Mini-serija „Good Omens“

Pračet bi bio ponosan

Najveći izvor piščeve radosti bila bi hemija Dejvida Tenanta i Majkla Šina. Zaboravite na „Killing Eve“ – Krouli i Azirafel magnetičniji su čak i od hipnotišuće privlačnih Iv i Vilanel
Objavljeno: 09. 06. 2019 - 09:26 Promjenite veličinu teksta: A A A

Ako vam nije stran svijet gikova i frikova, onda ste se sigurno makar jednom našli na nekoj žurkici na kojoj su vođene entuzijastične debate o tome koji bi glumci mogli da igraju u ekranizacijama još neadaptiranih obožavanih djela fantastike. Još od 1990. kada je prvi put objavljen, roman „Good Omens“ Terija Pračeta i Nila Gejmana visoko se kotira na listi ovakvih razgovora – i to ne samo nas, običnih smrtnika. Genijalno crnohumorno djelo „zadužilo“ je i brojne besmrtnike koji su poželjeli da ga ekranizuju.

Među njima se našao i Teri Gilijam koji je ubijedio Robina Vilijamsa i Džonija Depa da uskoče u cipele glavnih junaka, anđela Azirafela i demona Kroulija. Nažalost, odustao je od projekta 2002. godine. Nije mogao da dobije lovu.

Radost genija

Nastavilo se maštanje o glumcima koji bi mogli da iznesu fantastičnu, riječima neopisivu bromansu Azirafela i Kroulija, kao i o scenaristi koji bi znao kako da sačuva specifični, vrlo zahtjevni pračetovski humor i delikatno ga prenese na veliko platno ili male ekrane.

Prije nego što je umro 2015, Pračet je rekao koautoru djela nešto što se već prećutno znalo: ako Gejman ne napiše scenario, „Good Omens“ nikad neće doživjeti dostojnu ni filmsku, ni TV adaptaciju.

Nažalost, Pračet je preminuo četiri godine prije premijere Amazonove mini-serije. Srećom, scenarista Gejman i ostatak ekipe uradili su tako dobar posao, da je lako zamisliti srebrobradog genijalca kako otvara pošiljku sa DVD kopijom serije negdje na nebesima, pali „Good Omens“ - i pada sa fotelje smijući se sopstvenim forama.

02-gabrijel

Da je živ, najveći izvor Pračetove radosti tokom gledanja šestodjelne serije bila bi hemija Dejvida Tenanta i Majkla Šina. Zaboravite na Sandru Ou i Džodi Komer u „Killing Eve“ – Krouli i Azirafel magnetičniji su čak i od hipnotišuće privlačnih Iv i Vilanel. Toliko, da ćete morati da pomislite da nema gluplje vrste od ljudske kada smo morali da čekamo čak do 2019. da bi se neko sjetio da spoji Tenanta i Šina na malim ekranima...

Magnetska bromansa

Slobodno možete da zaboravite i na sve uloge koje je Tenant imao prije Kroulija. Tek sada ostavlja utisak kao da je rođen za ovo. I da bi poslije njega bilo izuzetno teško gledati bilo kog glumca u ulozi sarkastičnog demona sa zlatnim srcem i za tri broja većim reptilskim očima, u bijesnim kolima iz kojih vječito pršti album „The Best of The Queen“...

S druge strane, za razliku od Tenanta, Šin je dobio vrlo nezahvalan zadatak: da ostane „nepoklopljen“ energijom rokenrol demona sa srebrnim jezikom. Malo je reći da mu je legla uloga britanskog dendija koji više cijeni zbirku dobre poezije i čašicu brendija nego išta što može da ga sačeka u raju.

Ako je Tenant savršen kao urnebesni spoj nonšalantnosti Kita Ričardsa i opasnog, zavodljivog okultiste Alistera Kroulija po kojem je njegov lik i dobio ime – onda je Šin perfektna „anđeoska“ verzija Oskara Vajlda i njegove kultne rečenice iz dnevnika „De profundis“: „Najveći porok je površnost.“

Nije ni čudo što su Azirafel i Krouli već dobili nadimak „ineffable husbands“. Koliko god se trudili nećete pronaći bolju bromansu. Ili, ako ćemo pravo, čedniju gej romansu u serijama koje je do sada ponudila 2019.

Šizofren tempo

Kroz Azirafelove i Kroulijeve razgovore i hiljadama godina duge misije na Zemlji - od izgona Adama i Eve, preko Nojeve barke i jednoroga, do Bitlsa i našeg vijeka u kom je demon izmislio selfi (!), provlače se Gejmanovi i Pračetovi genijalni komentari o religiji, vjernicima, Bogu i njegovim ishitrenim odlukama. Priča stara skoro 30 godina djeluje svježe, naročito uz male modifikacije kao što je pretvaranje Kuge, jednog od jahača apokalipse, u Zagađenje.

03-anatema-i-pulsifer

Osim anđela i demona, kroz seriju šizofrenog tempa, sa stalnim skokovima kroz prostor i vrijeme, provlači se gomila likova od kojih većina obara s nogu. To ne važi za iritantni par, vješticu Anatemu (Adria Arhona) i njenog dragog Njutona Pulsifera (Džek Vajthol). Ali, opet je lako zanemariti njihov nedostatak harizme pored drugih likova.

Tu je, na primjer, Džon Ham u ulozi anđela Gabrijela (ne prođe li vam pjesma Doris Dragović kroz glavu i ne budete li se nasmijali, nešto nije u redu sa vama), oličenja šefa koji vam stalno visi nad glavom plašeći se da nešto ne zaje*ete, a ne pada mu na pamet da vam pomogne. Što je najjače, pritom vam se sve vrijeme smješka i govori: „Samo naprijed!“ a u sebi misli: „Bože, kakav je ovo kreten...“

Pakleni pas

Odličan je i Sem Tejlor Bak koji igra Adama, Sotoninog sina. Znate već, tipičnog jedanaestogodišnjeg dječaka koji ima psa rođenog u paklu (Hell Hound je možda i najbolja TV njuška godine!) i koji može da izazove armagedon kad god poželi.

Sjajno je riješena i modernizovana biblijska četvorka: Rat, Glad, Zagađenje i Smrt, koja neodoljivo podsjeća na još ekstrovertniju verziju Darta Vejdera. Čak su i epizodisti poput Marka Gatisa i Nika Ofermana, kao i glumci koji pozajmljuju glasove nevidljivim likovima, poput Benedikta Kamberbača (Sotona) i Frensis Mekdormand (Bog) – dodali poseban šmek ovoj neodoljivoj mućkalici satire.

„Good Omens“ neće obradovati samo Pračetove i Gejmanove fanove, niti je poznavanje njihove knjige i opusa bitno za uživanje u serijalu.

04-poster

Ova priča mora se dopasti svakome ko voli oneobičene, luckaste projekte kao što su serije „Pushing Daisies“ i „Man Seeking Woman“. Ili obožava „A Series of Unfortunate Events“, ali smatra da nikako nije dobila dostojnu ekranizaciju na Netfliksu. I naravno, kune se u Adamsov besmrtni „Hitchhiker’s Guide to the Galaxy“ – vjerujući da će jednog dana dočekati mnogo bolju filmsku adaptaciju od one iz 2005. godine.

Realistični crtać

„Good Omens“ voljeće i fanovi Monti Pajtona. U ovoj seriji čak i vizuelna rješenja podređena su pračetovskoj lucidnosti i imaju sličnu „posprdnu“ funkciju kao pajtonovska.

Ne dajte da vas zavara to što efekti nijesu uglancani po mjeri televizije 21. vijeka. Uopšte nije poenta da djeluju uvjerljivo. Štoviše, misija sprečavanja apokalipse ne bi imala ni mrvu šmeka da ne djeluje kao izvučena iz crtaća i bačena u stvarni svijet. Prema Pračetovom mišljenju, baš takav je i Novi zavjet: obični crtać kojem moramo da se smijemo da ne bismo poludjeli od onih koji ga shvataju ozbiljno.

Zato, ako vam nije stran svijet frikova i gikova, slobodno zaronite u „Good Omens“. Čak i ako vam se sve ne dopadne, biće to vrijedna vožnja. Za to će se pobrinuti Tenant i Šin, najbolji bromantičari godine. I osjećaj da bi ono nevjerovatno bradato spadalo sa čarobnjačkim šeširom bilo ponosno i na njih i na Gejmana.

FOTO: imdb.com / indiewire.com

Komentari: 0

Novi komentar