“Predsjednik Odbora RAE Branislav Prelević je u opširnom intervjuu objasnio zašto se strujom ne može kupovati socijalni mir. I tu ga, vjerovali ili ne, u potpunosti podržavam. Jer socijalni mir će se izgraditi kad građani Crne Gore budu imali visinu plate kao državni službenik Branislav Prelević, i sa 1994 eura neto im struja ne bude preskupa. Kao što je bila preskupa za 50-tak hiljada domaćinstava koja su zimskom periodu imala račune od 100 ili više eura, dok su im presječna primanja 500 eura. Tada bi im, kao Preleviću, na električnu energiju išlo samo pet odsto plate, a ne 20 odsto ili više. O penzijama čiji je prosjek 285 eura da i ne pričamo. Struja nije socijalna kategorija, i kako nam fino objasni sa cijenom krtole (kako su obrnuli, još malo će svi državnih institucija u poljoprivrednike), možemo se svađati do preksjutra u kafani, ali ćemo krtolu platiti koliko košta”, tvrdi Stanić u izjavi za CdM.
E tu već, kako dodaje, Stanić vidi potrebu da se pobuni.
“Prvo vlasnik njive sa krtolom je Marko iz Kolašina ili Arben iz Sukuruća i on može da proda tu krtolu koliko misli da neko može da je plati, ni cent preko. Inače će mu satrunuti. Mada može i da satrune, njegova njiva, njegov krtola. S druge strane vlasnici EPCG su svi građani Crne Gore, ona nije privatna njiva pa da sa nje “odabrani” mogu da uberu ono što im se najviše sviđa. Recimo minihidroelektrane ili vjetroelektrane, kao u Crnoj Gori. Znači, EPCG je naša zajednička njiva od koje svi treba da imamo koristi, koja se ne koristi u privatne interese i sa koje plodove ubiremo zajednički. Sa koje ne prodajemo struju kao krtolu u “gladnoj godini”, pa da se maksimalizuje zaradu, nego da njena cijena ne opterećuje budžete naših sugrađana. Sve “legalno i legitimno”, kako nas prosvijetli Prelević”, rekao je Stanić.
S druge strane, Stanić poziva da se zamisli situacija u kojoj se državna kompanija za proizvodnju struje, jedina koja koristi naslijeđene resurse, iskustvo, kontakte sa proizvođačima opreme, obučenu radnu snagu i sve što se može zamisliti ne prijavi na tender za izgradnju tih famoznih malih elektrana ili vjetroelektrana?
“Nego se prijave vlasnici kafića, sinovi funckionera od 27 godina, vlasnici kompanija za registrovanje vozila i slično. I dobiju tendere, izgrade elektrane i ispostave račun svim građanima Crne Gore, da ih preko OIE 1 i OIE 2 plaćamo, svakog mjeseca. Tada nijesmo čuli državnog službenika Branislava Prelevića, da kao vrstan poznavalac struke, digne svoj glas i ukaže da bi državna EPCG, sa 80 miliona eura na računu i sa obećanim (opet državnim) subvencijama mogla napraviti ove elektrane i postati još profitabilnija. I da joj po isteku 12 godina ostanu u vlasništvu”, jasan je portparol SDP-a u izjavi za CdM.
Kako dodaje, prošle godine je EPCG zaradila, ni manje ni više nego 44 miliona eura i to je najveći pojedinačni profit neke kompanije iz Crne Gore, čini mu se, u dugo godina unazad.
“Taj profit je, kad ga podijelimo na one koji zarađuju u Crnoj Gori, 226 eura po svakom od 195.000 zapošljenih građana naše zemlje. Zamislite koliki bi tek profit bio da “nije vođena socijalna politika preko EPCG”, kao što kaže državni službenik Branislav Prelević? Ne traže građani da struja bude socijalna kategoraija. Traže da plaćaju fer cijenu za isporučenu robu. I da državna kompanija ima fer odnos prema građanima od kojih živi i čije je vlasništvo. Ni manje ni više od toga. A da Regulatorna agencija za energetiku i predsjednik Odbora rade svoj posao i kad on nije u interesu vladajuće partije”, kazao je on.
Kad su u pitanju berze struje, gdje Crna Gora treba da je kupi, on smatra da ne treba trošiti više riječi od proste računice po kojoj smo prošle, 2018-te godine, proizveli više struje nego što smo potrošili u Crnoj Gori. Naša zemlja je bila neto izvoznik, pa na je i HUPX berza trebala kao mjesto na kojem smo prodavali el. energiju, više nego nego što smo je kupovali.
“A i tu bi nam Prelević mogao reći i još jednu magičnu formulu, koju ne pominje – struju smo prodavali po mnogo većoj cijeni nego što smo je kupovali, zbog specifičnosti proizvodnje koju imamo zahvaljujući hidroelektranama. Ali kad treba odbraniti neodbranjivo, najvažnije je prećutati nezgodne činjenice. Poput one da je energetskim bilasnom predviđeno da će Crnoj Gori ove, 2019-te godine, nedostajati samo 4,1 odsto električne energije, odnosno da ćemo 96 odsto potreba zadovoljiti iz sopstvenih izvora. I svako informatički pismen može provjeriti kolike su oscilacije na berzi i da često iznose i preko 50 odsto na dnevnom nivou, ali to ostavljam stručnjacima. Da rezimiramo za svih 99,5 odsto nas koji imaju manju platu od državnog službenika Branislava Prelevića: EPCG je u vlasništvu svih građana Crne Gore (skoro 80 odsto državna), Struje imamo dovoljno da ne moramo da je uvozimo, MiniHE su gradili DPS biznismeni a mogla je EPCG, ali je tada ćutao Cijena struje je dovoljno visoka, a EPCG pravi istorijski najbolje finansijske rezultate”, istakao je Stanić.
On kaže da bi, nakon svega, državni službenik Prelević mogao, kao vrstan stručnjak u ovoj oblasti, svoje znanje i vještine ponuditi na nemilosrdnom privatnom tržištu, pa da se vidi kako će se ta struka platiti.
“Moguće da bi i više nego sad u državnom sektoru i tada bi bivši službenik Prelević mogao naširoko da propagira neoliberalni koncept maksimalizacije profita, povećavanja cijena “legalno i legitimno” i sprječava populizam gdje ga primijeti. Do tada, nije pristojno iz udobne državne fotelje, sa državnom platom koja je četiri puta veća od prosječne govoriti o “socijalnom miru” kao najvećem zlu koja može pogoditi državnu kompaniju”, zaključio je Stanić.
