Intervju: Dr Valentina Kalinić, internista-endokrinolog u Opštoj bolnici Bar

Insulinske pumpe i senzori olakšali život dijabetičarima u Crnoj Gori

U cilju poboljšanja kvaliteta života pacijenta s dijabetesom, sve veća dostupnost tehničkih pomagala i ljekova bez doplate čine Crnu Goru jednom od najboljih  zemalja u okruženju za pacijente s ovom bolešću.   O tome šta je sve 2019. godina donijela osiguranicima sa dijabetesom u našoj državi, razgovarali smo s predsjednicom Društva za borbu protiv šećerne bolesti Plavi krug i internistom-endokrinologom u barskoj Opštoj bolnici, dr Valentinom Kalinić.
Objavljeno: 10. 04. 2019 - 10:14 Promjenite veličinu teksta: A A A

ANALITIKA: Koje su novine u Crnoj Gori u pogledu tehničkih pomagala za osobe s dijabetesom, koja se mogu nabaviti preko Fonda za zdravstveno osiguranje?

 

KALINIĆ: Uvođenjem senzora (za mjerenje nivoa šećera u krvi) koji nisu registrovani kod nas, Fond je pokušao da izađe u susret najmlađoj kategoriji. Zadivili smo države u okruženju, pa se inicijativa ʼZa život bez boliʼ sprovodi po ugledu na nas. Pridružili smo se Hrvatskoj i Sloveniji, koje su nam bili uzori, i činimo sve da naši osiguranici postanu kao i drugi, i da dobiju sve što im je neophodno.

Ovogodišnjom proširenom listom za insulinske pumpe, pomjeranjem starosne granice, kao i omogućavanjem refundacije troškova senzora koje roditelji na ime djeteta obezbijede, pokušava se unaprijediti kvalitet života pacijenta i njihovih porodica, omogućiti njihova zaštita i sprječavanje komplikacija.

No, i pored svega dostupnog, postoji samo jedan cilj: da se preveniraju komplikacije za koje veliki dio odgovornosti snose i pacijenti.

Pozornost je kod dijabetesa stalno neophodna i preduslov je, pored svih pomagala, za bolje stanje pacijenta.

ANALITIKA: Pojasnite nam šta je insulinska pumpa?

KALINIĆ: Insulinska pumpa danas je najmoderniji način na koji osobe sa dijabetesom tip 1 mogu da primaju insulin, kao i da specifičnim doziranjem insulina mnogo bolje imitiraju prirodno funkcionisanje pankreasa.

Sama pumpa nije ništa drugo do mali kompjuterski uređaj koji, na osnovu prethodno zadate komande, ubrizgava određene količine insulina više puta tokom dana, i to u tačno određeno vrijeme. Količina insulina koju ova pumpica ubrizgava obično se razlikuje od doze do doze, odnosno od toga u koje doba dana se konkretna doza prima.

Insulinske pumpe, osim malog kompjutera, u sebi imaju i posebne bočice (ketridže) sa insulinom, koje ova pumpica, na osnovu ranije zadatog režima, preko malog katetera i iglice postavljene pod kožu samostalno ubrizgavaju. Insulin koji se ovdje koristi je ili brzodjelujući ili kratkodjelujući.

Insulinska pumpa ubrizgava brzi ili kratkodjelujući insulin kontinuirano tokom 24 časa ispod kože, i održava glikemiju između obroka i tokom noći. Često osoba koja je koristi sama programira različite doze insulina u različito vrijeme dana i noći. Doze insulina su podijeljene u: bazalne, bolusne – za pokrivanje ugljenih hidrata kod obroka i dodatne ili korekcione doze.

U vrijeme obroka koristi se, dakle, dugme na insulinskoj pumpi za ubrizgavanje dodatne doze insulina koja se naziva bolus. Bolus se koristi za pokrivanje ugljenih hidrata pri svakom obroku ili užini. Ako pojedete više nego što ste isplanirali, moguće je isprogramirati veći bolus insulina da to pokrije.

Bolus se takođe ubrizgava prilikom hiperglikemije. Ukoliko ste u hiperglikemiji prije obroka, uzima se korekciona doza bolusa kako bi se glikemija vratila u normalu.

Tuširanje i kupanje su situacije kada je potrebno znati šta raditi sa pumpom. Iako su insulinske pumpe otporne na vodu, nije preporučljivo stavljati ih direktno u vodu. Umjesto toga, moguće ih je raskačiti. Sve insulinske pumpe imaju mogućnost skidanja prilikom aktivnosti kao što su plivanje, kupanje ili tuširanje.

Terapija insulinskom pumpom nije namjenjena za sve kategorije bolesnika sa dijabetesom. Takav oblik terapije prije svega mora biti prihvaćen od strane bolesnika,a ne nametnut od okoline ili medicinskog tima.

Fond zdravstva i Ministarstvo zdravlja ove godine su proširili listu za medicinska pomagala i ukinuli ograničenje u godinama za tip 1, ako postoji indikacija koju komisija endokrinologa prihvati na osnovu preporuke svog endokrinologa.

insulinska-pumpa

ANALITIKA: Da li su svi sa indikacijama za pumpu?

 KALINIĆ: To procjenjuje ljekar, i pored indikacija potreban je i razgovor kako sa svojim endokrinologom, tako i sa komisijom – da se vidi da li je pacijent u stanju da se edukuje za ovaj način liječenja. Odgovornost je i na timu stručnjaka, jer neadekvatna upotreba i loša podrška mogu dovesti u opasnost život osiguranika s pumpom. Tako da pumpa nije baš bezazlena ukoliko osoba nije edukovana!

Farmceutske kuće nude i zatvoren sistem za kontinuiranu glikemijsku kontrolu koja je u vezi s pumpom, i daje informaciju pumpi (tj. senzore koji mjere i šalju informacije pumpi), pa takav pacijent može na sebi imati dva sofisticirana aparata i izbjeći zivot s bocknjem. To će mu podići kvalitet života, ali ako bude kršio pravila liječenja za osobe s ovim stanjem, živio bez fizičke aktivnosti i higijenskog-dijetetskog režima ishrane, to neće spriječiti kasne komplikacije.

U cilju dobre glikoregulacije i poboljšanja kvaliteta života, Fond zdravstva je podržao da najasavremeniji način mjerenja glikemije – senzor – bude podržan kroz refundaciju sredstava za najmlađe, od četiri do 18 godina. Pacijent dobija aparat – tj. čitač, kao i sedam senzora za tri mjeseca, odnosno 28 godišnje.

senzori-dijabetes

ANALITIKA: Koja je prednost korišćenja senzora?

KALINIĆ: Do sada, uz korišćenje standardnih mjerača, bilo je potrebno bockati se dosta puta tokom dana kako bi znali kretanje glikemije. Za tako nešto je potrebno i više od šest mjerenja, što pored velikih finansijskih izdataka ostavlja i velike posljedice na koži i vrhovima prstiju.

Aparat Free Style libre, jedan od najtraženijih ove vrste – ali i jedan od najlakših za rukovanje – je jako jednostavan i sastoji se od dva dijela: čitača i senzora. Senzor se postavlja na spoljni dio nadlaktice i jednostavnim prelaskom čitač preko njega očitava vrijednosti i ispisuje ih na ekranu praveći grafik kretanja glikemija od prethodnog očitavanja.

Na svakih minut senzor mjeri glikemiju i čuva je osam časova, koliko iznosi i memorija aparata. Senzor je NFC tehnologijom povezan sa čitačem i na taj način razmenjuju podatke o glikemijama.

Pored ovih senzora postoje i drugi za kontiniurano mjerenje, kao što su senzori kompatabilni pumpama i senzori DEXCom, koji su prisutni u Sloveniji, a za koje je potrebna edukacija i veća sredstva.

Postojanjem ovih aparata umnogome je poboljšan kvalitet života djece i odraslih pacijenta. Aparat senzor smatra se revolucijom u liječenju osoba s dijebetesom. Od onih 1.500 uboda koji je nosio pacijent s tipom 1 šecerne bolesti, imao on od dvije ili 30 godina, sve se svodi na život bez boli, što je cilj u liječenju svih njih.

Cilj u budućnosti kod nas je da pumpe budu još bolje i preciznije.

Uslov svih uslova je da pacijenti budu što više edukovani i kontrolisani, jer grupa od osam do 10 odsto stanovništva sa ovim stanjem, koliko se procjenjuje da ih ima u našoj državi, zavrjeđuje da bude briga svih nas.  Zato su odluke Fonda zdravstva i Ministarstva zdravlja za svaku pohvalu, jer su prepoznali ovu kategoriju pacijenta i odgovorili na peticije i zahtjeve s kampova i stručnih skupova, na ljekarske predloge i na usluzi su im u posljednjih nekoliko godina.

Komentari: 1

Pupo

10. 04. 2019 - 15:52

Doktorka,ako možeš ne smij se tako izvješštačeno.
Novi komentar