Dobijanjem svog četvrtog episkopa, Crnogorska pravoslavna crkva nastavlja da, potpuno samostalno, unaprjeđuje svoj klir i samo crkveno ustrojstvo.
Pored poglavara, mitropolita Mihaila, Crnogorska pravoslavna crkva ima episkopa u Beču i Argentini, kao i 30 svještenika, đakona i ipođakona, koji drže redovnu crkvenu službu na Cetinju Nikšiću, Tivtu, Podgorici i dijaspori.
Otac Boris, prošao je sve što jedan duhovnik treba proći: kao mladić je pet godina bio ipođakon mitropolita Mihaila, đakon i svještenik CPC od 2006.godine; u međuvremenu je tri godine učio u Rimu usavršavao italijanski jezik.
Kijevsku bogoslovsku akademiju je završio u Zlatovrhnom Mihajlovskom manastiru, “drugom Atosu”, za vrijeme patrijarha Kijevskog i cijele Ukrajine Filareta i mitropolita Epifanija, i upravo u tom manastiru je i sjedište ove sestrinske crkve koja je ove godine dobila Tomos o autokefalnosti od Carigratske patrijaršije.
Godine 2016. primio je monaški čin i postao arhimandrit u Kijevu.
Tokom službe u svom gradu Nikšiću, otac Boris je uspio da crkvi obezbijedi “dom”: obnovljen je nekadašnji Ljetnjikovac kralja Nikole, a odlukom SO Nikšić, darovan, u trajno vlasništvo, Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi.
