Skrivanje interneta iza željezne zavjese jednostavna je ideja, ali nemojmo se zavaravati: to je vraški težak posao. I prokleto skup. Početni troškovi iznose 38 miliona dolara, no neki smatraju da će cijena projekta narasti i iznad 300 miliona dolara. No daleko od toga da bi i taj iznos jamčio funkcionalnost i održivost sistema.
Uz to, takve su mjere nepopularne. Nema tome desetak dana kako je 15.000 ljudi izašlo na ulice Moskve protestujući protiv ovog zakona. Bile su to, kažu, najveće demonstracije u posljednjih nekoliko godina.
Kako će se Rusija isključiti iz globalnog interneta?
Niko nema pojma što to to zapravo trebalo značiti, kaže Endrju Sulivan, predsjednik i izvršni direktor neprofitne organizacije Internet Society. Zna se jedino da će, prođe li ovaj zakon, nacionalni davatelji internetskih usluga (ISP-ovi) moći koristiti samo one tačke razmjene koje odobri ruski telekomunikacijski regulator, Roskomnadzor.
Ove tačke razmjene su mjesta gdje se internetski provajderi usluga međusobno povezuju. Te lokacije nadziru provajdeeri usluga internetske razmjene, IXP-ovi. Najveći ruski IXP nalazi se u Moskvi i povezuje gradove na istoku Rusije, ali i Rigu u susjednoj Letoniji.
Ova tačka razmjene, zvana MSK-IX, jedna je od najvećih na svijetu. Povezuje više od 500 različitih ISP-ova i u vršnim satima obrađuje više od 140 gigabita informacija. U Rusiji postoji još šest mjesta za razmjenu internetskih usluga koja obuhvataju većinu od 11 vremenskih zona.
Mnogi ISP-ovi koriste tačke razmjene koje se fizički nalaze u susjednim zemljama ili su u vlasništvu stranih kompanija. Ubuduće više ne bi bilo tako i ruske bi vlasti držale prst na prekidaču kojim bi prema vlastitom nahođenju uključivali i isključivali internetske veze sa svijetom.
Prividna kontrola nad internetom unutar granica
Uz preusmjeravanje svojih ISP-ova, Rusija će morati isključiti i globalni sistem naziva domena (DNS) tako da se promet ne može preusmjeriti kroz tačke razmjene koje se ne nalaze unutar Rusije.
DNS je zapravo telefonski imenik za internet. Ukucate li u pretraživač 'google.com', vaše računar koristi DNS za prevođenje ovog imena domena u IP adresu, koja na internetu traži poslužitelja kojem će postali zahtjeva. Ako jedan poslužitelj ne odgovori na zahtjev, drugi hoće. Promet se ponaša poput vode: tražit će bilo kakavu rupu kroz koju će prodrijeti.
DNS-om upravlja velik broj organizacija, ali većinu korijenskih poslužitelja vode Amerikanci. Rusija u tome vidi svoju stratešku slabost pa želi stvoriti novu mrežu vlastitih korijenskih poslužitelja.
'Alternativni DNS može se koristiti za stvaranje alternativne stvarnosti za većinu ruskih korisnika interneta', smatra Ameet Naik, stručnjak softverske firme ThousandEyes. 'Ko kontroliše ovaj direktorij kontroliše i internet.'
Dakle, stvori li Rusija vlastiti DNS, imat će barem prividnu kontrolu nad internetom unutar svojih granica. A to nije lak posao. Trebat će konfigurisati desetine hiljada sistema i identifikovati sve pristupne tačke koje građani koriste kako bi došli do interneta - prenosne računare, pametne telefone, iPadove... Neki od njih koristit će poslužitelje u inostranstvu, poput Guglovog javnog DNS-a. Rusija ga jednostavno neće moći replicirati pa će veza padati kad joj pokuša pristupiti korisnik iz Rusije.
