Tatijana Lipovina Ivanović

Treba da omekšamo naša srca

Nijesu sve žene borkinje i ratnice parolama ili riječima, glasne… Ima ih koje vas kao Tanja Lipovina Ivanović obuhvate blagom komunikacijom, osmjehom, atmosferom nježnom poput kamilice, a opet čvrstom i istrajnom …..
Objavljeno: 05. 05. 2019 - 17:25 Promjenite veličinu teksta: A A A

"Mi treba da omekšamo naša srca, dozvolimo našoj ženskoj energiji da nas više ispuni, jer vjerovatno smo transgeneracijski povukli neke stereotipe – žena je morala da bude čvrsta, jaka, sa preovlađujućom muškom energijom, snagom… Ratovi su bili, nemaština" kaže u razgovoru za Portal Analitika Tatijana Lipovina Ivanović, menadžerka za razvoj BioDar kutka zdravih proizvoda u Domaćoj trgovini.

ANALITIKA: Odajete utisak veoma jake i odlučne osobe, ali takođe i ranjive, što jeste bogatstvo različitih osobina ako se pravilno podese ...

IVANOVIĆ: Muška energija koju smo preuzele, rekla bih da potiče iz okolnosti koje su nekada postojale, možda i kao bunt protiv uskraćenih  prava u prošlosti, a ispoljava se kao prkos da žena u Crnoj Gori pokaže - mogu ja to isto tako dobro kao i muškarci.

ANALITIKA: Koliko su  stereotipi bili za Vas ograničenja? Koliko su uticali kada ste postavljali svoje prioritete?

IVANOVIĆ: Pričamo često da su žene u Crnoj Gori bile obespravljene – to je tačno, ali mislim da su bile i izuzetno zaštićene i kao majke, i kao ćerke, i kao sestre od očeva, braće, supruga. Za uvredu su u svoje vrijeme i glave stradale. Tu zaštitu žene ne doživljavaju kao benefit, možda ne razmišljaju o tome uopšte.

Društvo je bilo patrijarhalno, muška glava je donosila odluke, muška riječ u kući se poštovala - to je bilo vrijeme u kome su se morali sprovoditi i poštovati određeni obrasci ponašanja i  žene su bile veoma zaštićene ako su se ponašale po tadašnjim normama i pravilima. Možda je to bio način da opstanu porodice da bi se očuvalo društvo.

Otac mi je pričao da je njegova baba njih djecu čuvala puškom i sjekirom u nekom ratnom periodu. A baba mi je pričala kako su se one, žene iz sela jednom organizovale i uzele puške, i stražarile noću, da bi zamijenile iscrpljene muškarce koji nijesu spavali po nekoliko noći. To su strašni lomovi, strašne okolnosti gdje mora da se pokaže velika snaga, hrabrost, odlučnost... U takvim situacijama žene su morale da zatvore srce, emocije, i iz svojh najvećih dubina izvuku odlučnost, nepokolebljivost i hrabrost – da bi zaštitile porodicu.  Muškarci su bili u ratovima i žene su morale da ih zamjene, odbrane porodicu... bile su podrška i uzdanica muškarcma u toj situaciji. Otuda su vjerovatno i transgeneraciski preneseni obrasci ponasanja žena, Crnogorki, sa muškom agresivnošću, muškom snagom, hrabrošću, preduzmljivošću....

I u današnje vrijeme se nastavlja slični obrazac - naučene smo  da uvijek treba da se borimo. Stalno se čuju savjeti: bori se, bori se - čak i kada ne posjeduješ kapacitet da se boriš u tom momentu, ili ako situacija nije zrela. Naučene smo da ignorišemo takva stanja, da nastavljamo da se borimo, iscrpljujemo. Treba osvijestiti da kapacitet nije stvoren, ili da su ideje preuranjenje, da nekada nije u pitanju zla namjera.

Korisno je sve to znati, ali mislim da je danas potrebno da žene osjete malo više sopstvene energije.  Vrijeme je da malo više ljubavi i damo i osjetimo.

ANALITIKA: Jeste li kada u poslu imali prepreke za napredovanje... Jeste li tada pomislili da bi bilo drugačije da je nijeste žena?

IVANOVIĆ: Da definitivno, bilo je situacija: predrasude su u pitanju, neka ograničavajuća uvjerenja. Ne mogu kroz jednu generaciju da se  promijene, treba ipak vrijeme. Čak iako smatraju da nemaju predrasude, i žene i muškarci negdje duboko u sebi ih nose.

ANALITIKA: Kako ste prevazilazili ograničavajuća uvjerenja?

IVANOVIĆ: Puno sam se iscrpljivala u želji da pokažem, dokažem da  mogu puno i uspješno da radim. Sada sa ove distance mislim da nije trebalo baš tako. Imala sam mnogo vrednijih odnosa i relacija gdje je trebalo da se dam, prvenstveno mislim na svoju porodicu. Izazovi i borba u poslu oduzimali su mi više vremena i energije nego muškarcima.

Čini mi se da sam prevelike zahtjeve sebi postavljaja, suviše sam pažnje obraćala sa sve djelove uklopim da funkcionišu, mada to i danas radim, ali sa drugom energijom razumijevanja. Vjerujem da djelovi koji čine cjelinu su bitni - kakvi su, kako se uklapaju i da je sve to važno imati u vidu da bi cjelina funcionisala.

Prepoznato je ipak, u poslu moje znanje, nikada mi se nije sporila stručnost, imala sam podršku od ljudi u kompaniji i šire.

ANALITIKA: I u porodici ste imali podršku, suprug je podržao Vaša traganja i izbore?

IVANOVIĆ: Jako jednostavno, praktično, a intuitivno suprug je prepoznao neka stanja i kroz  neke naizgled obične napomene podstakao da se osvrnem i sagledam materijalizaciju mojih svjesnih, ali i nesvjesnih izbora. Puno čitam, zanimaju me edukacije, volim da imam svoje vrijeme za razmišljanje….  Trebalo mi je vremena da prihvatim odraz mog ubrzanog ritma života koji sam dobijala od svojih, od sinova, a to je tada postala tačka od koje sam mijenjala sebe.

Svoj način razmišljanja i djelovanja sam čini mi se promijenila, bolje sam uskladila porodicu, svoje preduzetništvo i redovan posao.

ANALITIKA: Danas u poslovnom svijetu kad neko hoće da vas omalovaži, ćesto kaže, ona/on je emotivna, ili emotivno reaguje. Racionalno se ocjenjuje kao poslovno i poželjno... Vrlo često je etiketa emotivan diskvalifikacija?

IVANOVIĆ: To doživljavam kao vrstu nameta, jer time se želi napraviti od nas nešto što mi nijesmo. Mi smo ljudska bića, imamo emocije, a  pitanje kontrole emocija je posebno pitanje. Racionalno reagovati znači  i da nekada  morate da progutate neke stvari da se ispoštuje neka forma. To je pitanje i za muškarce i za žene podjednako važno.

Inače je ovo vrijeme kada se po mom mišljenju zanemaruje suština, forma postaje bitnija - kako izgledate, gdje idete… znači da se uklopite u neke trendove. Da li ti trendovi vama pašu, da li vam odgovaraju, niko vas ne pita.

ANALITIKA: Ali sami se pitamo?

IVANOVIĆ: Da, naravno  treba se osvijestiti  i znati  sebe zapitati, a ne da se uskače u rijeku događaja koji osobi ne odgovaraju i sve to radi da bi bila prihvaćena.

Naša fiziologija je potpuno drugačija od muške,  hormonski sistem nam je potpuno drugačiji, energije su nam zbog toga različite.

Mislim da žene treba da nauče da nose svoju energiju, ali se dešava da često kao da hoćemo da uđemo u “tuđe odijelo” da pokažemo čvrstinu i jačinu, odlučnost. Tada  počnemo da mijenjamo sebe, često u pogrešnom smjeru. Nećemo više da budemo osjetljive iako nam je to dato, nećemo da budemo blage, iako nam je to u prirodi.

Iz želje da budemo kao muškarci, sebe zaledimo i sa oštrinom, rigidnošću, sa tom hladnoćom koju tada emitujemo, mi štetimo i okruženju, ali štetimo i sebi. Dolazi do nezadovoljstva, situacija izbora je ili da se mijenjamo ili da budemo nagriženi i pođemo u neko negativno psihoemotivno stanje .

ANALITIKA: Ekonomska nezavisnost puno doprinosi da se žena osjeća sigurnije?

IVANOVIĆ: Svaka žena da bi opstala  treba da nađe posao koji voli, ako može takođe posao koji će da je osnažuje ili bar da je ispunjava makar donekle, da bude  privremeno uporište dok ne nađe drugi koji je može unaprijediti, gdje  može ispoljiti kreativnost.

Ako u poslu vidite samo način za sticanje novca, egzistenciju, a pri tome ne vidite u njemu izvor zadovoljstva koji će vas podržati, on postaje dodatni teret. To je nažalost svakodnevica.

Mislim da su u Crnoj Gori najjači egzistencijalni strahovi koje smo povukli transgeneracijski, pa često ostajemo na poslu kojim nijesmo zadovoljni jer u našem tranzicionom društvu nije lako promijeniti posao, udovoljiti nekim svojim željama.

ANALITIKA: Kako ste koristili prilike da ispoljite svoje potencijale, da li ste imali jasnu ideju dokle želite da idete,  da li postoje ograničenja?

IVANOVIĆ: Bila sam direktorica marketinga, ali mi je takođe bio izazov ponuđeni posao kreiranja i upravljanja  BioDar kutkom, jer uživam u stvaranju, kreativnosti, a marketing je davanje života nekoj aktivnosti ili proizvodu.  Kreirala sam i brend  Caffe Nero, koji postoji desetak godina na crnogorskom tržištu i gradila njegov imidž. Učestvovala sam, ili samostalno ili u timu pri građenju još nekih brendova, a poslednji je BioDar kutci zdravih proizvoda koji su već prepoznatljivi na našem tržištu.

Bavim se zdravim proizvodima i moja komunikacija bilo da je sa dobavljačima ili saradnicima u prodaji je najčešće  edukacija u oba smjera. U kompaniji su prepoznali moj potencijal za ovu vrstu biznisa koji sam više doživljavala kao neki svoj hobi, uživanje.  Tako se i rodio BioDar Kutak za zdrave proizvode.

Kroz taj process sam i sebe prepoznala da mogu sa svojom kozmetikom da izađem na tržište, možda me to i osnažilo na neki način, jer sami izlazak na tržište sa svojim proizvodima jeste jedan izazov. Izlažete se javnom sudu, i onima koji razumiju vaše proizvode, i onima koji ne razumiju …. Treba da budete spremni i kažete sebi  mogu imati i negativnih komentara – srećom nijesam ih imala. Nije isključeno da možda nekad neko neće dati i takav komentar, posebno kada se uzmu u obzir društvene mreže koje su direktne u komunikaciji.

Moja originalna kozmetička linija SenSum nastala je iz ljubavi, iz užitka, lične potrebe, možda neki moj put ka prirodi. Pretakanje prirode u kozmetičke bočice. Sama sam čitala, učila se, eksperimentisala sa recepturama. Sama sakupljam veliki dio biljaka za preparate.

U velikoj mjeri mi je pomoglo znanje iz posla pogotovo oko plasmana proizvoda, iskustva koja sam stekla, pomoć ljudi makar i mala za mene je bila velika i svima sam zahvalna.

sensum

ANALITIKA: Šta treba danas da se promijeni da bi se danas žene osjećale sigurnije, koji je to mali korak za ovu generaciju?

IVANOVIĆ: Ne mijenjaju se tako lako načini razmišljanja ni obrasci ponašanja. Treba da se oslobodimo strahova kojih nijesmo uvijek svjesne, koji su duboko potisnuti u nama, na podsvjenom  nivou, koji nas koče i oduzimaju hrabrosti da zakoračimo u nešto novo ili da promijenimo neke situacije.  Strahovi nas sprečavaju da se ispoljimo i otvorimo prema svijetu  i javnosti.

Oni su duboko ukorijenjeni i razotkrivanje tih strahova nije ni jednostavno ni lako, baš su zamaskirani u puno nekih obličja i zaista je potrebno znanja i vremena za bavljenje sobom. Ne treba zanemariti ni intuiciju, jer može pomoći da osjetiš momenat kada treba iskoračiti, kada si spremna da braniš svoj stav.

ANALITIKA: Osim ostalih, vještina kreiranja komunikacije  je bitna u velikim kolektivima, kakva su Vaša iskustva sa pozicije dok ste bili direktorica marketinga?

IVANOVIĆ: Možda se taj princip može nazvati nekom muškom energijom, ali bih to radije nazvala sostvenom odlučnošću, hrabrošću da kažem što sam zaista  mislila da treba da kažem.  Čini mi se da su nekada i moji muški saradnici bili zatečeni tom “oštrinom”.

Vremenom sam se promijenila i shvatila da može i drugačije, da svoj  autoritet ne moram ostvarivati na muški način. Ne mogu promijeniti ničiji nivo svijesti, nivo spoznaje, svako je odgovoran za sebe i svako sebe mijenja. Ako neko od saradnika  ili partnera u poslu ne vidi  ono što želim da prezentujem znači da ili ja dobro ne prezentujem  ili taj nema dovoljno kapaciteta da sagleda moj koncept. Takvo postavljeni uvidi pomažu da se strategija postavi, a ponekad se treba povući kad vidite da nešto ne ide, treba  sačekati da zrene trenutak.

Autoritet treba da se gradi znanjem i korektnim međuljudskim odnosom i poznavanjem posla da bi zaslužili  poštovanje kod svojih saradnika. Moje iskustvo je  da ljudi prepoznaju istinske autoritete, nijesam pristalica da se autoritet gradi strahopoštovanjem, to bude kratkog vijeka.

ANALITIKA: Da li bi mlada Tanja drugačije započela karijeru, posao u marketingu? Koliko je iskustvo pomoglo u ispoljavanju “ženske” snage?

IVANOVIĆ: Bih sigurno drugačije - manje bih trošila snagu na neke stvari koje nijesu u određenom momentu mogle da se dese, bolje bih balansirala energiju i ulagala više ljubavi u sve djelove života i bez nepotrebnog opterećivanja  išla kroz život.

Razvijala bih podržavajuću energija  koja bi bila prirodna, normalnija i meni i drugim ljudima  u odnosu na “mušku” energiju koju nijesam nosila u sebi, ali sam  prihvatila obrazac i mentalno nametala da mora tako.

Savjetovala bih je da osluškuje Ii prati sebe, jer ako radi sa voljom i ljubavlju – biće sigurno rezulatata. Uporedo sa osluškivanjem sebe treba razvijati empatičnost, jer smo postali isključivi, počinjemo da ne shvatamo jedni druge, otuđujemo se…  Zatim da razvija intuiciju iako je biznis nemilosrdan i traži racio. Poručila bih joj da balans između emotivnog i racionalnog dijela prilagoditi sopstvenoj psihoemotivnoj konstituciji.

ANALITIKA: Da li su Vaše kolege primijetila razlike između Vaših različitih energija upravljanja u poslu - nekadašnje muške i sadašnje više ženske?

IVANOVIĆ: Može to neko smatrati slabošću, svoj novi pristup sama doživljavam kao pozitivan što mi je veoma važno. Velika motivacija za saradnike su razumijevanje i ljudski odnos u odnosu na strahove, prijetnje. Mlađe generacije nijesu spremne da trpe strahove i prijetnje kojima smo mi bili izloženi.

ANALITIKA: Kakva bi bila Vaša “savremena karijatida”

IVANOVIĆ: Uloga žene u današnje vrijeme je dosta teška, jer se očekuje da bude ekspeditivna, profesionalna u poslu, da bude majka, topla, puna nježnosti kod kuće, da bude supruga isto tako topla, da bude dobra ćerka, sestra, rođaka, prijateljica, a mi možemo da računamo samo na tu svoju energiju koju imamo.

“Mojoj karijatidi” je baza porodica, jer odatle crpim svu energiju, to je moje izvorište, podrška, mjesto koje me podiže. Ali u isto vrijeme to je moje utočište, moj oslonac, mjesto moje sigurnosti. Porodica je moj prioritet. ali takođe i suprugov i sinova –  tu mi  kalemimo svako svoje izbore.

Može da zvuči stereotipno, ali meni se sviđa rast individualnosti i integritet koji je prihvaćen u porodici. Tu treba da ojačamo, da se osnažimo na svim nivoima... Ako  tu nema prihvatanja, teže će se osoba ispoljiti u nekom društvenom ili poslovnom okruženju.

Zato i promovišem osnaživanje porodica, jer kroz nju osnažuju se svi njeni članovi. To je osnova bijega od otuđenosti i izolovanosti ka kojoj ide savremeni svijet

sensum-2

 

 

Komentari: 5

Potpitanje

05. 05. 2019 - 19:31

Borkinja, stvarno? A kako se zove po tom rogobatnom jeziku žena ubica?
Odgovor

05. 05. 2019 - 20:28

Zove se: zavodnica! Sve mrtvi padaju za njom!!! Jes' da "borkinja" nije lijepa riječ, ali to je samo zbog toga što nismo navikli...
Tom

06. 05. 2019 - 13:22

Lijepa žena
Borkinja

06. 05. 2019 - 19:14

Ponekad se stvari moraju dotjerati do krajnjeg absurda prije nego sto se shvati koliko su smijesne.
blazo

06. 05. 2019 - 22:08

bas super zena, poznajem je kroz posao, hrabra odlucna pametna....
Novi komentar