Za ove izuzetne rezultate nije bilo zaslužno samo rukovodstvo-predsjednici, premijeri i ministri inostranih poslova - već i izuzetni muškarci i žene Crne Gore koji su neumorno radili u ministarstvima i prekomorskim ambasadama i, naravno, Brisel koji je ubrzao integracije - kaže u intervjuu Pobjedi Brus Džekson.
Stručnjak za integracije postkomunističkih zemalja u NATO i predsjednik Projekta za demokratije u tranziciji, jedne od vodećih nevladinih organizacija u Vašingtonu koja se bavi našim dijelom svijeta, ističe da će što budemo bliži EU biti i više američkih investitora.
POBJEDA: Koji su glavni izazovi za NATO u vremenima komplikovanih odnosa između Alijanse i SAD?
DŽEKSON: Činjenica da se evropski NATO saveznici ne slažu sa političkim vrijednostima i ciljevima predsjednika Donalda Trampa u spoljnoj politici ne mora da bude problem za NATO. Glavna obaveza Amerike prema Alijansi je član 5. i praktično je nemoguće naći bilo kojeg Amerikanca u bilo kojoj od stranaka koji nije u potpunosti posvećen odbrani naših evropskih saveznika u slučaju napada. Izazovi za NATO leže uglavnom u reformama neophodnim da se prilagodi NATO prijetnjama i političkoj realnosti 21. vijeka, što će biti imperativ bez obzira da li će Tramp biti predsjednik ili ne.
POBJEDA: Da li je NATO ostvario ciljeve na sedamdesetogodišnjicu osnivanja?
DŽEKSON: Rekao bih da NATO nije ostvario sve svoje ciljeve. Nema ništa loše u klasičnoj strategiji NATO odbrane, ali mnogo toga treba mijenjati u tome kako NATO komunicira sa svojim političkim biračima i gradi podršku evroatlantskoj bezbjednosti kod sljedeće generacije birača, poreskih obveznika i muškaraca i žena koji će braniti NATO savez u budućnosti. Ove generacije nijesu baš sigurne što NATO radi, što je uradio za njih, i da NATO postoji za njihovu zaštitu. Kao i EU, Alijansa izgleda veoma daleko od prosječnog evropskog birača. To mora brzo da se mijenja.
POBJEDA: Podržavali ste crnogorski put prema Alijansi od samog početka. Da li se sjećate tog prelomnog trenutka kada se Crna Gora okrenula Zapadu i izabrala budućnost u EU i NATO?
DŽEKSON: Sjećam se bezbroj sastanaka sa Milom Đukanovićem i Milanom Roćenom u posljednjih dvadeset godina. Budućnost Crne Gore u NATO i EU bila je tema svaki put. Svake godine Đukanović je predvodio crnogorsku delegaciju na konferenciji o bezbjednosti u Minhenu i potencirao crnogorski put u NATO.
Prekretnica je 2006. godina i pobjeda na referendumu o nezavisnosti. Kada je Crna Gora postala nezavisna država, vrata u NATO i EU su bila širom otvorena. Od svih zemalja koje su ušle u NATO i EU od kraja Hladnog rata, nijedna zemlja se nije tako brzo kretala prema Zapadu od Crne Gore. Za ove izuzetne rezultate nije bilo zaslužno samo rukovodstvopredsjednici, premijeri i ministri inostranih poslova, već i izuzetni muškarci i žene Crne Gore koji su neumorno radili u ministarstvima i prekomorskim ambasadama i, naravno, Brisel koji je ubrzao integracije u NATO i EU. Bila je velika privilegija raditi sa tako talentovanim i posvećenim ljudima.
(opširnije u Pobjedi)
