Sloboda je svaki krš, ove, krvlju zavjetovane zemlje i jauci koji se prolamaju šumama, ujedno žaleći i slaveći mladost koja se nije plašila da svoju prolaznost pokloni besmrtnosti borbe za slobodu.
Ali, uprkos tome, robovi sopstvenog neznanja, mržnje i izdaje, robovi fašističke misli i želje za malicioznim revizionizmom, slobodu u slobodi nikad nisu spoznali.
Crna Gora je država koja čuva svoju tradiciju, a svoj državni kurs čvrsto drži na koordinatama antifašizma i antifašističke borbe, čuvajući temelje i korijene svog postojanja.
Zato, svi bestidni pokušaji pojedinaca da umanje junačke i besmrtne podvige partizana, beskompromisnih boraca za slobodu, odražavaju samo slabost društva da ovakvo manifestovanje kukavičluka, koji i pripada fašizmu i neofašistima, prepoznaju kao suštinsku opasnost za crnogorsko društvo, zdravu antifašističku misao i opasnost za crnogorsku državu.
Posljednji kukavički čin neofašista ogleda se u skrnavljenju spomenika rodoljubima koji su hrabro jurišali u zagrljaj slobodi.
Nacistički simbol (kukasti krst, svastika) preko imena onih čije oči sijaju sjajem slobode, nije ništa drugo do napad na temelje antifašističkog društva – čin kojem treba tražiti krivca.
Nameće se pitanje čija je odgovornost.
Da li je za ovaj besramni čin odgovorno društvo koje ne prepoznaje istinsku opasnost u ovoj vrsti propagiranja fašizma; da li je odgovoran sistem vrijednosti svakog pojedinca, koji ovoj krvavoj ideji nađe opravdanje; da li su krivi izvjesni politički subjekti koji jednako besramno pokušavaju da pomire domaće izdajnike i borce za slobodu, oni koji slave sluge okupatora, koji svojim huškačkim mislima daju krila tim neofašističkim idejama i ličnostima, kojima je presudila sloboda, dok su tonuli pod težinom Gvozdenog krsta, koji su zavrijedili boreći se za ropstvo.
Kako je moguće da djela onih čijem se sjaju - prvom pucnju i glasu protiv okupatora u porobljenoj Evropi, kojima se divio Sartr, Valeri Žiskar Desten i Henri Miler, budu uprljanja simbolom mraka, rukom nekoga sa ovog krša, kojim još odzvanja bat koraka slobodara?
Zanemarivanje opasnosti ovog čina je saučesništvo u davanju života pogubnim fašističkim idejama.
Fašizam je danas opasan, isto kao i u ratnim godinama prošlog vijeka, kad su od sablje iskovane ovom mračnom idejom, ginuli milioni ljudi širom svijeta. I danas je to ideja koja ugrožava temeljne vrijednosti, jer društvo često ne prepoznaje njene pojavne oblike, koji se vremenom mijenjaju, čuvajući kvintesencijalnu ideju netaknutom.
Nasuprot tome, iako postoje neutemeljena mišljenja da ideja antifašizma pripada prošlosti, ipak je to ideja kojoj pripada prošlost, a zahtijeva je mirna budućnost. Ideja antifašizma je ideja kojoj pripada i prošlost i sadašnjost i budućnost, vanvremenska ideja, a opet imanentna svakom vremenu, jer generiše najplemenitije vrijednosti u jednom društvu.
Zato, niko nema pravo da čisto lice slobodara kalja svojim mračnim idejama, kojima je istorija presudila, a sada je vrijeme da joj presudi i crnogorsko društvo.
Mladi antifašisti Crne Gore oštro osuđuju ovaj kukavički čin, ovaj napad na temelje crnogorskog antifašističkog društva, na našu svijetlu istoriju i neustrašive pretke, čije biće se stopilo sa slobodom.
Ideja svijetla kao osmijeh Ljuba Čupića, jaka kao odlučnost Save Kovačevića, odvažna kao pogled Joke Baletić, postojana kao spomenik na Trijepču, nadživjeće sve kukavičluke i bestidnike, dok u nama živi iskra Trinaestojulskog prkosa.
Zato poručujemo: protiv fašizma se boriti, slobodu čuvati, u miru živjeti! (Autorka je predsjednica Mladih antifašista Crne Gore)
