INTERVJU: Adnan Čirgić o studiji „Natprirodna bića u tradicijskoj kulturi Crnogoraca

Serviranje tradicije koja to nije

Danas su nažalost, ulogu nekadašnjih centara za kulturu preuzele vjerske institucije čije je djelovanje izvan kontrole, a grke plodove njihova djelovanja jedemo iz dana u dan i mimo svoje volje
Objavljeno: 08. 04. 2019 - 06:35 Promjenite veličinu teksta: A A A

Dekan Fakulteta za crnogorski jezik i književnost prof. dr Adnan Čirgić objavio je studiju „Natprirodna bića u tradicijskoj kulturi Crnogoraca“. Za Pobjedu govori o novoj religioznosti kao novom sujevjerju, shvatanjima o zagrobnom životu koja se kod Crnogoraca ne uklapaju ni u jedan koncept tri aktuelne monoteističke religije, ulozi SPC i Jovana Cvijića u formiranju kulta Svetog Save na tlu Crne Gore.

POBJEDA: Zašto je za ovu knjigu odabran baš ovakav naslov kad se u njoj skupno pominju različita „bića“ - od Dukljana i Đavola, preko Svetoga Ilije do vještica, vjedogonja i macarula?

ČIRGIĆ: Riječ je o natprirodnim bićima koja su pripadala nekadašnjem sistemu vjerovanja, to je faktički religijski svijet Crnogoraca koji je nestao novim načinom života. Iako su formalno bili pravoslavni, katolici ili muslimani, njihova faktička religioznost slabo je izlazila iz toga svijeta koji je prikazan u ovoj knjizi. Novi način života, nažalost, počesto nije značio i civilizacijski iskorak no nekakvu novu religioznost ili novo sujevjerje, svejedno. Svakim danom se to sve više potvrđuje.

Zašto Sveti Ilija, Đavo i Dukljan i dr. na jednome mjestu? Zato što pripadaju istome religijskome sistemu, koji je samo formalno primljen u svijet današnjih monoteističkih religija u Crnoj Gori. Ništa o tome slikovitije ne svjedoči od izreke: „Đaolu fala!“, koju sam zabilježio na terenu prije desetak godina. Natprirodna bića u pomenutoj knjizi nijesu tretirana s aspekta bilo koje monoteističke religije no s aspekta njihova značaja u tradicijskoj kulturi, te im stoga nije učitavano današnje značenje koje u vrijeme „žive tradicije“ nijesu mogli imati.

 S kulturnoistorijskoga aspekta je svejedno je li vjerovanje u ta bića prihvaćeno od zvaničnih monoteističkih religija jer je to bilo svejedno za one što su vjerovali u njihovo postojanje. Iz istih razloga nijesu korišćeni termini praznovjerice, praznovjerje, sujevjerje i sl. jer ti termini za istoriju kulture nemaju nikakva značaja. Sujevjerje postoji samo u odnosu na kakvu drugu religijsku dogmu, a sve te dogme u knjizi sam tretirao ravnopravno. Budući da je većina vjerovanja koja su u njoj opisana dio prošlosti i da neka od njih pretrajavaju potonje dane među starijim stanovništvom, osobito izvan gradova, umjesto termina narodna kultura i narodna vjerovanja izabran je termin tradicijska kultura jer se činio adekvatnim.

POBJEDA: Zašto se uz natprirodna bića daje i prikaz zagrobnoga života?

ČIRGIĆ: Takav sam postupak smatrao umjesnim budući da neka od tih bića djeluju isključivo iz zagrobnoga života, poput recimo macarula i vampira, a nekima od njih moć prestaje odlaskom u zagrobni život. S druge strane, na osnovu prikaza zagrobnoga života može se jasnije uočiti predstava pojedinih natprirodnih bića.

Prirodno, za prikaz zagrobnoga života jedan od najboljih izvora su usmene tužbalice, kojih je sačuvan veliki broj. A na osnovu onoga što je u njima sačuvano može se reći da se tradicijsko shvatanje Crnogoraca o zagrobnome životu ne uklapa u sistem ni jedne od tri velike monoteističke religije koje su podijelile današnju Crnu Goru.

POBJEDA: Čemu to pripisujete?

ČIRGIĆ: Pripisujem to žilavome trajanju prethrišćanskih vjerovanja, nekad čak sve do u najnovije doba. Ima tu opštih, indoevropskih vjerovanja, a ima i čisto starośedilačkih balkanskih. Ta su vjerovanja danas uglavnom odbačena, o njima najmlađi svijet ne zna ništa ili gotovo ništa. I baš zato što o njima ne zna ništa, kao što o crnogorskoj tradicijskoj kulturi i inače malo zna, lako nasijeda na popovske podvale o tome kako je komunistička vlast zabranjivala religiju, kako se o religioznosti nije smjelo ni zboriti a kamoli je ispoljavati, pa je tako tobože izgubljena veza s tradicijom.

A ko neće vjerovati nalazima koji su dati u mojoj knjizi, neka pročita što o tradicijskim vjerovanjima piše recimo Rovinski ili Kuč Stevan Dučić, pa će se uvjeriti koliko ono što se danas servira kao tradicija zapravo nikakve veze s tradicijom nema. Danas su, nažalost, ulogu nekadašnjih centara za kulturu preuzele vjerske institucije čije je djelovanje izvan kontrole, a grke plodove njihova djelovanja jedemo iz dana u dan i mimo svoje volje.

POBJEDA: U knjizi o natprirodnim bićima u Crnoj Gori nalazi se poglavlje o crnogorskim svecima, uvrštavaju se u ovu knjigu imena ljudi koje je Crkva proglasila svetim - Sv. Vladimir Dukljanski, Sv. Ivan Crnojević i Sv. Petar Cetinjski. Zašto?

ČIRGIĆ: Možda je na prvi pogled neobično što se u knjizi o natprirodnim bićima u Crnoj Gori nalazi poglavlje o crnogorskim svecima, no riječ je o nasljednicima starih božanstava iz prethrišćanskoga perioda. Oni su prikazani isključ i v o z b o g t o g a š t o j e kompletno njihovo djelovanje prethrišćansko. Oni u tradicijskim vjerovanjima nijesu dobri svetitelji koji čuvaju vaseljenski poredak, koji štite dobre i siromašne itd. Oni su nacionalni heroji, koji iz onostranosti nadgledaju svoj rod, svoju zemlju ili svoj kraj, a neki od njih čekaju pravi trenutak da se pojave kao osvetnici i zaštitnici svoje države i naroda. Zato sam izdvojio Sv. Vladimira Dukljanskoga, Sv. Ivana Crnojevića i Sv. Petra Cetinjskoga.

POBJEDA: Nije bilo riječi o Sv. Vasiliju Ostroškome ili Sv. Stefanu Piperskome?

ČIRGIĆ: Nije, jer oni nemaju osobine prve trojice. Nije bilo riječi ni o opštehrišćanskim svetiteljima, poput Sv. Ilije, koji je u crnogorskim tradicijskim vjerovanjima takođe nasljednik starijega božanstva, svakako boga gromovnika, a vjerovatno i ne samo njeg a , a l i n e m a o s o b i n e nacionalnih heroja koje nose prva trojica. Nema sumnje da je status sličan toj trojici imao i Marko Kraljević u usmenoj književnosti, pa i crnogorskoj, iz koje je svjesno izbačen pod uticajem nacionalromantičarske ideologije i politike XIX vijeka, te mu stoga nije bilo mjesta u Njegoševu Ogledalu srpskom.

Mjesto je morao ustupiti Milošu Obiliću, koji se ne samo uklapao u tu ideologiju i politiku nego je Njegoševim nastojanjem dobio mjesto koje nikad prije toga u crnogorskoj tradicijskoj kulturi nije imao. Nijedan od tri pomenuta crnogorska sveca više nije prisutan u svijesti naroda u onome značenju u kojemu ga prepoznaje crnogorska tradicijska kultura.

 Nema sumnje da je propaganda kroz potonjih nešto više od sto godina njihov lik u brojnim predanjima zamijenila likom Sv. Save. A koliko je to tačno neka pokaže predanje koje kaže da se jednom pored Komova Sv. Sava vraćao „iz zemlje Dukljanove u Rašku“, pa, prolazeći pored jedne rječice naredio je da se konjima operu noge da ne bi „u blagoslovenu zemlju Rasiju“ prenijeli ni trunke „iz proklete zemlje Dukljanove“. Otuda i otada navodno toj rječici i ime Perućica. Za ovu je priliku sasvim nebitna etimologija imena pomenute rijeke kao i podatak je li to bio Sv. Sava ili je predanje njemu naknadno pripisano. Bitno je vjerovanje, očuvano kroz citirano predanje, da je s druge strane Perućice živio neki drugi narod, koji je znatno kasnije primio blagosloveni obred zemlje Rasije.

POBJEDA: Na osnovu onoga što se i danas svakodnevno može uočiti kod starijega i religioznijega svijeta u Crnoj Gori, možemo li zaključiti da monoteističke religije ovđe ipak nijesu obezbijedile u narodnoj svijesti premoć Boga u odnosu na Đavola?

ČIRGIĆ: Kod starijega svijeta i Bog i Đavo imaju svoje mjesto, samo što taj stariji svijet Boga uglavnom priziva u strahu od Đavola. U predanjima se Bog i Đavo, odnosno Dukljan, uglavnom ne prikazuju u međusobnoj borbi. U ime Boga nastupaju svetitelji, uglavnom Sv. Ilija. Može se reći da se Bog time ne bavi. Stoga ne možemo govoriti o obezbjeđivanju premoći Boga u tradicijskoj kulturi, budući da je njegovo mjesto neupitno. On je vrhovnik, ali se njemu malo ko obraća. Relikt toga religijskog sistema nalazi se i kod mlađega svijeta koji se ne drži tradicije i koji formalno pripada isključivo zvaničnome monoteizmu. Vidi se to recimo i u današnjim pośetama manastirima, prvenstveno Ostrogu. Oni koji onamo odlaze ne idu da traže pomoć od Boga no od Svetoga Vasilija. Zakletvu „Bogami/Bogomi“ današnji govornik i ne doživljava kao zakletvu, ali najnovije zaklinjanja u svece i manastire ne ostavljaju dilemu je li riječ o „tvrdoj“ zakletvi. I još ovo.

Ne bih rekao da je stariji svijet ujedno i religiozniji svijet ukoliko to implicira vjerovanje u ono što je monotoeistička dogma. Religijski svijet starih i mladih u Crnoj Gori samo je formalno isti. Stariji, tipični svijet, ukoliko ga danas ima, pridržava se i načela monotoeističke religije, kojoj formalno pripada, ali i onoga što je starije od monoteizma na ovim prostorima.

Tako se recimo vjeruje da je između Markovdana i Đurđevdana Paženi dan, „strašni svetac“ kad se mora paziti da se ništa ne radi. Mlađi će svijet poslušati popa i to odbaciti kao „staro sujevjerje“, ali će taj isti svijet prihvatiti kakvu drugu dogmatsku „novinu“ i neće se pitati je li sujevjerje ili „prava“ religioznost.

 

Komentari: 13

Тото

08. 04. 2019 - 07:23

Tvij deda je postupio van svake tradicije i ljudskosti i zato ti sada mrzis nas.
Ranja

08. 04. 2019 - 08:17

Toto, stari fašisto, nije ovo ni tema ni portal za tebe, no aj polako na in4s i Vesti, tamo ti je široko polje za prezentaciju svakovrsnih frustracija.
Ljubitelj tutuša

08. 04. 2019 - 10:37

On barem zna svog đeda... a zamisli kako je onima koji, zauzeti šetanjem papuča oko svoje kuće, nijesu mogli pofatat ko im je u dom dolazio?!
GRADJANSKI

08. 04. 2019 - 13:53

BRAVO! SVAKOJA VI CAST!
Svjedok - za Toto

08. 04. 2019 - 08:17

Koji i kakav je bio njegov "deda" znali su svi Podgoričani ( ne mislim na ove što su došli poslije oslobođenja). A ko je bio tvoj deda to vjerovatno samo tvoja baba zna.
Тотo

08. 04. 2019 - 13:13

Ja moje dedove znam do 1477. hodine. I nijedan nije uradio sta i njegov deda. A to je tacno da svi znamo st je njegov deda, i kako se to kod nas zove.
GRADJANSKI

08. 04. 2019 - 14:01

Totislave, ipak ti to tvoje "poreklo" visekratno provjeri! Moze bit da ti je ono (po srbaljskojzi "postenoj" i "istinitoj" navadi) dooosta starije! Moze bit da "korene" vucete cak jos od 777-e godinice! Nema ve ba planetu tajvijeh!
Тотo

08. 04. 2019 - 13:15

Menjao bi se on rado sa mnom za dedove. U, jos i kako.
Vitni Voren

08. 04. 2019 - 09:34

Cirga, svaka tebi cast, i hvala ti sto si vrijedan naucnik. Ne osvrci se, na pravom si putu, i ti to znas. Moje postovanje!
danilo s.

08. 04. 2019 - 09:45

Veoma intreresantan intervju. Ne mogu komentarisati knjigu jer je nijesam pročitao. No, slažem se sa stavovima dr. Čirgića. Zahvaljujući, dugotrajnoj geografskoj i političkoj izolovanosti CG ovo područje je živi izvor tradicionalnih vjerovanja, folklora, običaja, isl. Očito da su u potsvijesti naroda živi ostaci paganizma, ali i gnosticizma (ne treba izostaviti ni uticaj Bogumilstva)? Nažalost, to se danas ubrzano mijenja. Jer, nema sumnje da se u CG već preko sto godina reprogramira tradicionalna religija, vjerovanja i običaji, odnosno, vjerski i nacionalni identitet Crnogoraca. Ovdje se uporno stvara “srpska” i “svetosavska” nacija, a naše vlasti, i u slobodnoj CG, dozvoljavaju nesmetano odvijanje ovog procesa. Ćinjenica da smo, ipak, uprkos brutalnim lažima i fasifikovanju naše istorije od strane veljesrpstva, preživjeli kao narod - ohrabruje. Korijeni su nam mnogo dublji od svetosavlja i nemanjićke velike Serbije? Duklja je, po svemu sudeći, – još uvijek - jača od Raške.
Vlado

08. 04. 2019 - 11:22

Mogu li dobiti obazloženje administratora zašto mi nije objavljen komentar kad nije sadržao nijednu uvredljivu konstataciju niti bilo šta u tom kontekstu?
Мирослав Ђукић

09. 04. 2019 - 08:58

Дукљански Вук Караџић је "света крава" на овом порталу. Не објављујете ни словце критике против творца чиргилице, ма шта он писао и о чему год да је халуцинирао. Баш сте му привржени, свака вам част!
Feniks

09. 04. 2019 - 12:36

Hvala i na pravom ste putu i, zbilja, nemojte da Vas obeshrabre svakakva podmetanja (znate onu Ajnstajnovu : “Teze je razbiti predrasude nego atom”). Ako Vam nesto znaci, dodcu I moja sjecanja: u mom kraju postojala su vjerovanja da se u ponoc okupljaju vile da bi se kupale na izvorims i, da se tad nippsto be smiju uznemiravat. Pazite sad, jedne noci, bas oko ponoci , covjek se vraca kuci putem bas pored izvora I cujje trupkanje, shecajuci se pricam o vilama i izvorima, covjeku se signee kosa u vis, i odmah izvuce pistolj, ali cujuci trupkanje i dalje a ne videci ni prst pred sobom, krene polako sa pistoljem u ispruzenoj ruci prema mjestu dolled je dolazio zvuk i pistoljem napipa nesto zivo, ispruzi polako drugu ruku i napipa nesto, ha, dlakavoi pipajucu dalje otkri da se radi o magaretu, Govorio je da je imao ostat za bruku, da ubije magare zbog blesavih vjerovanja. Tamo ima i mjesto koje se zone Vilina pecina, pozelim ponekad da zivim u Bioko, tako toplo djeluje. Mnogo uspjeha u
Novi komentar