Šezdeset peti rođendan Tasmanijskog đavola

Proždrljivi spasitelj sopstvene vrste

Životinja koju je od izumiranja dijelila samo godina, sada se smatra bezbjednom. Riječ je o jednoj od rijetkih uspješnih priča u vezi sa očuvanjem planete u doba kada izumiru i njeni manje egzotični žitelji poput majmuna i tigrova
Objavljeno: 29. 06. 2019 - 18:25 Promjenite veličinu teksta: A A A

Snažna, krvoločna životinja sa čeljustima koje su kao čelična zamka, proždrljiva, jede tigrove, lavove, slonove, bizone, magarce, žirafe, hobotnice, losove, patke- čitao je naglas Duško Dugouško. U tom trenutku s leđa mu je prišao onaj kojem je bio posvećen taj pasus u enciklopediji.

- ...i jede zečeve – prošaputao je.

Ova scena premijerno je emitovana na malim ekranima 19. juna 1954. godine. Prije šest i po decenija, u epizodi „Devil May Hare“ crtanog serijala „Bugs Bunny“, prvi put se pojavio Tasmanijski đavo.

Napadi bijesa

Rođenje čuvenog Taza ispostavilo se kao veomo bitno ne samo za Looney Tunes istoriju i mališanečija je srca osvojio, već zbog togašto je preko noći šarmirao milione odraslih gledalaca širom planete. Toliko sedopao Džeku Vorneru, da mu je početkom devedesetih odobrena i zasebna crtana serija„Taz-mania“.

Bio je to klasičan komercijalni potez, budući da su Taza u tom periodu već obožavali milioni. No, glavni čovjek „Warner Brosa“ nije bio ni svjestan da će njegov crtani lik godinama kasnije odigrati jednu od ključnih uloga u spašavanju pravih đavola Tasmanije.

tasmanijski-djavo-2

Opasni tumor

Životinja koja je inspirisala njegov nastanak nije ni približno slatka kao Taz. Ovaj torbar mesožderizgleda kao mali crni pas sa povećom glavom i strašnim zubima. Njegov ugriz tri puta je snažniji od ujeda psa iste veličine i toliko je antisocijalan da ne može biti pripitomljen. Pritom, ima veoma ružnu narav i karakterističan miris koji je više nego neprijatan.

Zbog svega toga nije bilo previše onih koji su se buniliprotiv Aboridžina koji su ih lovili i koristili njihove zube za ogrlice. Ili kada su doseljenici iz Evrope počeli da ih istrebljuju kao štetočine da bi zaštitili stoku. Nažalost, izloženi ovakvim „tretmanima“Tasmanijski đavoli izgubili su genetsku raznolikost, a sa njomi šansu da se izbore sa tumorom lica koji ih je napao početkom dvijehiljaditih. Za osam godina izumrlo ih je čak 80 odsto.

Međunarodni savez za očuvanje prirode proglasio je ovu vrstu ugroženom 2008. godine. Ali, Australija je tada uradila još nešto. Nijesu samo zabranjeni pristupi njihovom mjestu prebivališta i propisane visoke novčane kazne, već je za tasmanijske đavole formirano nekoliko malih karantina u kojima su mogli da žive i da se bezbjedno razmnožavaju, sve dok nijesu zatvoreni. Ali, pazite sada: ne zbog nedostatka novca, nego zato što je program uspio!

Aktuelna lekcija

Vrsta koju je od izumiranja dijelila samo godina ili dvije, sada se smatra oporavljenom. Riječ je o jednoj od rijetkih uspješnih priča u vezi sa očuvanjem planete i njenih žitelja u doba kada izumiru i manje egzotične životinje poput majmuna, medvjeda i tigrova - one za koje bisteprije deceniju rekli da je to nemoguće.

Tazov lik znatno je uticao na jačanje svijesti o potrebi da se očuva njegova vrsta. Inspirisao je generacije i generacije da brinu o ovoj maloj krvoločnoj životinji koja se može naći samo na Tasmaniji i nekoliko okolnih ostrva.

Zahvaljujući ljubavi prema životinjama i prirodi, jednom crtanom liku, nekoliko plišanih igračaka koje je većina nas imala pored kreveta i želji da se popravi nanešena šteta – dobili smo važnu i to vrlo aktuelnu lekciju. Još ima nade da učinimo nešto za Zemlju. Ali, moramo da djelujemo brzo, baš kao sa Tazovim rođacima. Jer, koliko god imali volje, ponestaje nam vremena.

Komentari: 0

Novi komentar