Čovjek koji hoda pognute glave i opterećen životnim problemima ni ne primjećuje Plenkovića i njegovu svitu je Osman Mehić.
Pogrbljenih leđa prošao je pored njih razmišljajući o gladi. Već danima nema ni kune u džepu. Ni taj dan kad se sjatila politička elita, kao ni dan poslije toga, nije imao za ručak. Dobri ljudi u pekari dali su mu burek, koji nije pojeo odmah. Ostavio je polovinu za kasnije. I to je sve što je taj dan pojeo, piše 24 sata.
Kad je vidio fotografiju na kojoj je, zahvaljujući oku fotoreportera Pixsella postao simbol podijeljenosti hrvatskog društva na dobrostojeće i sirotinju, počeo je grohotom da se smije.
"A vidi mene, izgledam kao starac! Vidi ti te sijede kose, a bio sam pravi bećar", kazao je.
"A ovi iza, to su ovi naši iz Sabora. Ništa loše za njih nemam reći. Ja sam iskren čovjek i rekao bih da nešto ne valja. A samo da znate, imam ja kod kuće fotografije i Tita i Tuđmana", kroz smijeh kaže Osman.
Čak je i pa recitovao: "Siromah sam, siromah, al’ volim da živim, nikad više ljubavi nema ko što sam imao".
Dok je mogao, radio je u Zadru kao tapetar, a bez voljene supruge, dodaje, ostao je prije pet godina, kad je preminula. Od tada živi sam jer su mu dvije kćeri u drugim gradovima.
"Najgore od svega mi je što su mi isključili struju. Sad ne mogu podgrijati supu, skuvati čaj ili kafu. Bio sam u Elektri, objasnio im da ne trošim puno i molio da mi je uključe, ali samo mi spominju dugove. Tako ne mogu kuvati, pa pojedem što uhvatim. Dobijam i račune za televiziju, koju ne mogu gledati jer nemam struje", kaže Mehić, koji se u Benkovac doselio prije mnogo godina iz Travnika.
Živi u stanu u potkrovlju stare zgrade, koji prokišnjava pri svakoj obilnijoj kiši, pa mora da spava u drugom krevetu jer mu kiša curi direktno na postelju.
"Ne mogu da kopam zbog godina i lošeg zdravlja, a volio bih da još mogu tapacirati namještaj. Volio bih ja, dijete, i da mi je penzija veća. S ovim ne možeš preživjeti, a opet ne daju ni umrijeti", uprkos teškom životu smije se i šali ovaj vitalni čovjek.
U malo ozbiljnijem tonu ipak dodaje da "štedi kao oči u glavi", ali jednostavno ne može da rastegne novac od penzije do penzije. Deseti u mjesecu čeka kao ozeblo sunce.
"Teško mi je, dijete, meni sad 10 kuna znači kao da sam dobio deset miliona", kaže Osman.
