Razna istraživanja pokazuju da roditelji najradije posežu za ovakvom vrstom kazne nad djetetom, ali kada to učine nadležni mogu da reaguju i spriječe nepoželjno ponašanje, u skladu sa Porodičnim zakonom.
Kako su pojasnili sagovornici Pobjede, u ovakvim situacijama centri za socijalni rad dužni su da razgovaraju sa roditeljima i pokušaju da riješe problem, a ukoliko se takav pristup ne pokaže efikasnim, mogu da posegnu za mjerama nadzora nad vršenjem roditeljskog prava, pa i za lišavanjem roditeljskog prava.
Koliko je zabilježeno ukupno ovakvih intervencija, ko je roditelje prijavljivao i kako su se odvijali postupci, nije izvjesno, jer, prema rijecima načelnice Odjeljenja za razvoj i strucnu podršku u Zavodu za socijalnu i dječju zaštitu Bojane Miletić, ne raspolažu takvom zasebnom statistikom. Nadležni su, sudeći prema njenim riječima, više fokusirani na edukaciju roditelja da ne posežu za ovom nemilom kaznom.
„Roditelji često misle da je uredu iskoristiti neki od „lakših“oblika tjelesnog kažnjavanja u nekoj opasnoj situaciji, jer vjeruju da će time pomoći djeci da neposrednije razumiju šta moraju, a šta ne smiju činiti. Međutim, i manje grubi oblici kažnjavanja imaju negativne posljedice i roditelje je potrebno podržati da pronalaze drugačije načine za sprečavanje neželjenog ponašanja kod djece… Nije dovoljno zakonom regulisati ovu oblast, a ne učiniti ništa po pitanju podrške roditeljima, posebno onima koji se suočavaju sa brojnim izazovima. U skladu sa tim, u Crnoj Gori se sprovode različiti programi podrške“, rekla je ona.
Opširnije u Pobjedi.
