Desperate Journalist, album „In Search of the Miraculous“

Argonauti u mutnim vodama

Ova muzika bi se najbolje mogla opisati kao blistavi omaž ikonama kao što su The Smiths, The Cult i The Cure, ali u ruhu koje je dostojno kraja druge decenije 21. vijeka. A pjesme su, jednom riječju - kolosalne.
Objavljeno: 10. 03. 2019 - 10:12 Promjenite veličinu teksta: A A A

Remek djelo ruskog filozofa Pjotra Uspenskog „U potrazi za čudesnim“ (1949) svojevrsno je svjedočanstvo druženja sa ličnim prorokom, ničeanskim Zaratustrom. Knjiga je skup sjećanja na razgovore sa mistikom Georgijem Gurđijevim - prateći put traganja za novim čovjekom.

To što je londonski kvartet Desperate Journalist uzeo baš ime ove knjige za naslov trećeg albuma nije slučajno. Takođe je i bolno ironično, s obzirom na to da je knjiga Uspenskog poput matrice za rad na sebi.

Stara konekcija
Isto ime za tragični art performans uzeo je i holandski fotograf Bas Jan Arder. Njegova umjetnost odvijala se svakodnevno, u dugom putovanju malim brodom od Amerike do Evrope preko Atlantika. Blizu irske obale, pred samim ciljem, nestao je u oluji 1976. godine.

Sve što „novinar u očajanju“ uspijeva da pronađe u žestokom krampanju istraživačkog rada, prateći sličan put - jeste isti ovaj, svakodnevni čovjek. Ono čudesno je ponovna konekcija sa samim sobom.

Bend koji je stajao pod sjenkom visokog monolita, briljantnog prethodnog albuma „Grow Up“, uradio je sjajan posao na putu dosezanja nove svjetlosti. Njihovu muziku bi najbolje mogli opisati kao potpuni omaž ikonama kao što su The Smiths, The Cult i The Cure, ali u ruhu dostojnom kraja druge decenije 21. vijeka. A pjesme su, jednom riječju - kolosalne. Takvu epsku figuru ovaj moderni grešnik, sa svakodnevicom kojoj se ne zna kraja ni početka, nije mogao ni naslutiti.

02-dj-kaver-ploce

Utegnuta divizija

Do kraja albuma ekipa „očajnih novinara“ uspijeva da vas ubijedi da je ta slika sasvim realna i zaslužena! Utisak je najjači u fantastičnoj „Murmuration“, u kojoj kolosa čuvaju cijele divizije savršeno utegnutih gitara, spremnih da prate junačku koračnicu udaraljki. Ovo je album radosti, otkrivanja sebe u najboljem ruhu, a najpozitivniji primjer je „Cedars“, jesenja posveta onom kedru koji nikad ne stigne da procvjeta.

Dio direktno posvećen Basu Janu Adleru, pjesme „International Waters“ i „Argonauts“ hvataju najbolju prepoznatljivost benda, ponosnu i stoičku melanholiju. Putovanje argonauta međunarodnim vodama je romantično, posebno nakon što se iz nekih zloćudnih kučina „Black Nets“ izvuče u prelijepu, alhemičnu „Satellite“. Instant indi rok klasik je i momenat konačnog ostvarenja albuma. Zato čudi što nakon nje slijedi „To Be Forgotten“, koja je u sličnom tempu, ali mnogo manje bitna.

Bez obzira na to - na putu Argonauta zaključak je kako ipak ima dovoljno razloga da se vjeruje u čovjeka mutne današnjice. Ali, i u to da je Desperate Journalist najveći britanski bend u usponu... S. STAMENIĆ

Ocjena: 88/100

FOTO: desperatejournalist.bandcamp.com

Komentari: 0

Novi komentar