Dobar parlament u demokratskom, multipartijskom sistemu treba da predstavlja sve različite elemente društva i zato je važno da se u njemu čuju svi glasovi. Demokratija je, naravno, i očuvanje prava opozicije. Nije samo vladajuća većina ta koja treba da odlučuje, već je važno čuti i glas manjina i šta oni imaju da kažu - rekao je u razgovoru za Pobjedu predsjednik Parlamenta Islanda Stajngrimur Sigfuson, koji je prošle nedjelje boravio u Crnoj Gori.
POBJEDA: Posjetili ste Crnu Goru neposredno prije obilježavanja 13. godišnjice crnogorske nezavisnosti, a Vaša zemlja je prva koja je priznala Crnu Goru kao nezavisnu zemlju. Kako danas gledate na Crnu Goru u poređenju sa 2006. godinom?
SIGFUSON: Ovo je moja prva posjeta Crnoj Gori, ali sam pratio kako su se stvari razvijale u vašoj zemlji. Imamo dobre odnose kroz saradnju parlamenata malih zemalja, a takođe smo partneri u nekoliko organizacija, Savjetu Evrope, NATO. Crna Gora je definitivno napredovala. Podržavali smo vaše aspiracije da postanete članica NATO i naravno odmah smo priznali vašu nezavisnost.
To je islandska tradicija, mi uvijek pokušavamo da damo podršku zemljama koje teže da postanu nezavisne. Često nam se dešavalo da budemo prva zemlja koja je priznala drugu, kao što je bio slučaj sa baltičkim zemljama. To je povezano sa istorijom Islanda, mi smo takođe izvojevali nezavisnost od Danske 1918. godine i više od 50 godina bili smo najmanja zemlja u Ujedinjenim nacijama, tako da smo uvijek težili ka tome da podržimo druge manje zemlje koje žele da idu naprijed. Drago mi je što smo imali priliku da podržimo i vas i danas vidim da ljudi ovdje to pamte.
To je veoma dobro. Dijelimo sličnu sudbinu. Govorio sam o tome da smo mi dvije zemlje na dva kraja Evope i da se dosta razlikujemo, ali i da imamo dosta sličnosti. Obje zemlje su male, nezavisne zemlje, a takođe smo imali slične puteve. Naše okruženje je, istina, dosta različito, mi smo u nordijskom regionu, vi u balkanskom. Ali, danas obje zemlje imaju veliki interes od turizma.
Mi na Islandu posljednjih godina zavisimo od turizma, to je naš glavni prihod i broj jedan na Islandu i imamo oko dva miliona turista godišnje. To je ono što imamo zajedničko. Za male zemlje, koje nemaju veliku vojnu i ekonomsku snagu, bitno je da primjenjuju vladavinu prava, da primjenjuju međunarodne konvencije, jer drugačije male zemlje uvijek mogu da budu pod uticajem nekih većih zemalja. Male zemlje zavise od dogovora i mirnih rješenja, i nacionalno i globalno, to je ono što imamo zajedničko. Crna Gora bi mogla da postane zemlja u koju bi trebalo da dolazi više islandskih turista, više nego danas. Rekli su mi da je bilo svega 600 turista sa Islanda prošle godine, taj broj bi trebao biti mnogo veći.
POBJEDA: I Crna Gora i Island su članice Alijanse, ali Vi ste se protivili članstvu u NATO-u i zahtijevali da se američka vojska povuče sa Islanda. Zašto? Što mislite da je najbolji sigurnosni okvir za male zemlje kao što su Island i Crna Gora?
SIGFUSON: Pitanje članstva u NATO je bilo kontroverzno pitanje na Islandu. Mnogi nijesu bili zadovoljni time, a čak se i razmišljalo o referendumu za učlanjenje u NATO, ali to se nije desilo. Mi nemamo strane baze, ali jesmo članica NATO.
Podržavamo nove članice ako žele da postanu dio Alijanse, ali naša politika o građanskoj sigurnosti danas je usmjerena na mnogo šire područje - na stvari koje mogu biti štetne, uključujući prirodne katastrofe, na koje smo i sami navikli na Islandu. To je za nas važniji aspekat članstva. Većina ljudi danas na Islandu je zadovoljna što smo članica NATO, ali naravno bilo je protivljenja. Mi nemamo vojsku, to je dosta neobično, članica NATO bez ijednog svog vojnika, tako da mi jesmo atipična članica saveza.
POBJEDA: Da li mislite da je moguće biti neutralan na Zapadnom Balkanu, imajući u vidu pritiske koji dolaze od velikih zemalja?
SIGFUSON: Vaše okruženje je dosta drugačije od našeg. Mi smo srećni sa našim okruženjem, nemamo nikakvih opasnosti, imajući u vidu poziciju Islanda. Ali mislim da ako pogledate nordijsku istoriju, vidjećete da nije bilo tako davno kada su se nordijske zemlje borile jedna protiv druge. Danas smo primjer kako stvari mogu da se promijene na bolje za 50 godina ili manje. Vi imate veoma dobru regionalnu saradnju, uprkos nekim regionalnim problemima. Teško mi je da procijenim šta vi možete da uradite da se sa tim izborite, ali to treba da bude krajnji cilj, da idete ka mirnoj saradnji u regionu. To može da potraje, ali važno je da znate da je to cilj. Većina balkanskih zemalja je mala ili srednje veličine, zato je važno da razviju mirnu saradnju i da sve probleme rješavaju u tom maniru umjesto korišćenja sile. To je ekstremno važno. Zato je za vas, za Crnu Goru, važno što ste postali članica NATO i što želite da postanete članica EU, ne samo iz bezbjednosnih već i iz drugih razloga koji su važni za vaše okruženje.
POBJEDA: Razgovarali ste sa predstavnicima parlamentarnih partija, uključujuć i i opoziciju. Vidjeli ste da dio opozicije bojkotuje rad parlamenta od njegovog konstituisanja 2016. godine. Koliko je dugoročni bojkot dobar način za postizanje ciljeva?
SIGFUSON: Neću komentarisati unutrašnja politička pitanja. Jasno je da situacija nije idealna, jer je veoma važno da imate sve predstavnike parlamenta u parlamentu, zato mi je drago da sam imao priliku da čujem i opoziciju, da čujem šta oni imaju da kažu. To je ono kako demokratija funkcioniše, ali ja ne bih zauzimao stranu u unutrašnjoj situaciji ovdje. Posmatrajući sa strane, to je nešto što nije dobro. I nadam se da će se to promijeniti. Demokratija je, naravno, i očuvanje prava opozicije. Nije samo vladajuća većina ta koja treba da odlučuje, već je važno čuti i glas manjina i šta oni imaju da kažu. Teoretski, to je ono kako bi dobra parlamentarna demokratija trebala da funkcioniše. Dobar parlament u demokratskom, multipartijskom sistemu treba da predstavlja sve različite elemente društva, i zato je važno da se čuju svi glasovi.
POBJEDA: Kako vidite političku scenu na Zapadnom Balkanu danas, imajuć i u vidu proteste koji se posljednjih mjeseci dešavaju u Crnoj Gori, Srbiji, Albaniji. Imali ste slična iskustva na Islandu 2016. godine.
SIGFUSON: Da, ljudi na Islandu nijesu bili zadovoljni onim što se dešavalo u zemlji. Protesti su važan dio demokratskog sistema i ljudima treba da bude dozvoljeno da glasno kažu šta misle. Sve dok su protesti mirni, to je normalna stvar u otvorenim, demokratskim društvima. Ali i to je najčešće znak da treba da razmotrite ono što demonstranti govore i da vidite kako da radite bolje i da poboljšate situaciju kako bi ljudi bili što zadovoljniji. To je važno za socijalnu stabilnost, za političku, ekonomsku. Da vidite šta možete da uradite da poboljšate socijalnu stabilnost, da postignete ravnopravnost. Zemlje u kojima je zastupljena ravnopravnost su generalno stabilnije. To je ono što možete da naučite od nordijskih zemalja, one su dobro uredile stvari, one su stabilne, ekonomski i politički. Vjerujem da treba razmotriti ono o čemu govore ljudi koji protestuju. Jer uvijek treba da se pitate zašto ljudi protestuju, što su njihovi zahtjevi, što može biti ispunjeno itd.
POBJEDA: Kratko nakon finansijskog sloma vaše zemlje, preuzeli ste dužnost ministra finansija. Kako je vaša vlada uspjela da oporavi ekonomiju i da li bi se neki od vaših koraka mogli primijeniti na još uvijek nerazvijene ekonomije Balkana?
SIGFUSON: Da, bio je to vrlo težak period za nas, ali nakon krize smo se oporavili. Jedan od aspekata na koji smo se fokusirali je razvoj turizma, to je bila pokretačka snaga za našu ekonomiju, a takođe i mjere koje smo preuzeli odmah nakon krize su bile uspješne. Ali put koji je Island izabrao je bio drugačiji od drugih zemalja koje su bile u nevolji. Mi smo koristili tzv. miks pristup, pokušavali smo da primijenimo nordijski model rada i povećali smo takse.
Tako da je socijalno ekonomski miks na Islandu bio uspješan. U nekim drugim oblastima se nijesmo tako brzo oporavili. Moglo bi se reći da smo imali dosta nestabilan politički period, imali smo pet izbora za 10 godina, zbog stvari koje su se desile kao skandal sa Panama papers. Ali zadnjih godina je fokus na socijalnoj stabilnosti i novim dogovorima na tržištu, kako bismo očuvali socijalnu stabilnost. Jer, ako pogledate, stabilnost mora da bude prisutna na svim nivoima, kako političkom tako i socijalnom. Nakon perioda kada sam bio ministar finansija, posjetio sam mnogo problematičnih zemalja i pitali su me da im održim lekciju. Rekao sam im da nijesam tu da držiim govor, niti da im dam magičnu formulu, to je na zemlji da odluči. Ali definitivno drugi treba da uče od Islanda.
Mi jesmo preuzeli neke savjete i programe od MMF, ali smo rekli da imamo naš sopstveni program i našu sopstvenu strategiju. To je na vama, ako treba da radite sa MMF ili drugim organizacijama, treba da radite to vrlo proaktivno i da imate sopstvene ideje na stolu. Morate da razgovarate. U redu, u ovoj situaciji smo, moramo da uradimo to i to, da ne dozvolite drugima da se miješaju i da rješavaju vaše probleme, kao u Grčkoj. Čini mi se da se to dešavalo izvan domašaja običnih ljudi. I onda se umiješaju Brisel, Vašington, sa manjkom dijaloga i to je otežalo situaciju.
