Radulović ističe da je Crna Gora država koja se neprekidno suočava sa realnim izazovima koji na grub i otvoren način dovode u pitanje njen opstanak. Efekti takvog djelovanja mogu se pametnom politikom donekle ublažiti, ali se njihovi izvori ne mogu ukloniti.
U nastavku prenosimo dio intervju koji se odnosi na Predlog zakona o slobodi vjeroipovijeti.
VN: Predlog zakona o slobodi vjeroispovijesti izazvao je žestoki otpor Srpske pravoslavne crkve i dijela crnogorske opozicione scene. Šta sve možemo očekivati?
RADULOVIĆ: Mnogo najrazličitijih pritisaka na Crnu Goru. Standardan repertoar kletvi i političkog vještičarenja. Čudovište koje je naša vlast njegovala punih trideset godina, i hranila dobro, na kraju je poraslo, i želi da gospodari zemljom. SPC se ne zadovoljava da obavlja crkvi pripadajući poziv, nego već odavno pokušava preuzeti kontrolu nad političkim životom zajednice. A kako ne može postojati “jedna zemlja sa dva gospodara”, izvjesno je kako će se taj sukob okončati. Ono što me posebno zabrinjava jeste duboka tradicija povlačenja crnogorske vlasti pred kleronacistima iz SPC, pa je sada teško iskazati potrebnu odlučnost i oduprijeti se. A i teško je nakon toliko godina popuštanja uvjeriti ljude da vlast misli ozbiljno. Previše su dugo igrali zajedno i namještali jedni drugima šanse, da bi im se lako povjerovalo u razvod. No, vidjećemo.
VN: Šta dalje?
RADULOVIĆ: Sukob koji sekularna država Crna Gora ima sa SPC je realan, i mora se riješiti ukoliko namjeravamo sačuvati državu. Ta vjerska zaj ednica j e u posij ednjih trideset godina od sebe uspjela da načini brutalno oružje u osporavanju svega što je crnogorsko. I predstavlja posljednji politički relikt iz 1918. godine. Da, smatram da je vrijeme bezuslovne ljubavi i sinergije prošlo. Pogotovo nakon terorističkog pokušaj a od prije par godina. Ničija se uloga u tom događaju ne zaboravlja i ne oprašta.
