Preporuka Ivane Radovanović

Dostojanstveno pravo na smrt

Ove sedmice za čitaoce Objektiva najbolje i najgore naslove iz svijeta filma, televizije i muzike izdvaja vajarka Ivana Radovanović.
Objavljeno: 16. 03. 2019 - 13:44 Promjenite veličinu teksta: A A A

ZGRABI

FILM

Film koji bih posebno izdvojila jeste španski „More u nama“ („Mar adentro“, Alehandro Amenabar, 2004). Postoje filmovi koje ste pogledali i zaboravili, ali ovo je jedan od onih kojima se iznova vraćam.

mar-adentro

U naslovu imate nagovještaj mora kao simbola slobode, nesputanosti, erotike, kao i vječitog života i snage. Sve to se nalazi u glavnom junaku ove istinite priče, Ramonu Sampedru koji je 25 godina živio kao kvadriplegičar. Nekoliko puta tražio je od Španije dopuštenje za eutanaziju jer, ako nije mogao dostojanstveno da živi, želio je dostojanstveno da umre i izbori se za „pravo na smrt“. Odlično razrađeni odnosi sa porodicom koja brine o njemu, kao i njegova relacija sa dvije žene koje imaju uloge u cijeloj ovoj životnoj priči.

Ova potresna priča otvara pitanja slobode, da li je moguće voljeti u ovakvim okolnostima i biti voljen. Nosi je odlična glumačka ekipa sa Havijerom Bardemom, jednim od najboljih glumaca današnjice. Režiser potpisuje i scenario i produkciju za ovaj film, kao i muziku za sva autorska djela.

U decembru prošle godine podgorička publika imala je priliku da pogleda dansko ostvarenje „Krivica“ („Den skyldige“, Gustav Moler, 2018) u okviru trećeg izdanja „Podgorica film festivala“. Kamera ne otkriva nista osim klaustrofobičnu kancelariju sa dispečerom koji pokušava da riješi teški slučaj otmice. Režiser samo zvukom i riječima vizuelizuje likove i radnju. Na izvrstan način uspijeva u tome.

Radnja izvrsne debitantske njemačke psihološke drame „Životi drugih“ („Das Leben der Anderen“, Florijan Hekel von Donersmark, 2006) odvija se 1984. godine u Istočnoj Njemačkoj. U toj zemlji je postojala lukava, sofisticirana i temeljna tajna policija. Neki su radili dobrovoljno, a neki bili prisiljeni na to. Režiser je uspio da ovaj moralno uvrnuti koncept pretoči u artističnost i dubinu kroz priču o špijuniranju jednog umjetničkog para.

Preporučujem i film „Čistilište“ („Intacto“, Huan Karlos Fresnadiljo, 2001), zagonetnu pripovijest o podzemnoj trgovini srećom i sudbinom.

Posebno mjesto u mom, mogu reći ipak skromnom opusu gledanja filmova zauzima Aleksandro Gonzales Injaritu, meksički režiser, scenarista i producent. Bilo koji od njegovih filmova da pogledate, nećete pogriješiti.

eno

 

TV

Iskreno, skoro da ne gledam televiziju. Trenutno nemam čak ni televizor. Po preporuci prijatelja režisera pogledala sam serije „Black Mirror“ i „Sharp Objects“. Toplo ih preporučujem.

 

MUZIKA

Kao muzičara, producenta, vizuelnog umjetnika, mislioca i aktivistu izdvojila bih rad Brajana Ena. Smatra se ocem ambijentalne muzike. Imala sam sreću da slušam njegovo predavanje, pogledam njegovu izložbu i budem dio njegovog programa „77 Million Paintings“ koji je organizovan u Sarajevu prošle godine.

Poslušajte An Ending (Ascent).

Radujem se koncertu benda Massive Attack u Radio City Hall Music, u Njujorku.

 

ZAOBIĐI

FILM / TV / MUZIKA

Sve sadržaje koji se nameću. U svijet, posebno umjetnosti, čovjek treba da zakorači slobodno. Stoga, radujem se danu kada će na javnim mjestima biti ukinuti svi sadržaji koji su u našem svijetu svakodnevica i koji drobe nervi sistem lukavo i bez milosti, praveći od društvenog tkiva aparat koji je u životu prepušten sam sebi.

 

FOTO: Privatna arhiva / imdb.com / villagevoice.com

 

 

 

Komentari: 0

Novi komentar