– Svjesno rizikujući da mi samozvani bard jugoslovenskog novinarstva, taj gorostas ozbiljnog i analitičkog žurnalizma opet postavi jednako inteligentno pitanje – ,,sa kim je Tamara razgovarala“ – gradonačelnika Podgorice Ivana Vukovića ovoga puta neću pitati o komunalnim problemima Glavnog grada, nego isključivo o - politici.
Priča ne počinje ,,postepeno, kao kad se smračuje u šumi“, nego ,,naglo, in medias res“.
,,U Crnoj Gori je očito postala praksa da se političke promjene traže ne u institucijama, nego na ulici. Tako smo 2016. dobili svojevrsni eksperiment - Vladu izbornog povjerenja, čime je obesmišljeno funkcionisanje demokratskog sistema, tj. slobodno izražena volja građana“, kaže za Pobjedu najmlađi gradonačelnik glavnog grada u Evropi.
POBJEDA: Taj eksperiment je, sjećate se, podržala tadašnja vladajuća struktura?
VUKOVIĆ: U cilju konsolidacije političkih prilika u Crnoj Gori, Demokratska partija socijalista zanemarila je tada činjenicu da je naša zemlja mlada demokratija i da je crnogorski politički sistem i dalje u povoju, što njegove institucije i njihovo ,,redovno“ funkcionisanje čini još važnijim.
Vjerujem da se zato pribjeglo rješenju čija se repriza danas traži. U tim zahtjevima ovoga puta prepoznajem i određene obrasce političkog djelovanja.
POBJEDA: Koje obrasce?
VUKOVIĆ: One viđene uoči 5. oktobra 2000. u Srbiji, u javnosti poznate kao metode nenasilnog otpora. ,,Patentirao“ ih je nekadašnji član ,,Otpora“ Srđa Popović, i one su, tokom protekle dvije decenije, primjenjivane u nekim postkomunističkim državama.
Imam utisak da se u zaglušujućoj buci koja se posljednjih nedjelja stvara u Crnoj Gori zaboravljaju elementarne činjenice – da je Vlada premijera Duška Markovića, izabrana oktobra 2016, legitimna; da je te izbore priznao sav demokratski svijet i da je prije manje od godinu dana predsjednik Milo Đukanović ubjedljivo pobijedio već u prvom krugu predsjedničkih izbora.
Sve to pokazuje da nema realnog osnova za razmišljanje o skraćenju mandata ovoj Vladi ili o njenoj rekonstrukciji; ponajmanje o tome je političko vrijeme predsjednika Đukanovića isteklo.
POBJEDA: Razmišlja li se o tome u DPS-u?
VUKOVIĆ: Koliko mi je poznato, ne razmišlja. Uostalom, podsjetimo se što je zapravo povod za proteste koje gledamo na ulicama Podgorice.
Utvrđeno je da je vladajuća partija koristila neprijavljene fondove za finansiranje političke kampanje uoči izbora 2016; odgovorni za to snosiće posljedice u skladu sa zakonom, što nipošto ne opravdava ovako radikalno definisane zahtjeve organizatora pomenutih protesta.
POBJEDA: Ne opravdava ih?
VUKOVIĆ: Ne. To tvrdim ne kao političar, nego kao profesor političkih nauka. Evo, podsjetiću Vas na vjerovatno najpoznatiju aferu ove vrste u modernoj političkoj istoriji Evrope: Hrišćansko-demo-
kratska unija Njemačke (CDU), koja je, sa izuzetkom mandata kancelara Vilija Branta i Helmuta Šmita, do tog trenutka neprekidno na vlasti još od Drugog svjetskog rata, optužena je i osuđena za nelegalno finasiranje krajem 1999. godine.
U središtu afere bio je Helmut Kol, otac ujedinjene Njemačke i jedan od najvećih Evropljana 20. vijeka.
Nedugo nakon što je afera dospjela u javnost, napravljene su personalne promjene na čelu CDU i ta je stranka već 2002. imala bolji rezultat od onoga 1998. Posljednjih petnaest godina CDU dominira njemačkom političkom scenom.
POBJEDA: Ipak, CDU je 1998. izgubila izbore i njemačku Vladu je do 2005. vodio socijaldemokrata, kancelar Gerhard Šreder.
VUKOVIĆ: Tako je. SDP je 2002. ostvarila slabiji rezultat nego 1998, iako je afera koja je potresla CDU eskalirala u periodu između izbora. Drugoosumnjičeni u toj aferi, odmah iza Helmuta Kola, bio čovjek koji je danas predsjednik njemačkog Bundestaga, bivši ministar finansija Volfgang Šojble.
POBJEDA: Što hoćete da kažete?
VUKOVIĆ: Hoću da kažem da je Njemačka malo zrelija demokratija od Crne Gore, pa, iako je dokazano da je CDU decenijama finansirana iz neprijavljenih ,,crnih fondova“, nikome u Njemačkoj nije palo na pamet da traži njenu zabranu, lustraciju pojedinaca i rušenje cjelokupnog političkog sistema, uključujući sudsku vlast.
Drugim riječima, u protestima koje gledamo u Podgorici malo je principa i borbe za demokratiju, a mnogo više dobro poznate netrpeljivosti prema predsjedniku Đukanoviću i DPS-u. Pritom, u pokušaju da se sruše DPS i njen lider dozvoljena su izgleda sva sredstva, uključujući terorizam.
Upravo zato djeluje posve providno insistiranje na tezi da su protesti o kojima govorimo građanski. Jer nijesu, čak ni u naznakama. Naime, ako se pogledaju zahtjevi koji se odnose na dekonstrukciju crnogorskih institucija, onda je jasno da su protesti politički, antisistemski i u tom smislu i antidržavni.
Najzad, opozicija je preuzela protest, bez obzira na pokušaje da se u prvi plan gurnu određene, na našoj društveno-političkoj sceni ne previše značajne ličnosti.
Tu je, naravno, i ,,nezavisni“ koncern Vijesti, koji je služio i koji služi kao medijska platforma svim neprijateljima aktuelne vlasti, uključujući i Demokratski front, čijim se liderima sudi za pokušaj terorizma.
U to su kolo, dakle, dobrodošli apsolutno svi, sve dok postoji i promil šanse da se u bilo kojem trenutku i na bilo koji način – uključujući nasilje i podršku sa strane – ugrozi legitimno izabrana vlast u Crnoj Gori. Ovo posljednje se u svim zemljama i na svim jezicima svijeta jednako zove: izdaja!
ZAŠTO IM SMETAM
POBJEDA: Što je DPS dobio Vašim nedavnim učlanjenjem u tu stranku?
VUKOVIĆ: Iako bi odgovor na to pitanje trebalo tražiti od mojih stranačkih kolega, reći ću Vam ono što mi se u tom smislu čini vrijednim pomena.
Naime, dugo trajanje na vlasti jedne stranke u CrnojGori rezultiralo je i stvaranjem uticajne parapolitičke strukture koju čini jedan broj NVO i medija.
Ova neformalna politička skupina godinama unazad Zapadu se predstavljala kao nosilac promjena i progresivnih ideja u našem društvu, odnosno kao poželjan politički partner. Moje pristupanje DPS-u, ali i mnogih ljudi sličnih biografija, pomenutim strukturama objektivno predstavlja ozbiljnu smetnju.
POBJEDA: Zašto?
VUKOVIĆ: Zato što, iako mlađi od njih, od prvoga dana djelujemo na političkoj i vrednosnoj platformi koja počiva na idejama multikulturalizma i antifašizma i koja znači pripadnost Crne Gore evropskoj civilizaciji, NATO savezu i EU.
Predstavnici međunarodne zajednice u Crnoj Gori prepoznaju nas kao ljude koji zastupaju takve stavove i koji iskreno, bez lukrativnih motiva, rade na evropeizaciji našeg društva. To, naravno, izuzetno smeta ovdašnjim parapolitičkim strukturama, koje su na pomenutim evropskim adresama dugo uživale monopolski status i na taj način ostvarivale i značajnu finansijsku korist.
Naravno, još ih više boli činjenica da niko od nas nema ni političku, ni bilo kakvu hipoteku, što se za njih ne bi moglo reći. Žalosno je da pojedinci iz njihovih redova, u kontinuitetu i ne birajući sredstva, pokušavaju da nas diskredituju kod onih koji su, po svoj prilici, konačno shvatili da su se u Crnoj Gori dugo ,,kladili“ na pogrešne ljude.
POBJEDA: Lice koje se u javnosti predstavlja kao organizator protesta, u intervjuu Pobjedi kaže da cilj demonstranata nije da uđu u novu tehničku vladu, nego da sjede sa strane, posmatraju novu vlast i, čim uoče bilo kakvo problematično ponašanje, odmah organizuju nove proteste.
Postoji li u političkoj teoriji i praksi sličan primjer?
VUKOVIĆ: Poznato je da su Crnogorci, kada je riječ o ličnim ambicijama, nenadmašni. Zato je, uostalom, i moguće da građanin koji nije učestvovao na izborima jednoga dana sam procijeni da je baš on pozvan da konstituiše novu vladu, ili da barem u tom procesu dobije ulogu ,,nadzornog organa“, što svakako nećete sresti ni u jednoj civilizovanoj državi svijeta.
Što je podloga za ovu vrstu političke ambicije? Teza da su svi dosadašnji izbori u Crnoj Gori bili neregularni, iako sa svih međunarodno relevantnih adresa dolaze drugačiji ocjene.
Najzad, kako je moguće da su rezultati izbora sporni svuda osim u opštinama Kotor, Budva, Herceg Novi, Berane i Plužine, u kojima je opozicija na vlasti?!
POBJEDA: Opozicija je nedavno osvojila vlast i u Tuzima.
VUKOVIĆ: Tako je. Znate li koliko je glasova bilo potrebno DPS-u da se sa svojim tradicionalnim koalicionim partnerima održi na vlasti? Jedan glas. Jedan! A na izbore je izašlo više od 7800 ljudi.
Kakvi su to nedemokratski izbori, koja je to nedemokratska zemlja u kojoj vladajuća partija ide u opoziciju jer je osvojila glas manje od potrebnog da bi ostala na vlasti?!
I još nešto! Navodni povod protesta je i ,,zarobljena država“, odnosno partokratski sistem, i to dok opštine u kojima su na vlasti stranke opozicije potresaju krize upravo zato što se te partije ne mogu dogovoriti o podjeli ,,plijena“.
U Budvi je predsjedniku opštine prijećeno raskidom koalicije zbog odluke da u svom timu zadrži članicu DPS-a; u Herceg Novom koalicija visi o koncu zbog ukidanja radnog mjesta u gradskoj administraciji koje pokriva visoka funkcionerka DF-a.
Stari bi rekli – ne slušaj popa što priča, nego gledaj što radi. Pa ipak, DPS tim političkim strukturama konstantno nudi da uđu u vlast i da sa nama podijele odgovornost za budućnost Crne Gore.
POBJEDA: Zbog čega opozicija to odbija?
VUKOVIĆ: DPS je stranka koja dugo vlada, koja nije savršena, koja je prošla različite faze razvoja, imala brojne unutrašnje probleme u funkcionisanju, ali i koja je sačuvala mir, ovoj državi vratila dostojanstvo, okrenula je Zapadu, uvela u NATO, uspjela da u društvu koje je daleko zaostalije od društava na koja se ugleda kreira jedinu funkcionalnu multietničku demokratiju u ovom dijelu Evrope.
Kada se bude pisala istorija Crne Gore, upravo će to biti u prvom planu; ostalo su fusnote.
Pitali ste zašto opozicija odbija da uđe u vlast. Nova srpska demokratija, koja DPS optužuje za stvaranje vještačkih podjela u Crnoj Gori, sjednicu svog GO održava u Beogradu – što je nezapamćeno! - i tamo ponosnog negatora crnogorskog državnog i nacionalnog identiteta odlikuje ordenom sa imenom čovjeka koji je paradigma za izdaju Crne Gore.
DPS i predsjednik Đukanović takvim ljudima smetaju zbog politike koja je državu Crnu Goru dovela do nezavisnosti, međunarodnog priznanja i članstva u NATO.
POBJEDA: Imate li utisak da opoziciona grupacija uporno pokušava da iz svog društva nekako izbaci DF, ali da zadrži njihovo biračko tijelo?
VUKOVIĆ: Imam. Upravo u tom kontekstu razumijem djelovanje koncerna Vijesti, medija koji je nekada promovisao ideju nezavisne, građanske i evropske Crne Gore.
Nijesam samo ja primijetio da su Vijesti jedine novine u regionu koje 21. marta na naslovnoj strani nijesu imale informaciju da je ratni zločinac Radovan Karadžić u Hagu osuđen na doživotnu robiju.
Zato su imale srpskog mitropolita Amfilohija, zaduženog da ljudima na ulici daje smjernice za dalja politička djelovanja.
Teror nad porodicom Tomkić iz Berana u Vijestima je gotovo prećutan, a prilog o dvije decenije NATO intervencije na SRJ urađen je u maniru Miloševićevog RTS-a.
Istovremeno dok se kontinuirano medijski kreira osjećaj potpunog beznađa, protestima koji su u toku pokušava se pridodati epitet ,,građanski“.
POBJEDA: Može li se članstvo Crne Gore u NATO dovesti u pitanje ako član pet opozicionog Dogovora za budućnost predviđa da se ,,za sada“ neće otvarati pitanje crnogorske spoljne politike?
VUKOVIĆ: Ne može, jer to ne zavisi od autora Dogovora za budućnost. Ipak, žalosno je da je član koji navodite prihvatljiv i onim strankama i pojedincima koje su do juče važili za procrnogorske.
Uostalom, pogledajte ikonografiju protesta! Kako to da u Crnoj Gori, za razliku od ostalih zemalja regiona, na protestima nemate niti jedno državno obilježje?
Zašto se zastava države Crne Gore, trinaest godina nakon referenduma, smatra političkim, odnosno partijskim simbolom? Kako to da je njeno neisticanje postalo mjera političkog kompromisa onih koji tvrde da pokušavaju da spasu Crnu Goru?
Ako je danas uslov zajedničkog nastupa na protestima izostanak državne zastave Crne Gore, zbog čega bi trebalo biti nezamislivo da već sjutra mjera kompromisa bude de facto ili de jure nestanak naše države?!
Naročito ako znamo da je DF, kao koalicija koja posljednjih desetak godina na crnogorskoj političkoj sceni djeluje otvoreno antidržavno, okosnica ove opozicione grupacije.
POBJEDA: Naše su zastave naši čisti obrazi, poručuju iz opozicije. Što to znači?
VUKOVIĆ: Znači jednu u nizu besmislenih populističkih parola kojima smo svakodnevno bombardovani. Na protestima u Srbiji, poređenja radi, možete vidjeti mnogobrojne simbole pripadnosti nacionalnom i državnom interesu te zemlje, onako kako to demonstranti doživljavaju i vide.
Ma šta mislio o njihovoj politici, teško je sporiti da su opozicioni lideri u Srbiji izrazito privrženi svojoj državi. Nasuprot tome, u simboličkoj ravni, ima li išta što bi nekome ko ovdašnje političke prilike posmatra sa strane moglo sugerirati da se protesti u Crnoj Gori događaju - u Crnoj Gori? Nema! Zašto?
Zato što stvarne vođe protesta imaju u najboljem slučaju ambivalentan stav u odnosu na vrijednosti na kojima počiva crnogorsko društvo – građanski identitet, antifašizam i pripadnost zapadnoj civilizaciji.
Sve dok je tako, politički kompromis sa tom grupacijom moguće je praviti samo na štetu interesa države Crne Gore.
POBJEDA: Profesor ste na Fakultetu političkih nauka, otkud na protestima tako veliki broj studenata?
VUKOVIĆ: Ta vrsta djelovanja pripada mladim ljudima, koji uvijek i svuda pokušavaju da mijenjaju svijet u kojem žive. Pored toga, u Crnoj Gori, kao i u mnogim državama Evrope, imamo visoku stopu nezapošljenosti među mladima, pa aktivizam studentske populacije u tom smislu djeluje razumljivo.
Kao čovjek koji sa studentima i dalje provodi mnogo vremena i ko ih poštuje i uvažava, uvijek ću podržati njihove težnje za dobijanjem još boljeg statusa u društvu, i naročito eventualne zahtjeve da politike Vlade u oblasti zapošljavanja budu još stimulativnije.
Međutim, kada na ulicu izađu sa ultimatumom koji znači potpunu dekonstrukciju institucija države, neću ih podržati, jer jedina razlika između njih i ljudi koji ih okružuju u tom trenutku postaju njihove mlade godine.
Bojim se da većina njih uopšte nije svjesna mogućih posljedica političkog procesa čiji su dio.
POBJEDA: Jeste li Vi svjesni odgovornosti vlasti koja studentima nije uspjela da objasni do čega bi njihovi zahtjevi mogli da dovedu i što je mjera kompromisa protesta na kojima učestvuju?
Najzad, ne možete te mlade ljude godinama držati u stanju hibernacije pričajući im o ugroženosti države, a ne vidjeti isto što i oni – da njihovi ,,izabrani“ vršnjaci lagodno studiraju u inostranstvu, da kupuju diplome i žive na visokoj nozi.
Jeste li, dakle, svjesni da priča o zastavama kod tih mladih ljudi više ne pije vodu?
VUKOVIĆ: Tokom proteklih dvadesetak godina smo, dominantno se baveći državom, u značajnoj mjeri zanemarili društvo.
Ako znamo kroz šta je sve Crna Gora u tom periodu prošla, pošteno bi bilo kazati – nije ni čudo. Bio bih srećan kad bi priča o ugroženosti države ostala samo priča, što nije slučaj.
No, i pored toga, mi koji smo preuzeli odgovornost za upravljanje političkim procesima moramo uzeti u ozbir probleme na koje ukazujete. Iako me raduje činjenica da su položaj i perspektiva mladih u Crnoj Gori danas značajno bolji u odnosu na zemlje regiona, svjestan sam da je pred nama ogroman posao u smislu njihovog daljeg unapređenja.
Spomenici kao dug onima bez kojih ne bi bilo države Crne Gore
POBJEDA: Budući da ste kao gradonačelnik Podgorice najzaslužniji za postavljanje spomenika Josipu Brozu Titu, moram da Vas pitam da li ste razmišljali o tome da glavni grad konačno dobije spomenik najznačajnijem Crnogorcu 20. vijeka, prvom disidentu u Evropi, antifašisti, revolucionaru i piscu Milovanu Đilasu, čovjeku čije ime nose ulice nekih velikih evropskih gradova?
VUKOVIĆ: Spomenik Titu nije bio nikakav kapric, već izraz želje da se, u identitetskom smislu, kao društvo do kraja uobličimo.
O nedovršenosti naše zajednice u tom smislu, pored ostalog, govori i to što u glavnom gradu Crne Gore i dalje imamo ,,krivi“, ,,viseći“ i mostove Union i Milenijum.
Dakle, ono što su u svakom gradu i u svakoj državi identitetska obilježja, kod nas izgleda tako. Nemam namjeru da se mirim s postojećim stanjem i, zajedno sa svojim saradnicima, pokušavam da vratim dug onima bez kojih ne bi bilo države Crne Gore.
POBJEDA: Ima li antifašističke, trinaestojulske Crne Gore bez spomenika vođi Trinaestojulskog ustanka, antifašisti Milovanu Đilasu? To sam Vas pitala.
VUKOVIĆ: Ove godine planiramo da postavimo spomenik Ivanu Crnojeviću, jednoj od najznačajnijih ličnosti crnogorske istorije. Kao gradonačelnik, sve ću uraditi da Podgorica dobije spomenik knjazu Danilu, najvećem državniku kojeg je Crna Gora ikada imala; a volio bih da se na sličan način odužimo i Veljku Milatoviću, istaknutom borcu za nacionalni i državni identitet.
Kada je riječ o Milovanu Đilasu, taj bi prijedlog valjalo ozbiljno uzeti u razmatranje, tim prije što od njega nema planetarno poznatijeg Crnogorca 20. vijeka. No, više od toga, mislim da ni današnja Crna Gora ne bi bila ovakva kakva je da nije bilo političke vizije Milovana Đilasa.
Tamara NIKČEVIĆ
