Nuklearni sporazum sa Iranom, koji je Mogerini proglasila krunom EU diplomatije, "torpedovan je ubrzo pošto se Donald Tramp uselio u Bijelu kuću i sada je na održavanju života", piše Kameron.
Kada je stupio na dužnost, Tramp je doveo NATO u sumnju, izveo SAD iz Pariskog klimatskog sporazuma i ocarinio evropski čelik.
I bez Trampa, visoka predstavnica EU za spoljnu politiku i bezbjednost preuzela je dužnost u veoma komplikovanom međunarodnom okruženju - odnosi sa Moskvom su zamrznuti zbog aneksije Krima i podrške seperatistima u Donbasu, Arapsko proljeće nije donijelo demokratiju u susjedstvu EU, migrantska kriza dominirala je evropskom politikom najveći dio njenog mandata, a tu je i Bregzit. To je Mogerini ostavilo malo vremena da se bavi drugim strateškim partnerima, uključujući Kinu, Indiju i Japan.
I Turska je bila zanemarena, a EU je bila gotovo odsutna iz sirijske krize.
Na Zapadnom Balkanu, Mogerini je imala samo malu ulogu u postizanju sporazuma o imenu između Grčke i Makedonije, dok je dugotrajni spor Srbije i Kosova ostao otvoreno pitanje, napisao je Kameron u tekstu "Zamrljano nasljeđe Mogerinijeve" za Euractiv.com.
Udarac Federiki Mogerini zadao je i njen patron Mateo Renci koji njen mandat smatra neuspjehom, a njen uticaj na evropsku spoljnu politiku ocjenjuje "blizu nule u gotovo svim najvažnijim pitanjima".
Ipak, smatra Kameron, bilo bi pogrešno za sve okriviti Mogerini. Naime, ona je imala slabu podršku (predsjednika Evropskog savjeta) Donalda Tuska i (predsjednika Evropske komisije) Žan-Kloda Junkera, koje spoljna politika nije mnogo interesovala. Mogerini je trpjela i kada su demokrate izgubile vlast u Italiji i ona nikada nije bila u najboljim odnosima sa vladom populista u Rimu.
Šefica evropske diplomatije je kao socijalista u manjini i u Evropskoj komisiji.
Mada neki partneri ističu da je Mogerini bila jedini stalni sagovornik po mnogim pitanjima širom svijeta, drugi joj zamjeraju što je urušila kredibilitet stalnim saopštenjima sa izjavama ili o tome s kim se srela a bez nekog političkog rezultata.
Među uspjehe Federike Mogerini Kameron je ubrojio postavljanje osnove za bližu vojnu saradnju članica kroz PESCO, očuvanje barem dijela sporazuma sa Iranom kroz sporazum o mehanizmu plaćanja za kompanije koje trguju sa tom zemljom, održavanje zajedništva EU pred pritiskom SAD, prvi samit EU-Arapska liga, ugovore o migraciji sa brojnim afričkim zemljama.
On piše i da, s obzirom na obim posla, sljedeća Komisija treba ozbiljno da razmotri pitanje jednog ili više zamjenika Visokog predstavnika EU za spoljnu politiku i bezbjednost. Kada je riječ o budućnosti Federike Mogerini, Kameron podsjeća da se njen patron Renci povukao sa političke scene, tako da je ne vidi u italijanskoj politici, ali i da je ona odbila mjesto u Evropskom parlamentu.
Prema njegovim riječima, odgovarao bi joj neki međunarodni posao, a sigurno bi za nju bilo mjesta i na nekom prestižnom univerzitetu.
