Ona smatra da je ključni problem u urbanizmu. Anketirani građani smatraju da su novoizgrađeni stambeno-poslovni blokovi zbijeni i ružni, kao i da je kvalitet stanovanja nekada bio na višem nivou.
- U suštini vjerujem da kvalitet stanovanja nije na zavidnom nivou, ne mislim na same radove i materijalizaciju, kako to ljudi veoma često percipiraju, već na strukturu stanova i osnovnu strukturu naselja koja je vrlo problematična. Smatram da je tu ključni problem u urbanizmu. Planirana naselja predviđaju blokovske strukture sa objektima predimenzionisanih gabarita u osnovi i visini – kazala je Vučinić Pobjedi.
Prema njenim riječima, tako nastaju stambene zgrade bez dvostrane orijentacije u stanovima i podsjeća da je dvostrana orijentacija bilo nešto što se veoma cijenilo u starogradnji.
- Nastaju stanovi bez dvostrane orijentacije i kružne veze koja je veoma poželjna i tipična za stanove poslijeratnog perioda u nekadašnjem Titogradu, a novije objekte karakteriše mnogo stambenih jedinica po jednom spratu i po jednoj komunikacionoj vertikali, što bi trebalo biti regulisano zakonom, ako arhitekte već ne snose nikakvu stručnu ili etičku odgovornost – istakla je Vučinić. Ona je upozorila da je u novijim stambenim objektima čest slučaj velikog broja stanova po jednoj komunikacionoj vertikali.
ANKETA
TIJANA KOVAČEVIĆ: Mislim da investitori prvenstveno gledaju svoj interes nauštrb kvaliteta. Bukvalno se gradi zgrada na zgradu, grad je postao prenatrpan. Dobar primjer za to su zgrade na Zabjelu. Nema zelenila uopšte, samo goli beton. Ne znam kakvog su zgrade kvaliteta u odnosu na starogradnju, ali izolacija je mnogo loša. Znam primjere gdje čujete šta rade komšije u stanu do vas.
ŽELJKO BAJAGIĆ: Blokovi zgrada koji su se posljednjih godina izgradili izgledaju zbijeno i ružno, asociraju me na kaveze. Mogu da razumijem da se zgrade grade u centru grada, ali zgrade niču svuda, pa i na poljanama. Mislim da investitori ne vode dovoljno računa o kvalitetu, već o tome da što više zarade. Živim na selu i baš zbog previše betona nikad se ne bih preselio u grad.
ZDRAVKO KOVAČEVIĆ: Blok pet je primjer kako treba graditi zgrade i koje sadržaje bi trebalo da imaju okolo. Pošto sam roditelj, sve gledam iz te perspektive. U bloku ima mnogo zelenila, ima prostora za djecu, ne morate da se plašite da će odmah na ulicu da istrči, takođe tu su i igrališta, vrtić, Dom zdravlja. Kod novijih zgrada sam primijetio da nema zelenila, klupa, niti sadržaja za djecu. Pošto se prave jedna do druge, nema mjesta za parking
MILKA RAJKOVIĆ: Mislim da se ranije gradilo kvalitetnije. Nekadašnja arhitektura je imala više duše od ove savremene, kao i ljudi. Novogradnja zapravo oslikava stanje u društvu. Sve liči jedno na drugo, prazno, nemaštovito, samo se gleda da bude korisno i da donese profit. Zelenila uopšte nema, ni klupa oko zgrada da ljudi izađu, druže se. Ja sam navikla da živim u kući i vidim da je to luksuz kada posmatram sve te zgrade okolo.
- U Podgorici postoje stambeni objekti koji imaju do 60 stambenih jedinica po jednoj komunikacionoj vertikali, odnosno imaju jedan lift i stepenište na toliki broj stanova – rekla je Vučinić. Ona je ukazala i na nedostatak bafer zona, odnosno zelenih zona i drugih pratećih sadržaja. Vučinić smatra da je najveći problem lošeg kvaliteta stanovanja u tržištu.
- Danas, što god da sagradite biće prodato u najkraćem roku. Kupci ne razmišljaju dovoljno o kvalitetu i strukturi stanova, odnosno kvalitetu života, ljudi kupuju kvadratne metre, a ne stanove – upozorila je Vučinić. Ona je istakla da vjeruje da apsolutno nije obaveza investitora da se bave stambenom politikom ni urbanizmom. - Ta odgovornost je na institucijama, arhitektama i urbanistima (koji zvanično više ne postoje u Crnoj Gori) – kazala je Vučinić. Ona smatra da bi potencijalno rješenje mogla biti korekcija urbanističkih planova.
Vučinić je dodala da je još jedan veliki problem koji utiče na kvalitet stanovanja što gotovo svaki noviji objekat ima stambeno-poslovnu namjenu, odnosno mješovitu namjenu. - Mješovita namjena u stambenim objektima (odnosno komercijalna namjena prizemlja) vam gotovo ,,garantuje“ kladionice i kafane u prizemlju, a ja lično ne želim da živim u takvoj stambenoj zgradi, ali mislim da mnogima to nije problem – naglasila je Vučinić.
- Vjerujem da se može doći do matrice u okviru koje je moguće postaviti drugačije objekte koji obezbjeđuju bolju strukturu stanova i samim tim mnogo bolji kvalitet života. Vjerujem da se ovo može postići u okvirima budžeta kojima već raspolažu investitori i uopšte postojećih uslova na tržištu – poručila je Vučinić.
Prema njenim riječima, institucije mogu i moraju da utiču na kvalitet stanova na tržištu. - Između ostalog je odgovornost društva, odnosno institucija da vode stambenu politiku, a to podrazumijeva urbanističke planove i pravilnike i druga dokumenta koji regulišu osnovna pravila projektovanja kao i strukturu i razvoj stanovanja – zaključila je Vučinić.
