3. POLUVRIJEME

Upali u Čovićevu šemu

Sport - pojava maltene stara koliko i čovječanstvo. Od mnogih definicija sporta nekako najbliža mi je ona koja kaže da je on sastavni dio potreba pojedinca, univerzalno sredstvo razumijevanja i saradnje među ljudima, u cilju fizičkog i duhovnog razvoja, vitalnosti i zdravlja, socijalnih odnosa i stavova, odbrambene spremnosti i kvaliteta života. 
Objavljeno: 30. 04. 2019 - 12:35 Promjenite veličinu teksta: A A A
Upali u Covicevu semu
Foto: MN Press

Sigurno da je sport i ekonomska kategorija. Danas se pola čovječanstva zanima za sport kroz učestvovanje ili praćenje. Posebno ću naglasiti privlačnost sporta za politiku. Sportske strasti se prenose na polje politike, razbuktavaju se i postaju politički upotrebljive. Nekada je važilo da sport zbližava nacije i narode, a danas, posebno na prostoru bivše Jugoslavije, sportski tereni postaju mjesta za izražavanje nacionalne i bilo koje druge netrpeljivosti.

Zbog svega ovoga, ustvrdiše umni ljudi, sport predstavlja višedimenzionalan i složen fenomen koji obuhvata: socijalne, psihološke, ekonomske, političke, pedagoške, naučne, medicinske, fiziološke, religiozne, kulturne, pravne i druge vrijednosti. Jedan od najpopularnijih sportova je košarka koja se igra na svim kontinentima. Na prostorima bivše Jugoslavije igrala se jedna od najboljih košarki na svijetu. Klubovi Jugoplastika, Partizan, Bosna (tu nema Crvene zvezde i Budućnosti ) su višegodišnji osvajači evropskog klupskog trona, dok je reprezentacija Jugoslavije osvojila pregršt medalja na najvećim evropskim i svjetskim takmičenjima.

I danas su košarkaške reprezentacije država sa prostora eks Jugoslavije kvalitetne i osvajaju medalje na evropskim i svjetskim prvenstvima. Na tom prostoru je oformljena kvalitetna ABA liga. Takmičenje u njoj je, manje-više, proticalo bez većih problema, i ako još narod nije prebolio rane zadobijene u bliskoj prošlosti. Sve je to teklo tako do ovogodišnjeg finala plej-ofa, upravo sve do trenutka kada su planovi velmože Čovića, vlasnika KK Crvena zvezda (ne znam da li je on to po dokumentaciji, ali po ponašanju jeste) bili ugroženi.

Postojala je mala mogućnost da u ovom nadmetanju Budućnost bude bolja od Crvene zvezde, ali to je Čoviću bilo dovoljno da napravi opak plan kako bi ih spriječio u tome.

Sumnjam da ga je sam osmislio, učinili su to, po njegovom nalogu, ljudi koji su stručni i imaju iskustva za indoktriniranje javnog mnjenja. Na obje utakmice koje su ove dvije ekipe igrale u Beogradu, dešavalo se mnogo lošeg. No, sve je zataškano i predstavljeno kao uobičajno nesportsko navijanje. Tek kada se ekipa Budućnosti vratila u Podgoricu, crnogorska javnost je saznala da je vršen besprizoran pritisak na naše igrače Nešto što su svi vidjeli i čuli, i što je karakterisalo obje utakmice, je besprizorno vrijeđanje svega što je crnogorsko.

Korišćen je vokabular koji je izazvao ljutnju i bijes ljudi koji vole Crnu Goru. Svuda u svijetu je zabranjeno miješanje politike u sport. Kazne za političke ispade na stadionima su rigorozne. To očigledno ne važi za ABA ligu, jer je u Beogradu bilo sve dozvoljeno. Čovićev plan zasnivao se na mentalitetu naših ljudi. Očekivao je negativnu reakciju navijača Budućnosti na dešavanja u Beogradu.

Rukovodstvo našeg kluba je naivno upalo u Čovićevu šemu time što je podgrijavalo atmosferu. Njihova oštra reakcija prema rukovodstvu takmčenja je izostala, vjerovatno u strahu da im se ne zamjere. Trener Repeša je, pravdajući katastrofalan poraz, iznosio činjenice o doživljenom „linču“ koje je srpska štampa relativizovala. Plan se uspješno sprovodio, pa je kod navijača Budućnosti proradio nagon za vraćanjem istom mjerom. Pretpostavljam da je, nakon povrede još jednog bitnog igrača Zvezde (u Podgoricu su stigli bez dva najbolja) plan modifikovan i unaprijeđen.

„Napaljeni“ navijači Budućnosti u trećoj utakmici dočekali su protivnika „na nož“. Tu su se našli pojedinci koji su htjeli da ljude iz Zvezde tuku i to javno (nijesam čuo da su oni u privatnom životu bilo kog istukli). Reče ministar, navijačka strast, u što vjerujem. No, pitam se, što su ova dvojica uradila za i u košarci da su dobili mjesta koja pripadaju samo najzaslužnijima. Dok je Čović, opasan sa duplom stražom, svojim i službenim obezbjeđenjem, van hale posmatrao utakmicu, naši navijači su nesportski navijali, a pojedinci javno izigravali junake. Plan se odvijao kako je Čović i želio. Politički lisac je znao da običan narod ne može da trpi ono što trpe naši političari. Političari u ime nekih dobrosusjedskih odnosa sve uvrede upućene državi i njenom rukovodstvu relativizuju. Običan narod to ne želi da radi, a i zašto bi?

Tokom prve utakmice u Podgorici često sam osjećao nelagodnost zbog ponašanja navijača. No, ni onda ni sada ih nijesam osuđivao. Ne vidim razloge zašto bi smo mi u Crnoj Gori uvijek popuštali i ispadali ovčice. Rukovodstvo ABA lige je „principijelno“ odmah nakon prve utakmice reagovalo i kaznilo naš klub. Ova kazna bi bila sasvim u redu da je korišćen isti aršin za obje, ekipe, ali nažalost nije. Četvrta utakmica, a druga u Podgorici me je razgalila. Nijesam bio opterećen rezultatom, jer sam bio ubijeđen da ovaj tim Budućnosti nije u stanju da osvoji ABA ligu. Navijanje je bilo par ekselans, onako kako to rade normalni ljudi koji vole sport i svoj klub.

Naivno sam pomislio da je time pružena ruka pomirenja i da će nas u Beogradu čekati samo sportski pakao. Ali, ne lezi vraže. To što se te večeri dešavalo u Beogradu imanentno je srednjem vijeku. Sve se dobro vidjelo ko je htio da gleda. Smatram da nije potrebno da prepričavam tamošnja dešavanja. Međutim, dvije stvari moram potencirati. Svim normalnim ljudima preporučujem da se zapitaju otkud te noći u prvim redovima do terena, a kasnije na terenu, desetine momaka u jednoličnim majicama od kojih nijedan nije imao, brat bratu, ispod 120 kila. Za što je trebalo da služe te gromade?

Najveći blam i cinizam koji sam u sportu doživio je obraćanje sportskog direktora KK Crvena zvezda gledaocima. Preporuči im čovjek da ne nasijedaju na provokacije igrača Budućnosti. To je najbolja slika zamračenog uma Zvezdaša na toj utakmici. Pokušavam da shvatim zašto je rukovodstvo našeg kluba pristalo da igra utakmicu u takvoj atmosferi, ali ne mogu. Možda su se plašili kazni za sljedeću sezonu? Zašto onda na teren nijesu poslali postavu bez stranaca i tako pokazali svoj odnos prema dešavanjima?

Crvena zvezda je bolja ekipa od Budućnosti i oni su do titule došli ubjedljivim igrama. I u najregularnijim uslovima oni bi bili pobjednici jer su bili tim, a mi smo bili grupa inostarnih građana. Moram naglasiti, što je moje zadovoljstvo, da su se igrači Zvezde na svim utakmicama ponašali korektno i sportski. U određenim situacijama sam prepoznao da su se pojedinci stidjeli onog što se dešavalo van terena. Izvođenjem postave bez stranaca da odigra utakmicu oni ne bi bili omalovaženi, već bi se to u prvom redu odnosilo na Čovića i realizatore odvratnog plana.

Tim potezom bi gledaocima bilo omogućeno da se opušteno bave politikom.Uz sve, to bi bila najbolja poruka nesposobnom rukovodstvu ABA lige. Živim u ubjeđenju da su znali što će se dešavati. Nakon utakmice, prilikom uručivanja medalja, sijali su od zadovoljstva, kao da je sve proteklo u najboljem redu. Ne sumnjam da će oni ostati da i dalje vode ovo takmičenje. Zato preporučujem ljubiteljima košarke da u ovoj pauzi porade na svojoj fizičkoj spremi i nabave pancire kako bi spremni dočekali početak novog takmičenja u ABA ligi.

Komentari: 4

Тотo

30. 04. 2019 - 13:19

Kakav polusvet.
Leatherface

30. 04. 2019 - 20:14

Čitao sam danas intervju Krešimira Novosela, dat Večernjim Novostima (ukoliko je tačan), gdje kaže, između ostalog, da je glavni sudija dao igračima Budućnosti rok od par minuta, da se vrate na teren. Da su ostali u svlačionici izgubili bi službenim rezultatom 20-0. Znači, glavni sudija je vršio pritisak, iako nisu stvoreni uslovi za normalno održavanje utakmice. E pa, bolje da su ostali i izgubili službenim rezultatom, nego što su se onako izblamirali, jer bi bili moralni pobjednici. Ovako, ostaje da je Zvezda bila toliko nadmoćna, da ih je prosto samljela, što u stvari nije tačno. A ona nacionalistički napaljena publika bi bila uskraćena mogućnosti da vrijeđa naše igrače. Najviše zamjeram rukovodstvu kluba, što su popustili, iako su bili svijesni da idu u propast. I sam Bokan je nekoliko dana kasnije izjavio da neće igrati Čovićevu ligu. Pa zar je logično da vratiš igrače na parket, a par dana kasnije to izjaviš?
Saša

30. 04. 2019 - 20:27

Besmislen tekst Branislava Milačiča kojim želi da opravda najveći sportski fijasko u istoriji našeg sporta. Po mnogim poznavaocima košarke na prostorima ex-YUG,tim KK Budućnost Voli za sezonu 2018/19,je NAJSKUPLJI košarkaški tim u istoriji košarke na ex-YU prostorima!Budžet je bio,kako se priča,neka me Milačić demantuje ako nije istina,oko 7.500.000 eura!Sa takvim budžetom rezultati su morali biti bolji! Minimum osvajanje ABA lige i barem još 5 pobede više u Evroligi.Ovako,ispada da je jedini krivac Aleksandar Džikić koji je ekspresno smijenjen,medjutim da li je on jedini krivac? Pričati o atmosferi u Hali Pionir kao presudnom faktoru kod konačnog rezultata je smiješno,kada se zna da je Budućnost imala čak 8 stranaca u postavi od 12 igrača.Noris Kola da uplaše navijači?Smiješno i tužno o tome pričati.Bolje je napraviti tekst koji će realno analizirati ko je bacio ogroman novac u vetar i napravio rezultatski debakl od prosečnog tima KK CZ koji je uzgred duplo jeftiniji od našeg tima!
Kontraš

30. 04. 2019 - 22:16

Odžo, Beron, Cirbes, Perperoglu, Faje, Regland, Rivers. To je ukupno 7 stranaca, a kod nas 8. U čemu je problem?
Novi komentar