Miloš Šćepanović

Jadran je moj klub, ali kao sportista želim pobjedu

Dugo godina je Jadran bio jednako Miloš Šćepanović. I kada je bio na vrhuncu karijere – kao šampion Evrope sa Crnom Gorom – nije želio da napusti klub iz svog grada. A onda se tek u završnim godinama karijere, kada je već Jadranu dao sve, odlučio za avanturu u Marseju.
Objavljeno: 13. 04. 2019 - 10:34 Promjenite veličinu teksta: A A A

Za njega će ovo biti sve osim običan meč.

“Iskreno – nije jednostavno”, počeo je Miloš za Dnevne novine. “Sa svim tim momcima sam više godina igrao zajedno, sa nekima dosta dugo, a sa Vladom (Gojkovićem, prim. aut) sam veliki prijatelj. Na kraju krajeva, Jadran shvatam kao svoj klub, tu sam stasao i proveo 17 sezona”.

Ipak, ovog puta sve to mora da bude po strani…

“Naravno, kao sportista imam veliku želju da pobijedim u finalu”, dodao je Šćepanović.

A o finalu golman Marseja kaže…

“Kao i pred prvi meč i sada mislim da je Jadran veliki favorit, a mi smo i sa pobjedom u Marseju napravili veliku stvar. Imamo pozitivan ambijent i želju da pokušamo da napravimo veliku stvar i za klub i za francuski vaterpolo. Pritisak je sigurno nešto što neće smetati njegovoj ekipi… Spremni smo i mislim da imamo tu psihološku rasterećenost, koju Jadran nema, jer mislim da je njegovim igračima ovo baš imperativ i da shvataju da je ovo velika šansa da osvoje evropski trofej”, zaključio je Šćepanović.

Suze i ponos na Margitsigetu

Bile su to zlatne godine Jadrana, godine kada je tim sa Škvera bio najbolji u Srbiji i Crnoj Gori – nedostajao je samo potpis na evropskoj sceni. Na kraju ekipa koji je predvodio Petar Porobić ostavila je trag u Ligi šampiona (tada Evroliga), jer je 2004. igrala do sada jedino evropsko finale.

Mjesto je bilo kultno za vaterpolo – ostrvo Margitsiget na Dunavu u Budimpešti, a u finalu rival domaći Honved. Ekipa, sa kojom su Novljani iste sezone igrali u grupi i tamo je jednom savladali, a jednom odigarli neriješeno.

I u meču za krunu generaci ja koja bila spoj sjajne mladosti i iskustva, krenula je odlično. Prije svih preko Vladimira Gojkovića i Borisa Zlokovića vodila je 4:3, ali je onda usporila. Preko Petera Biroša, Atile Baranja, Tamaša Molnara i Atile Varija Honved je prelomio meč (7:4), iako se Jadran do kraja nije predavao i golovima Gojkovića i Predraga Jokića posljednji put zaprijetio. Ipak, bili su to konačnih 7:6 za Honved.

Vladimir Gojković kao igrač nije uspio svom gradu i klubu da donese evropski trofej, ali sada će kao trener imati novu veliku šansu.

Komentari: 0

Novi komentar