Bulatović je za Tanjug kazao da je ta ponuda došla na kraju, kao i da je tadašnje rukovodstvo SRJ prije toga ponudilo rudnike na koncesiju, na što su dobili odgovor da je to interesantno, ali da neće.
"Druga ponuda je bila baza, rekli smo im treba vam baza, daćemo vam mi bazu sa simboličnom naknadom, i dobili smo odgovor ne hvala. Nije im trebala saglasnost jedne države, jer bi kasnije morali da pitaju i Avganistan i Siriju i Libiju i bilo koga", ispričao je Bulatović.
Kako kaže, konačno, u krajnjem očaju, rekli smo da je bolje da SRJ bude članica NATO-a da bi se izbjeglo bombardovanje.
"Oni su se nasmijali, rekli da je to interesantno, ali da ne može ni to", kaže Bulatović.
Kako navodi, NATO je tada htio da gospodari svijetom, a SRJ im je poslužila i kao laboratorijski primjerak.
"Mi smo bili divan laboratorijski primjerak, oni su govorili da će da nas unište za 72 sata, ali vidite nijesmo mi tu ništa krivi, nijesmo bili ni blesavi, ni suludi, ko bi lud zaratio svoju zemlju i svoj narod s tako velikom silom, ali je njima trebao jedan mali, prljavi rat, kao što uvijek treba kroz istoriju", naveo je Bulatović.
