U SLAVU CRNOGORSKE HILJADUGODIŠNJE VOJNE TRADICIJE

Za četiri stoljeća vođeno preko 400 bitaka, bojeva i ratova

Objavljujemo tekstove iz 30. broja uglednog časopisa Komuna, posvećenog Vojsci Crne Gore, u kojem se iz različitih uglova sagledava vjekovna dukljansko-zetsko-crnogorska vojna tradicija. Među autorima su Predrag Bošković, Ivan Jovović, Slobodan Čukić, Momir M. Marković, Marijan-Mašo Miljić, Dragan B. Perović, Veselin Konjević, Vukota Vukotić, Dragutin Dakić, Radoje Pajović i Nenad Stevović
Objavljeno: 19. 05. 2019 - 06:45 Promjenite veličinu teksta: A A A

»Piše: Momir M. MARKOVIĆ - iz najnovijeg, šestog izdanja knjige „Crnogorski rat“ (Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Podgorica)

Istorija ratovanja i razvoj ratne vještine predstavljaju značajno poglavlje, ne samo opšte i političke istorije, već i istorije kulture svakog naroda. Kod Crnogoraca, istorija ratovanja za slobodu je osnovni okvir u kojem se odvijao proces formiranja nacionalne svijesti, a ratna vještina dominantan izraz duhovnog sklopa i društvene strukture.

To je, uostalom, nesumnjiva i opštepoznata istina o Crnoj Gori. „Njena je istorija ... istorija dugotrajnog pokreta otpora.” Crnogorsko ratovanje protiv otomanske imperije od sredine 14. do pred kraj 19. vijeka često je bilo predmet istoriografskih istraživanja i opservacija vojno-političkog, društveno-ekonomskog, socioistorijskog i drugog karaktera. Obrađivani su i izučavani ratovi, bitke, operacije, bojevi, istaknute ličnosti ili pojedini aspekti crnogorskog ratovanja protiv Osmanlija i drugih zavojevača. Međutim, ni do danas nemamo posebne istorije crnogorskih ratova, s aspekta razvoja ratne vještine i ratne doktrine. Izuzetak je „Istorija ratova Crne Gore”, nedavno objavljena u Kanadi, mada ona više pripada domenu publicistike i popularne literature, iako joj je teško sporiti pouzdanost, naročito za razdoblje balkanskih i Prvog svjetskog rata. Crna Gora je od pada Donje Zete pod osmansku vlast 1499. godine, do njenog ponovnog oslobođenja u vojnoj kampanji 1876–1878. godine, vodila neprekidni rat s neuporedivo nadmoćnijom turskom imperijom, koja je pobjeđivala daleko veće i snažnije društvene zajednice od crnogorske. Za četiri stoljeća života klasične Crne Gore na crnogorskom vojištu vođeno je preko četiri stotine bitaka, bojeva i ratova, ne računajući danonoćno četovanje i čarke.

A Crna Gora je bila zajednica od nekoliko desetina hiljada stanovnika, stiješnjenih na nekoliko hiljada kvadratnih kilometara. Crnogorski rat, u razdoblju klasične Crne Gore, imao je odlike opštenarodnih otpora zavojevačima poznatih u istoriji. Takav je bio, na primjer, otpor Skita Persijancima u 6. vijeku p. n. e., ili otpor Numiđana Rimljanima od 17. do 24. godine p. n. e., Anglosaksonaca Normanima u 11. vijeku, ili Velšana Englezima u 13. vijeku. Upoređivan s ratovima u istom razdoblju, najsličniji crnogorskom bio je rat republikanaca i rojalista u Vandeji 1793. godine i rat na Kavkazu od 1836. do 1859. godine.

Po odlučnosti s kojom je vođen, crnogorski četiristogodišnji rat ravan je epopeji velikog judejskog rata koji je opisao Josif Flavije. Samo je po rezultatima jedinstven i neponovljiv, jer nijedan od ovih, u krajnjem ishodu, nije se pokazao uspješnim kao crnogorski. Tirolski ustanak, na primjer, bio je uspješan samo dok su ga podržavale austrijske trupe 1809. godine. Španska gerila protiv Napoleonove vojske imala je velike koristi od prostrane teritorije koju je dobro koristila za izvlačenje, ali dugotrajni otpor, a posebno protjerivanje Francuza, mogli su da izvedu samo uz podršku anglo-portugalske vojske. Najzad Kavkažani, koji su samostalno imali najviše uspjeha, zbog svoje ofanzivne taktike, uspjeli su da se održe dvadesetak godina. Poređenja radi, iako je kavkasko vojište bilo neuporedivo prostranije od crnogorskog, a osnova za regrutovanje ustanika veća, ipak se 15.000 Kozaka, koji su činili okosnicu ruske armije od oko 100.000 ljudi na Kavkazu, smatra silom koju je bilo nemoguće protjerati i po toj logici je Samilov ustanak najzad morao biti poražen.

Nepobjediva rojalistička gerila u Vandeji poražena je kada se osmjelila da uđe u otvorenu bitku kod Koleta 1793. Velšani su izgubili rat kada su Normani nametnuli svoj način ratovanja. „Kad su Normani stavili naglasak na defanzivna nastojanja, oni su promijenili svoje vojne ciljeve – od želje za postizanjem uspjeha u otvorenom boju do želje za uspjehom u pozicionom ratovanju. Velšani su u to vrijeme Normanima bili, vojno i državno, nedorasli takmaci u takvoj vrsti borbe. Imali su ekonomiju i običaje seljačkog naroda i za njih je bilo nevjerovatno teško održavati upravu na već zaposjednutim teritorijama. Po istoj istorijskoj zakonitosti bili su poraženi i Vlasi i Brđani u Moravskoj koji su u 17. vijeku pružali snažan otpor prisustvu Habsburga duž moravsko-slovačke granice.

Crnogorci su se, međutim, u čitavom razdoblju od početka 16. do pred kraj 19. vijeka pokazali uspješnim takmacem na bojnom polju feudalizmu osmanskog tipa, ali i neprijateljima polugrađanske i građanske društvene strukture. Crnogorski način ratovanja proizilazio je iz autentične društvene strukture u kojoj je sam rat bio svojevrstan produkcioni odnos, koji je opredjeljivao totalitet društvene zajednice „vojenog naroda“ s primatom nepobjedivosti na svojoj zemlji. Ključ za razumijevanje crnogorskih ratnih uspjeha je, prije svega, u kvalitetu društvene formacije.

To je isti ključ koji nam pomaže da razumijemo, na primjer, bitku kod Valmija, 1792. godine, između pruske armije i revolucionarne narodne vojske Francuske. Pruski generali govorili su, spremajući se za pohod, da će to biti obična vojnička šetnja. Niko u to nije sumnjao. Profesionalna pruska armija, živo nasljeđe Fridriha Velikog, uživala je ugled najbolje vojske u Evropi. „Bitka kod Valmija nije bila velika bitka, taktički nije ni dovršena, ali je uvježbana pruska armija, gvozdene discipline, bila prinuđena na povlačenje pred gomilama dobrovoljaca koje su vikale: ‚Živio narod“.

„Od ovoga mjesta i ovoga dana nastaje novo doba u istoriji svijeta“, zapisao je Gete usred pruskog logora. Kako svjedoči Mering u svojim „Ogledima o ratnoj vještini“, isto tako su se pruski generali zaklinjali da neće predati Napoleonu svoje garnizone i utvrde „sve dok im ne izgori maramica u džepu“, da bi se potom isti garnizoni predavali, ponekad i bez ispaljenog metka. A Prusi su od 18. vijeka, kada su primat preuzeli od Švajcaraca, uživali ugled najboljih vojnika Evrope, a možda i svijeta.

Ali, struktura feudalne Pruske bila je zastarjela i nekonkurentna modernoj formi građanske monarhije. S druge strane, stoji činjenica da su Napoleonove armije poražene tek pošto su preobrazile društvene strukture u čitavoj Evropi po ugledu na Francusku. Gotovo mitsko, crnogorsko ratovanje ponekad je potcjenjivano, a često objašnjavano i tumačeno rasnom supremacijom Crnogoraca, geografskim determinizmom i, uopšte, idealističkim poimanjem istorije. Tome je, pored ostalog, razlog što čitavo razdoblje od kraja 15. do kraja 19. vijeka nije izučavano i opservirano kao jedinstveni društveno-istorijski proces. Ovaj ogled nastao je kao pokušaj da se prikaže i predstavi klasika crnogorskog ratovanja i na osnovu poznatih fakata provjeri mit o crnogorskom vojinstvu, bez pretenzija da arbitrira u spornim istorijskim pitanjima. To nije ni enciklopedija, niti kalendar crnogorskog ratovanja. Sadržaj ogleda je prosto odraz sadašnjeg stanja naučne obaviještenosti o ovom pitanju i treba ga, na izvjestan način, smatrati pokušajem spajanja nekoliko naraštaja i škola istoričara, svjedoka i izvora u osobeno interpretiranu cjelinu.

 

 

Komentari: 16

Ubli

19. 05. 2019 - 07:25

Od 400 ratova, Srbi su ih izazvali 399, pa i prvi svjetski rat.. I naravno sve izgubili, a mitomani ih slave kao pobjede..
E viva Dedinje i Cetinje

19. 05. 2019 - 15:44

E Ubli Crnogorci ovladase potpuno Beogradom!Bogomi smo osvojili Dedinje,zauzeli sva direktorska mjesta i drustvene stanove po Srbiji,tako da smo mi Crnogorci potpuni pobjednici.
GRADJANSKI

19. 05. 2019 - 07:45

I, nekizi "strucnjaci" vele da smo (daleko se kazalo) isti narod sa "tamo njima", kojima je bilo potrebito 345 (slovima: tristacetrdesetpet) godinah da "dignu" Prvi ustanak. A i ta' ustanak im je vala bio "cudo od uspjeha"! Pomedju svijeh ostalijeh ogromnijeh razlikah i posebnosti (fizionomijah, DNK, mentalnog sklopa, ...), i ovi podatak zbori vise no dovoljno. A, ondar su se, potlje skoro 500 godinah nagomilanijeh kompleksah (od i pod Turcima) "junacki i casno pokazali" 1918-1941 nad Crnogorcima i crnogorskim Muslimanima! I, povr' svega - dostizi ovdasnjizi ote pa ote da su "tamo oni"! Nema tijeh svjeckijeh sociologa, filozofa, povjesnicara i psihologa koji mogu objasnit "postojanje" min 20% ovdasnjih postojbnika (stanovnika Crne Gore)! Onijeh max 8,5% do 28,5% koliko ih se ukupno izasnjava da su Srbalji, to i jesu, ali ne i vise od toga, naravno - ako cemo se bavit istinom i naucnim cinjenicama! E, sad - svak ima pravo da je (ako 'oce): Mongol, Rom, etc., ili da se pravi Francuz !
@ za gradjanskoga

19. 05. 2019 - 18:50

NEBI NI TAJ USTANAK DIGLI NEGO SU SE DAHIJE ODMETNULE OD CARIGRADA PA SULTAN DA NEBI GINULI TURCI U GRADJANSKOM RATU NAORUZA SRBE DA ZAVRSE POSAO MJESTO NJIH PA IH OPET POROBE.OPET "PRAVO PRVE BRACNE NOCI" OPET SVE MUKE KOJE ROBOVI MORAJU DA TRPE."DOK SU NASI STERI SLAVNO GINULI BRANECI CAST I SLOBODU NEKI SUSJEDNI NARODI SU NARASLI NA 10000000 MILIONA PA SAD MALTRETIRAJU SVE SUSJEDNE NARODE"RECE SLAVKO PEROVIC NEKAD DAVNO.
Bijeli Pavle

19. 05. 2019 - 07:56

A isti nazovi narod sa istim neprijateljem ni glasa no u hareme i sve ljepote ropstva je uzivao i falio se turskom carevinom zbog cega ih u tursku i danas ima vise no u srbiju i sa istim pretenzijama prema svetoj Crnoj Gori i jaukom Crnu Goru ne mogu osvojit ma nikako da je sasvim moja
Marko

19. 05. 2019 - 08:12

Sta se deselo junackom narodu?
srbi braco u kam udarilo

19. 05. 2019 - 11:23

Desilo mu se da je dosa do pameti i ne ratuje i gine ni deklarativno za najvece neprijatelje u vjekovnoj istoriji 6
Djordje

19. 05. 2019 - 08:55

Tad ste bili Srbi zato ste ratovali,inace vi nikad nebi ratovali. Sa Turcima bi ste u pakt bili no Sima Sarajlija zakuva!
GRAĐANSKI

19. 05. 2019 - 09:35

Protivurječiš samomu sebe i, priđe svega istini, ali - ajd, može ti bit nežnavenomu i zlonamjernomu!
Realista

19. 05. 2019 - 12:31

Petar II Petrović Njegoš„Ada čoče, Božija ti vjera, znam ja tu veselu Srbadiju, no kud su joj ti sinovi junaci bili, dok joj nije Bog dao Karađorđa. Ta vi svi tamo fastate jednoga njega junaštvom; a kad vi Bog njega uze između vas, a vi sve sunovrat u turski jaram opet! No kršina i siromašna Crna Gora ne haje ni za Nemanje ni za Murate ni za Bunaparte; oni svi biše i preminuše, a Crna Gora ostade dovijeka i strašnoga suda, u svojoj volji i slobodi; a to ti je u slavi“.
za djokicu

19. 05. 2019 - 13:34

Kako to srbi u CG vitezovi a u Srbiji robovi
Bast

19. 05. 2019 - 14:55

A sad ovi novi crnogorci podvijaju repove i služe kao topovsko meso moćnicima koji su ih uništavali. Oni će reći da je to mudrost, a činjenica je da je to kukavičluk nedostojan crnogorskog čovjeka.
Milo Vujović

19. 05. 2019 - 15:48

Cijena SLOBODE u Crnoj Gori je Bila VJEČNA BUDNOST, srbijanci albanci bošnjaci hrvati ,Ratove su Dobili u Krevetu đe su se Razmnožavali a ne Na Bojnom Polju,srbijanci robovi prvo pod Vizantijom pa Više od 500.godina,pod Osmanlijama,kao i drugi albanci tzv.bošnjaci a i hrvati i slovenci,Zato ih ima 7-8 miliona,albanaca 5-6 miliona tzv.bošnjaka oko 2 miliona,hrvata oko 4 miliona,a Mi Crnogorci smo izumirali Junački Slavno na Bojnom Polju u Preko 700 Bitaka i Časno Branili Svetu Slobodu Više od 2000.g.Viteškog Ratovanja,i Nijesu Nas Okupatori Balkana JAHALI Kao srbijance albance tzv.bošnjake hrvate a i slovence,i Zato smo Mi Brojčano Mali ali Kao Nacija Čista i jedna od Najačih !!
Nenad

19. 05. 2019 - 16:30

Branilli smo hrišćanstvo. To je bio naš motiv koji sada niko ne smije da pomene.
Ilija

19. 05. 2019 - 15:51

Na teritoriji današnje CG mijenjale su se razne dinastije.Jedni prođu drugi dođu.Nikakvog povoda za neke dugotrajne sukobe nije bilo.Razlika je bila samo u porezu i kuluku.Tada je došao islam.On je bio taj koji je, na različite načine, pokušao da nametne svoj pogled na Boga,drugačiju molitvu,drugačije oblačenje,ishranu,htio je da promijeni imena, prezimena,zabranio je bilo kakav vid pismenosti, nije dozvolio otvaranje bilo kakve škole... Drugim riječima, htio je našu dušu.On je bio razlog za 500 godišnju borbu.Turci su bili samo izvođači radova.Ništa više.Smije li ko o ovome da progovori danas? Turci su otišli a on je ostao. To niko ne primjećuje.
Crnogorac

19. 05. 2019 - 17:14

Ko je ostao? Uz duzno postovanje svih naroda i vijera, u Crnij Gori je dans manje od 17 posto ljudi koji su prihvatili Islam a to je manje od 100 000 ljudi dok je u srbiji blizu 300 000 onih koji se danas izjasnjavaju kao vjernici Islama, bez Kosova naravno. Ako mislis na kulturu nadji mi jedan narod koji nije imao upliv druge kulture, mozda neko pleme u Amazonu i to mozda sigurno je i na njih uticalo neko drugo pleme. Raznolikost kulture je bigatsvo jedne drzave nego vana posrbicama nista nije jasno.
Novi komentar