Rođendan filma „Do The Right Thing“

Između ljubavi i mržnje

Višeslojne rasne tenzije, glavne teme ove fenomenalne priče o Bruklinu, mogu se bez problema preseliti u 2019. godinu – i to na teritoriju koja je mnogo šira od one koju zauzima SAD
Objavljeno: 19. 05. 2019 - 11:42 Promjenite veličinu teksta: A A A

Ako postoji moderni režiser koji je od početka karijera uspijevao da pretvori svakodnevne, uobičajene situacije u priče čije poruke odjekuju jače nego nuklearna bomba – onda je to Spajkl Li. Svađe na ulici Bruklina, razbijeni pica restoran u komšiluku, rasne tenzije i zloupotrijebljeni, kontroverzni „zid slavnih“ – sve su to elementi koji su učinili kultnim njegov legendarni film „Do The Right Thing“ koji 19. maja puni 30 godina.

Jarke boje

Jednodnevna drama, čije je ime izvučeno iz legendarnog govora Malkolma Iksa (o kojem je Li snimio film tri godine kasnije), tipičan je primjer onih ostvarenja čije slojeve morate pažljivo izučiti. Tu je, naravno, ključna stvar tanka linija između ljubavi i mržnje simpatičnih likova na ulicama Bruklina.

Ali, sama po sebi, ta linija predstavlja paradoks. Li je želio da se svi likovi nenamjerno mijenjaju. Na koncu, ni sami neće znati što ih je privuklo da donesu određenu odluku prelazeći iz mržnje u stanje ljubavi i obrnuto.

Budući da se radnja odvija tokom 24 sata, odnosno najtoplijeg dana u godini za Bruklince, Li je morao da pojača vizuelnu stranu, aludirajući na to da je i temperatura dodatno podizala tenzije oko „zida slavnih“. Stoga je korišćenje jarke narandžaste i crvene boje u kadrovima krajnje zanimljiva odluka, ne tako tipična za ovakav scenario.

- Doktore... Uvijek učini pravu stvar – kroz cijeli film odjekuju riječi Da Mejora, kog igra fenomenalni Osi Vilijams, simbolično upućene upravo Spajku Liju i njegovom liku Mukiju.

02-spajk-li

Naravno, iako se ovaj savjet može uvezati sa svim situacijama sa kojima se susreće glavni junak, ključna scena je jasna. Muki ipak možda nije uradio pravu stvar kada je slomio prozor svog šefa Sala, vlasnika restorana kog je do perfekcije tumači Deni Ajelo. Ili ipak jeste? Kontroverzni komšiluk je uvijek pokušavao da „učini pravu stvar“, bez obzira na to što su njegove ljude, od Pina (Džon Turturo) do Lav Dedija (Semjuel L. Džekson) dijelile svakakve razlike.

Smanjen ton

Zbog očiglednih tenzija na rasnoj osnovi, koje su okosnica fenomenalnog scenarija, Li je imao poteškoće sa distributerima. Iako je praktično sve bilo dogovoreno, „Paramount“ je zahtijevao od Lija da „smanji ton“ strahujući od pravih tenzija koje bi mogao da probudi.

03-sef

S obzirom na to koliko je Li tvrdoglav i dosljedan sopstvenoj viziji, bilo je očekivano da će odbiti cenzuru. Okrenuo se studiju „Universal“, čiji čelnici nijesu ni trepnuli dok su donosili odluku da ga distribuiraju. No, nijesu baš bili sigurni da su donijeli ispravnu odluku nakon premijere na Kanskom filmskom festivalu.

Većina svjetskih kritičara držala je stranu studija „Paramount“, naglasivši da će film „probuditi demonstracije“. Trebalo je da prođe nekoliko godina da bi ljudi iz svih filmskih ćoškova svijeta shvatili kako je Li zapravo predstavio obje strane na specifičan i više nego uvjerljiv način.

Gorak ukus

Kako ne bi mnogo objašnjavao onima koji, iako je nešto krajnje očigledno, ne žele to da shvate, jedna od katkad zaboravljenih scena u filmu lijepo objašnjava taj balans. Iako je simpatični ali nestašni Radio Rahim (Bil Nan) žrtva ovog narandžasto-crvenkastog dana, njegova igra riječi sa terminima „ljubav“ i „mržnja“ i famozno objašnjenje kako je „jedna strana uvijek u borbi sa drugom“, okosnica je onoga što je Li želio da izazove. Možda je ovom prilikom mržnja pobijedila, ali već sljedećeg dana naredni kadrovi mogu da budu znatno drugačiji.

04-love-daddy

Lijeva drama pokazala je najvažniju stvar: da se ovaj režiser i scenarista više ne može ignorisati. Nakon vrlo uspješne premijere u Kanu, gdje je bio nominovan za Zlatnu palmu (pobijedio je Soderbergov film „Sex, Lies and Videotapes“), film je završio i na Oskarima, pokupivši nominacije za najboljeg sporednog glumca (Ajelo) i originalni scenario.

S obzirom na to da su u filmu elaborirane brojne, višeslojne tenzije (ima tu mnogo važnijih stvari od pukog rasizma), glavne teme filma „Do The Right Thing“ mogu se bez problema preseliti u 2019. godinu – i to na teritoriju koja je mnogo šira od one koju zauzima SAD. Uostalom, Spajk Li ne bi bio taj ko jeste da nije režirao i napisao film zbog kog osjećate gorak ukus u ustima i decenijama kasnije...

Muzički udarac u potiljak

Kao i mnoga Lijeva ostvarenja, i „Do The Right Thing“ ima svog muzičkog konja za trku: r'n'b i hip-hop. Dok su džez tonovi muzike za film, koju je komponovao Lijev otac Bil, koncizno podržali scenografiju, soundtrack je bez sumnje zadao posljednji udarac u potiljak: od „Fight the Power“ i neprikosnovenog sastava Public Enemy, do Perijeve simpatične fank soul numere „Feel So Good“.

FOTO: imdb.com

Komentari: 0

Novi komentar