Pored vrlo izražene koncentracije tržišta koja se ogleda u malom broju veoma velikih igrača, ono što je dodatno zanimljivo jeste preraspodjela procentualnog učešća na pojedinim segmentima.
Posmatrajući prethodne tri godine, vidimo da je nastavljen trend jačanja kompanije Mtel u oba segmenta (mobila i fiksna telefonija), najviše na uštrb učešća Crnogorskog telekoma.
Mtel takoreći iz godine u godinu duplo povećava svoje učešće kada je u pitanju fiksna telefonija, a prilično snažan rast bilježi i Telemach u tom segmentu. Sa druge strane, Crnogorski telekom koji je 2016.godine držao preko 91 odsto tržišta fiksne telefonije, danas je na 65 odsto. Mobilnu telefoniju ove tri kompanije danas dijele maltene na ravne časti.
Generalno gledajući, sektor telekomunikacija je u 2018. godini pokazao tendenciju jačanja, što se najprije može vidjeti prema rastu ukupnih prihoda na nivou posmatranih kompanija, ali i prema rastu neto dobiti. Rast prihoda doduše prilično iznenađuje, ako imamo u vidu saznanja o većoj dostupnosti aplikacija za besplatno komuniciranje, ali i boljoj konkurenciji u samoj industrijskoj grani.
Procentualno najizraženiji rast prihoda prethodne dvije godine bilježi Telemach, ali se mora imati u vidu da je on uveliko generisan preuzimanjem kablovskih kompanija Total TV i M-kabl u toku 2015. i 2016. godine.
Takođe, posmatrajući cifre rasta, izdvaja se i Mtel, koji je 2016. i 2017. godine rastao po stopama od 25 odsto i 30 odsto, da bi 2018. godine zabilježio porast prihoda od “svega” 4,8 odsto.
Kada je u pitanju pokazatelj ukupne neto dobiti za posmatrane kompanije, ona je povećana za čak 22 odsto u 2018. u odnosu na 2017. godinu. Najveću dobit je zabilježio Telenor, dok je Crnogorski telekom konačno uspio da oporavi profitnu maržu, što pokazuje da je kompanija konačno počela reagovati na pad prihoda, smanjivanjem i rashoda gdje je to bilo moguće.
Kada je u pitanju firma Telemach, pored rasta prihoda, imali su i rast troškova, koji je vjerovatno uslijedio zbog značajnijeg ulaska na samo tržište te još uvijek ne uspijevaju ostvariti pozitivno poslovanje u prethodne tri godine.
Ove četiri kompanije su za prethodne tri godine, kako se vidi u tabeli, uspjele ostvariti 70 miliona eura neto dobiti.
Koliko su uspješne u odnosu na kapital kojim raspolažu, govori nam pokazatelj povrata na kapital (ROE), gdje dominira Telenor.
Sektor sa (moguće) najvećim zaradama u Crnoj Gori
Naravno, moramo se osvrnuti i na radnike koji su zaslužni za ovako dobre rezultate ovih kompanija.
Bitno je da istaknemo da se podaci u bilansima kompanija koji su objavljeni na sajtu Poreske uprave, u dijelu troškova zarada odnose na sve rashode koji su povezani sa radnicima, bili oni prijavljeni kao radnici za stalno, preko agencija za ustupanje zaposlenih ili honorarno…te troškove koji se odnose na menadžerske zarade ili pak bonuse.
Ovo često može prikazati nerealnu sliku o iznosu prosječnih zarada u nekim kompanijama.
Na kraju 2018. godine u posmatrane četiri kompanije radilo je 1.175 stalno zaposlena radnika, sa neto prosječnom mjesečnom zaradom od čak 1.191 euro, što je značajno više od prosječne neto zarade koju Monstat objavljuje za sektor Informisanja i komunikacija i koje je na kraju 2018. godine iznosila 703 eura.
Najveći broj radnika radi u Crnogorskom telekomu, a najveću prosječnu platu primaju zaposleni Telenora, dok sa platom oko prosjeka sektora se mogu “pohvaliti” samo radnici Telemacha, koji je ipak imao najviše novozaposlenih radnika u toku prethodne godine.
Procentualno najveći rast troškova zarada je zabilježio Mtel, dok su Crnogorski telekom i Telemach u odnosu na broj radnika pokušavali da utiču na njihovo smanjenje.
Da bi vidjeli da li su radnici plaćeni shodno svom doprinosu, u tu svrhu će nam prilično poslužiti pokazatelji prihoda i neto dobiti po zaposlenom.
Iz podataka u tabelama vidimo da radnici Telenora opravdavaju ovako visoke zarade, ostvarujući značajno veće prihode i dobit u odnosu na prosjek kolega iz konkurentskih kompanija.
Generalni zaključak na kraju, posmatrajući i analizirajući ove četiri kompanije iz grane, jeste da bez obzira na ekspanziju besplatnih servisa za komunikaciju, sektor pokazuje određene znake stabilnosti i održivosti, ali da se njihov prostor za tržišnu ekspanziju smanjuje.
Pronalaskom novih prihodnih linija, kao i efikasnijim upravljanjem finansijskim i ljudskim resursima, kompanije mogu zadržati produktivnost, a u konačnici i dobar finansijski rezultat.
