Zavod za metrologiju Crne Gore

I nakit mora na pregled rendgenom

Dragocjeni nakit je sastavni dio naše kulture. Poklanjamo ga dragim osobama prilikom važnih događaja u životu kao što su vjenčanje, rođenje djeteta, završetak studija i slično. Njime iskazujemo privrženost osobi kojoj ga poklanjamo.
Objavljeno: 18. 04. 2019 - 11:11 Promjenite veličinu teksta: A A A

Kako za nakit od dragocjenih metala često moramo izdvojiti veću sumu novca, od velike je važnosti da znamo neka od osnovnih pravila koje juveliri i proizvođači nakita moraju ispoštovati.

Koje su to obaveze prodavaca nakita i na što moramo obratiti posebno pažnju prilikom kupovine pitali smo načelnicu Odjeljenja za dragocjene metale, Milenu Raonić.

Uvijek potražite državni žig

„Svi koji žele da se bave prodajom nakita od dragocjenih metala moraju biti registrovani korisnici Zavoda za metrologiju. U postupku registracije dobijaju, u zavisnosti od toga za što apliciraju, znak proizvođača ili znak uvoznika To je oznaka koja ih identifikuje u sistemu kontrole“, objašnjava za Portal Analitika, gospođa Raonić.

Sa tim svojim znakom svaki predmet koji proizvedu ili uvezu u obavezi su da označe.

Pored toga, dodaje Raonić, proizvođači su dužni da označe predmet oznakom finoće. Finoća predstavlja maseni udio dragocjenog metala u ukupnoj masi predmeta izražen u promilima, dok stepen finoće je propisani minimalni maseni udio dragocjenog metala u ukupnoj masi predmeta.

 

milena-raonic-1

 

Većina predmeta od zlata u Crnoj Gori ima oznaku 585, dok ćemo na onima od srebra najčešće naći oznaku 925.

„Uvoznici su takođe u obavezi da obezbjede označavanje predmeta oznakom finoće ili da od svog dobavljača zahtjevaju postavljanje oznake. Oni mogu i sami da ih postave ukoliko su sigurni da im je dobavljač dostavio predmete odgovarajuće finoće“, napominje Raonić.

Nakona postavaljanja oznaka predmeti mogu biti podneseni Zavodu na ispitivanje i žigosanje.

„Ako je predmet zadovoljio sve regulative biće žigosan državnim žigom koji predstavlja potvrdu ispravnosti  ispitanih predmeta u pogledu vrste dragocjenog metala, finoće i prethodno postavljenih oznaka. Tek tada proces kontrole je okončan“, ističe Raonić.

Svi prodavci dužni su da vam obezbjede sredstvo, kao na primjer lupu, pomoću kojeg se oznake i žigovi mogu jasno vidjeti.

 

zigovi3

 

Legiranje metala

Vrijednost nakita proističe iz vrijednosti materijala od kojih su napravljeni. U pitanju su dragocjeni metali u koje ubrajamo zlato, srebro, i platinu, a od 2010 godine sve popularniji paladijum.

„Ovi metali visoku cijenu duguju svojoj rijetkosti i fizičkim karakteristikama koje omogućavaju dugotrajnost predmeta napravljenih od njih. Kako bismo postigli veću postojanost nakita, ali i različitost boja, pa samim tim i veći izbor ponude, sprovodi se postupak legiranja“, kazala je Raonić.

Prilikom legiranja dragocjenim metalima se kao legirajući elementi najčešće dodaju bakar i srebro, ali i neki skuplji elementi poput iridijuma ili paladijuma.

Na primjer, navodi Raonić, ukoliko zlatu dodamo bakra dobićemo crveno zlato, dok „miješanjem“ sa nikolm ili paladijumom dobijamo mnogima omiljeno bijelo zlato.

Koliko se zlata ili srebra zaista nalazi u skupocjenom nakitu pitanje je koji muči ljude od kako su počeli koristiti ove metale za izradu dragocjenosti.

 

laboratorija-za-ispitivanje-predmeta-od-dragocjenih-metala-1

 

Od Arhimeda do X-zraka

Najpoznatija priča na ovu temu dolazi nam iz daleke antike. Priča o Arhimedu, kralju Hijeronu II i zlataru koji nije uživao veliko povjerenje svoga suverena.

Legenda kaže da je kralj naredio da mu se izradi kruna od čistoga zlata. Ipak, nakon što mu je želja ispunjena do njega su stigle glasine da je zlatar dio zlata zadržao za sebe i umjesto njega upotrebio manje vrijedno srebro.

Našavši se u nedoumici Hijeron je pozvao najpoznatijeg naučnika u svome kraljevstvu, grka Arhimeda.

Pred njega je postavio zadatak da neoštetivši krunu utvrdi od čega je ona zaista napravljena. Tokom jedne veoma produktivne kupke Arhimed je zaključio da je količina tečnosti koju tijelo istisne iz posude sa vodom u vezi sa zapreminom tijela.

Na ovaj način utvrdio je tačnu zapreminu krune, a već znajući njenu masu i gustinu zlata uspio je zaključiti da kruna uistinu jeste, kako je kralj i tražio, od čistoga zlata.

Danas se služimo nešto sofisticiranijim metodama i uređajima u utvrđivanju sastava predmeta od plemenitih metala.

U Laboratoriji za ispitivanje predmeta od dragocjenih metala razvijene su dvije metode kontrole nakita: proba na kamenu i spektometrijska metoda.

 

img-3820

 

„Nakit koji dođe u našu Laboratoriju prvo prolazi vizuelni pregled. Provjerava se da li je neoštećen, da li na njemu ima dodataka u vidu dragog ili poludragog kamenja i da li na njemu postoje određeni nedragocjeni dijelovi“, navodi Raonić.

Takozvana, proba na kamenu predstavlja preliminarni test.

„Predmet čiji se sastav testira natrljava se na probnom kamenu i tom prilikom na kamenu ostavlja trag. Zatim se taj trag tretira odgovarajućom kiselinom. U zavisnosti od brzine rastvaranja traga koji ostavlja predmet i koji ostavlja probna igla čiji se trag takođe natrljava određuje se sadržaj dragocjeng metala u leguri“, navodi Raonić.

U pitanju je, dodaje ona, veoma subjektivan test. Iz tog razloga Zavod je 2014. godine kroz projekat IPA opremio spektometrom i uz pomoć njega razvio x-ray spektometrijsku metodu.

„Snimanjem površine dragocjenog predmeta i dobijanjem spektra određuje se tačan udio dragcojenog metala u toj leguri. Ovom modernom metodom, kojom se radi svugdje u svijetu, dobijaju se znatno precizniji podaci“, zaključuje Raonić.

 

 

Komentari: 0

Novi komentar