Jamila Woods, ploča „LEGACY! LEGACY!“

Radosni marš slobodnog duha

Zemlja koja prigušuje rasizam, preprodaje kulturu, ignoriše herojstvo trudbeničke svakodnevice marginalizovanih zajednica Amerike - poprište je na kojem se Džamila ne predstavlja kao žrtva
Objavljeno: 09. 06. 2019 - 10:57 Promjenite veličinu teksta: A A A

Ima li ljepšeg mjesta na kom se može osmisliti koncept albuma od, recimo, igre na kružoku pjesnika? Džamila Vuds dobila je zadatak da „obradi“ stihove „Ego Tripping“ Niki Đovani, jedne od najvećih pjesnikinja moderne Amerike - i dobila ideju za đerdan pjesama oslonjenih na najveće uzore koji su je oblikovali kao osobu i autorku.

Milion pitanja

Reći za Džamilu Vuds da je „ikona soula našeg vremena“, „pionirka modernog soul repa“, ,,naredno veliko r'n'b ime“ bilo bi pogrešno. Sve je to nebitno naspram činjenice da je ovo djevojka koja predaje lijepu književnost u predgrađu svog Čikaga, grada koji osjeća i živi svakim dahom i stihom.

Taj muzički kolorit, zonu komfora u kojoj svakodnevno sebi izvlači tlo pod nogama, Džamila je precizirala vrhunskim debitantskim albumom „Heavn“ prije tri godine. Sa „LEGACY! LEGACY!“ želi da pronađe svoje mjesto u toj milionskoj košnici okrutnih i predivnih različitosti koje čine Čikago.

- Ko želi da dijeli sa mnom ljubav prema meni? - pita, provocira, čika i duri se Džamila u prelijepoj „Eartha“, jednoj od ključnih pjesama albuma koji je satkan od neobuzdane radosti slobodnog duha.

Sočne reference

Svi ti bitovi koji dižu prašinu sa suncem dotaknutih i ispucalih pločnika i usana u predgrađu, vokali naslagani u sočnim slojevima, lake melodije koje se uklapaju poput dugo čekanog zagrljaja - čine muziku koja zove na protest. Na marš u kojem različitosti pokazuju raskoš sopstvenog sklada. Ali, i ne samo to.

02-omot-ploce-dzv

Te različitosti pokazuju i da su melem za suvu i rasječenu kožu, dotaknutu patinom borbe beskraja umornih dana. Čak i kada se zadesi u samotnoj tišini, Džamila nije usamljena: njene pjesme začinjene su direktnim istorijskim referencama na ljude koje je istražila temeljno i prijateljski. Od ikone strit arta Žana-Mišela Baskijata, preko slikarke Fride Kalo, do književnice Oktavije Batler...

Bunovne riječi

Zemlja koja prigušuje rasizam, preprodaje i uništava kulturu, ignoriše herojstvo trudbeničke svakodnevice beskraja predivnih, a marginalizovanih zajednica Amerike - poprište je na kojem se Džamila ne predstavlja kao žrtva.

Cijela grupa, uglavnom čikaških i ne samo tamnoputih muzičara, tu je da obogati iskustvo nesvakidašnje raskošnog albuma, u kojem pasija i emocija klize poput riječi koje su izgovorene u bunovnom snu.

Glavni singl „Zora“ teče niz grlo oporo i toplo, kao ljekovita voda termalnog izvora za koju ste, već na prvi udar, sigurni da taj ukus baš nigdje drugo ne možete osjetiti.

Ovakav testament autentičnosti jedne sredine i jedne pjesnikinje baš tada dobija ključni momenat, koji će izvjesno doći i do šire publike. I Džamili Vuds donijeti status koji zaslužuje. S. S.

Ocjena: 90/100

FOTO: dazeddigital.com / respecta.is

Komentari: 0

Novi komentar