Društvo

Muk

Snažna eksplozija odjeknula u stambenoj zgradi na Cetinju. Povrijeđenih, srećom, nije bilo. Eksplozivna naprava postavljena je u ulazu zgrade. U ovih nekoliko rečenica stalo bi sve što su mediji izvijestili o brutalnom i užasavajućem napadu koji se dogodio u noći, 28. juna. Nešto prije ponoći.
Muk
K. KRSMANOVIĆ
K. KRSMANOVIĆAutor
Portal AnalitikaIzvor

Jedino je Cetinjski list stanare zgrade u naselju Gipos pitao kako se osjećaju poslije napada. Policija se čak nije ni oglasila o ovom slučaju?! U zgradi je pričinjena prilično velika šteta – izvijestio je Cetinjski list. Od siline eksplozije popucala su sva stakla na ulaznim vratima zgrade. I ulazna vrata nekoliko stanova su vidno oštećena.

Nema povrijeđenih, nema mrtvih – samim tim napad na stanare jedne stambene zgrade na Cetinju nije, očito, zavrijedio da bude udarna vijest, ni u elektronskim, ni u štampanim medijima. Niti su u Upravi policije smatrali za shodno da je potrebno da se oglase.

Godinama naviknuti na brutalne mafijaške obračune, u kojima su ponekad stradali i nedužni građani, toliko smo, izgleda, oguglali da, ako nema mrtvih ili ranjenih, za crnogorsku javnost više čak nije vijest napad na naše domove?! Sve i da nije u pitanju napad mafije, a sudeći prema šturim medijskim objavama, vjerovatno jeste, jer u zgradi navodno živi „bezbjednosno interesantna osoba“, detonacija podmetnutog ekploziva u ulazu stambene zgrade užasan je atak na bezbjednost građana.

Atak o kojem ne bi trebalo da ćutimo. Ni mediji, ni policija. Nemamo pravo da dozvolimo da kao normalnu svakodnevicu prihvatimo mafijaške obračune. Da nam nije vijest ako nije prolivena ljudska krv. Zašto nam nije bilo važno kako se osjećaju stanari zgrade koja je napadnuta?! Imaju porodice, djecu, preživjeli su šok i traumu koja se teško zaboravlja.

Nije više lako zaspati u stanu u zgradi koja je na meti mafije. Zamislimo s kojim strahom ulaze u svoj dom ili izlaze iz njega, iščekujući da će u ulazu zgrade još jednom odjeknuti eksplozija. Kako smo, kada, i zbog čega, postali tako bezobzirno ravnodušni?

Moramo tražiti, insistirati da nadležni - policija i tužilaštvo pruže odgovore. Da hitno istraže ko je i zašto nasrnuo na porodični mir stanara zgrade u naselju Gipos. Ne smijemo da ćutimo o mafiji koja se ponaša kao da je preuzela kontrolu.

Nenaviknuti na građanski otpor, otupjeli na (ne)odgovornost institucija prije svih građaninu – ćutimo. Nema mrtvih i ranjenih - dobro je. A nije. Mnogo opasniji od samog ataka mafije na porodični mir i živote stanara zgrade u naselju Gipos je ovaj muk. Od medija, preko institucija, lokalnih vlasti, građana, partija, civilnog društva... Svi su zabavljeni nekim drugim, „većim“ pričama...

Iako je narušavanje mira i spokoja građana aktiviranje eksploziva u ulazu neke stambene zgrade, ako i nije teroristički akt, jedan od najbrutalnijih oblika ugrožavanja bezbjednosti i sigurnosti. Zato bi, makar mediji, svakog dana morali od nadležnih da traže odgovore, da insistiraju i prave pritisak...

Ćutanje ne smije da bude opcija. Šutnja je najgora opcija.

Portal Analitika