– Ali, naš narod i vojska su odlučili da se ne predaju, da pruže otpor. Svakog dana, svake noći, tone i tone bombi su padale na naše gradove i sela, NATO avijacija je ubila na hiljade civila i vojnika, rušila bolnice, ambasade, mostove, fabrike, ostale su teške posljedice i godinama kasnije... – ističe on u saopštenju,
NATO je, prema Mandićevim riječima, na kopnu imao svoje saveznike – „albanske teroriste iz OVK, koji su u prethodnom periodu bili pacifikovani djelovanjem policije Srbije i Vojske Jugoslavije”.
– Međutim, krila teroristima je dala agresija, pa su mogli ponovo da izmile iz svojih rupa i nastave sa zločinima, najčešće nad civilima. Drugi saveznik NATO je bio vrh režima u Crnoj Gori koji je činio sve da vojsci oteža odbranu otadžbine. Formirane su i parapolicijske jedinice sa ciljem da se suprotstave vojsci i pomažu agresoru. Na kraju je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović takvo ponašanje zapečatio nezapamćenom izdajom. Pamtiće se da je, kao član Vrhovnog savjeta odbrane,glasao da se uđe u rat protiv agresora, a onda je, u sred velikih stradanja, otišao u Brisel ,,na noge– ubicama našeg naroda. Svoju poziciju marionete zapadnih sila, poslušnika i izvršioca njihovih naloga, Đukanović i njegov režim zadržali su do danas. U proljeće 2017. godine, bez referenduma, protivno volji naroda, njegov režim će uvesti Crnu Goru u savez koji je ubijao naše građane, u pakt koji je mučki ubijao našu braću, rođake, prijatelje na mostu u Murinu – kaže Mandić.
Pamtiće se, dodaje on, da režim proljeća 1999. godine nije uspio da pokoleba narod u Crnoj Gori, „da usadi svoju klicu izdaje”.
– Na desetine hiljada građana odazvalo se pozivu da brani svoju zemlju. Ponosan sam što sam toga proljeća bio pripadnik oružanih snaga VJ i što sam učestvovao u dejstvima protiv neprijatelja – naglašava lider Nove.
NATO, prema njegovom mišljenju, nikada nije pokazao kajanje zbog onoga što je uradio 1999. Nastavio je, ocjenjuje on, sa politikom terora i sile u drugim državama, ali njegovo vrijeme očigledno prolazi.
– Naspram sebe sada ima moćnu Rusiju, koja je opet postala nada čovječanstva i branitelj vrijednosti civilizacijskog kruga kome pripada i naš pravoslavni narod. Veoma je važno da je otpor strategiji i planovima NATO snažan i u region - Srbija, kao vojno najjača država na Balkanu, proglasila je vojnu neutralnost, a otpor namjerama NATO-a nepokolebljivo pruža Republika Srpska, najveća tekovina srpskog naroda od 1945. godine – navodi Mandić.
Ovo su, dodaju on, dani kad se sa pijetetom sjećamo onih koji su nastradali proljeća 1999.
– Prošlo je dvadeset godina, ali ne možemo i nećemo zaboraviti, a teško da se može oprostiti, jer to nije bila borba ravnopravnih, nego kukavičluk, iživljavanje i teror nad jednim herojskim narodom. Pamtimo naše heroje sa Košara, Paštrika, i sve druge koji su, prateći duh svojih predaka, bez straha ustali da brane otadžbinu. Svaki slobodouman čovjek protivi se i ustaje protiv sile. NATO je gola sila, protivnik slobode. A srpski narod i Crna Gora su kroz istoriju iznad svega cijenili slobodu. Zato Crna Gora nije zaslužila da bude dio pakta koji ugnjetava i ponižava druge narode. To Crna Gora nikad nije radila. Neka je vječna slava žrtvama koje su pale u proljeće 1999. u kukavičkom bombardovanju SRJ – poručuje Mandić.
