Yann Tiersen, album „ALL“

Posjetilac iz davnina

Čuveni Francuz na novoj ploči tjera hiljadugodišnjeg, vilinskog čovjeka pastoralnog keltskog svijeta – pravo u našu vrevu i metež. Njegove nove kompozicije zahtijevaju pažljivog, temeljnog istraživača.
Objavljeno: 16. 03. 2019 - 13:40 Promjenite veličinu teksta: A A A

Muzika kompozitora Jana Tirsena uvijek je djelovala kao slučajno otkriven eho davne, zaboravljene prošlosti. Zato je njegovo genijalno djelo, saundtrek kultnog filma „Amelie“, tako poseban - jer je uz zanesenjačku, eskapističku tugu znao da dozira i koju kap opominjuće krivice.

Keltska kultura

Prema Tirsenovom osjećaju, moderni svijet je zalutao. Kolika je mjera te zastranjenosti možda najbolje svjedoči pogled čovjeka iz nekog prošlog vremena. U posljednjih deceniju i po, Francuz se potrudio da odabere okruženje relativno netaknuto galopirajućom modernošću. Živi na ostrvu Ušant, u kanalu Lamanš, dovoljno daleko od obale francuske pokrajine Bretanja. Dio je posebnog prostora koji vrlo dominantno karakterišu hiljade godina keltske kulture.

Tirsen na albumu „ALL“ tog hiljadugodišnjeg, vilinskog čovjeka pastoralnog keltskog svijeta – tjera pravo u našu vrevu i metež. Posjetilac iz davnina je, od instrumentala do instrumentala, veliki putnik koji posjećuje svakakve ćoškove naše planetarne stvarnosti.

Potrudio se da konkretne kompozicije osmisli i snimi na mjestima inspiracije. Tako je „Koad“ snimljena u miru netaknute šume britanske pokrajine Devon. „Usal Road“ osmislio je na usamljenom kalifornijskom autoputu, onom filmskom arhetipu koji je istovremeno uznemirujući i simbolički snažan, kao prirodan habitat za odbjeglu lutalicu. Uvodna „Templehof“ je posebno upečatljiva. Porađa se iz larme i velikog trenja glasova gomile i brundanja motora na odskora napuštenom berlinskom aerodromu.

jan2

Zaboravljeno ja

Najjača stvar u vezi sa pločom jeste utisak da je aura spokoja lutajućeg Kelta nesalomiva. Da je dio velike prirodne istine koju ne mogu da naruše i poljuljaju prolazne stranputice modernog čovjeka. To je očigledno u kompozicijama kao što su „Aon“ i „Gwennield“ koje direktno asociraju na galsku i irsku muziku, onako kako je doživljava najšira publika.

„All“ nosi izuzetno pozitivnu i optimističnu poruku i u haosu često disharmoničnih zvukova pronalazi jasnu poveznicu i smisao. Nosi svijest da smo, u muzičkom bogatstvu jezika, boja, različitosti, tekstura, ipak dio istog pejzaža, bogate tapiserije jednog svijeta koji nam se tek otkriva u ljepoti.

Mnogo je toga što mami da bude otkriveno na ovoj ploči koja zahtijeva pažljivog, temeljnog istraživača. Jan Tirsen je tu samo da nagovijesti kako na ovom velikom putovanju imate priliku da naletite na nekog davno zaboravljenog sebe. S. S.

Ocjena: 77/100

 

FOTO: mute.com

Komentari: 0

Novi komentar