim komentarima na račun doskorašnjih prijatelja i saradnika, predstavnika vlasti i instuticija, ne libeći se da besramno, u najnemoralniji mogući kontekst stavi i članove njihovih porodica – od djece do supruga.
LICE SA POTJERNICE
Mnogi su, iako je on „lice sa potjernice“, objavili i njegovu političku platformu u kojoj je iznio pouke kako treba djelovati i srušiti vlast.
Činjenica je i da su zahvaljujući nekim objavama Duška Kneževića pokrenuti istražni procesi protiv zvaničnika zbog sumnji da su učestvovali u nečasnim radnjama i počinili teška krivična djela. Najjača crnogorska partija DPS kažnjena je zbog nezakonitog primanja novca od Kneževića. Pod lupom istražitelja je i doskorašnji zvaničnik Centralne banke, za kojeg se vjeruje da je omogućio Kneževiću da, bez obzira na jasne propuste u poslovanju njegove dvije banke, to bude sakriveno, što je na kraju dovelo do kraha tih banaka, ali i toga da su mnogi klijenti ostali bez svog novca.
Čini se da su te istrage, međutim, ostale na marginama medija.
Dio medija koji „nijesu otvorili vrata“ Kneževiću i njegovom planu za smjenu vlasti nakon što je okrivljen za brojna teška krivična djela – od zloupotrebe položaja, pranja novca, utaje poreza do varanja klijenata, i pobjegao iz zemlje, stao je u beskompromisnu odbranu vlasti i pojedinaca u njoj... Često, kršeći elementarne postulate profesije.
I tako mediji, svaki za sebe, u tržišnoj i ostalim utakmicama moći, prepušteni sebi, odnosno interesima vlasnika, zapostavljajući etiku i profesionalizam, izvještavaju i kreiraju javno mnjenje po sopstvenim uzusima.
NOVINARSTVO SE TEMELJI NA JAVNOM INTERESU
Slovenačka ekspertkinja za medije, profesoricom Fakulteta za humanističke studije u Kopru Sandra Bašić-Hrvatin, razumljivo, nije komentarisala odnos crnogorskih medija u svijetlu posljednjih afera, jer, kako kaže, to ne prati i ne poznaje, pa njene ocjene ne bi pridonijele onome što je prema njenom mišljenju najvažnije – argumentovanoj raspravi o tome što je uloga medija i „po čemu se razlikuje od drugih oblika pristrane komunikacije“.
Mediji, ističe ona, mogu biti „lijevi“ ili „desni“, „konzervativni“ ili „liberalni“, ali novinarstvo to ne može biti.
- Novinarstvo se temelji na javnom interesu, koje nema političkog predznaka i ne slijedi parcijalnom ekonomskom interesu. Novinarstvo je kredibilno ili nije. Profesionalno ili ne. I očito još u našim sredinama moramo insistirati na temeljnim pojmovima. Kriza medija je prije svega kriza novinarstva. Njegove uloge u društvu. Podaci u velikom broju država pokazuju, da ljudi nemaju povjerenja u medije, stranke, politički sistem, sudstvo. U situaciji kada je javni prostor preplavljen različitim izvorima informacija, među kojima su i laži i manipulacije je insistiranje na tome da je temeljni zadatak novinara iznositi činjenice. Činjenice ne mogu biti „alternativne“. Činjenice je moguće provjeriti. Činjenice nijesu subjektivno mišljenje bilo koga, uključujući i novinare. Danas je očito, da je više nego ikada potrebno braniti činjenice i istinu – kategorična je Bašić-Hrtvatin.
Zadatak urednika, poručuje ona, nije da brinu o interesima vlasnika nego da su branik slobode i nezavisnosti redakcije i novinarskog rada.
- Oni moraju brinuti o tome da je urednička politika zaštićena od svakog interesa koji nije interes javnosti. Temelj pravnog reda svake demokratske države je u tome da svako ima pravo na pošteno suđenje i da je svako nevin dok mu ne dokažu krivicu. To vrijedi i za one koji su učinili teška kriminalna djela. Imaju li i takvi pravo na slobodu izražavanja? Imaju, ali ne u smislu da im bilo koji medij pruža platformu za izražavanje svojih osobnih stajališta. Njihove izjave moraju biti urednički preispitane s obzirom na to što javnost mora znati o konkretnom primjeru – objašnjava ova medijska ekspretkinja.
TO NIJE NOVINARSTVO
Opravdan interes da mediji prenose izjave bjegunaca okrivljenih za teška krivična djela, prema njenom mišljenju, postoji, ali je ograničen.
- Puštiti da se izjave okrivljenika ili optuženika prenose bez jasne uredničke odluke o tome što javnost treba znati je neodgovorno. Živimo u vremenu koje tehnološki omogućava svakome da sam nadzire što želi javnost znati o njemu. To nije novinarstvo. Novinar mora ozbljno preispitati svoju odluku što objaviti i što ne. I opet se vraćamo na profesionalne temelje novinarstva. Poštovati ih ne može biti stvar osobnog izbora. Zamislite da ljekar ne poštuje Hipokratovu zakletvu ili advokat temeljna pravila svoje profesije? Zamislite da niko više ne poštuje temeljna etička pravila života u zajednici? Što nam preostaje? Svijet u kojem oni koji imaju moć zlostavljaju one koji tu moć nemaju. U teoriji se takav sistem naziva diktatura, tiranija ili bezvlašće – upozorila je Bašić-Hrvatin.
Intervjui i izjave bjegunaca od pravde ne mogu se, ističe ona, objavljivati neselektivno i bez pitanja koja se odnose na optužbe na račun odbjeglog.
- Novinari i mediji ne mogu biti predstavnici za odnose s javnostima bilo koga. Oni predstavljaju javnost tako, da u njeno ime kritički nadziru sve centre moći – javne i privatne. Zato je kritičko novinarstvo temelj demokratije – kategorična je Bašić-Hrvatin. Kaćuša KRSMANOVIĆ (opširnije u Pobjedi)
