Marković kaže kako ga nervira kad se "činjenice koje su na nivou osnovne škole osporavaju" i krivotvore da bi se "širila bratska mržnja". U tom kontekstu pominje sada već zvanične stavove u Crnoj Gori da se 1918. desila okupacija, dodajući da je to bilo ujedinjenje i da su na crnogorsku teritoriju ušle samo tri čete srpskih vojnika.
Za Božićni ustanak i komitski pokret kaže da su bili u funkciji interesa Italije, a da su odluke tzv. Podgoričke skupštine bile legitimne.
"Nije dobro da se identitet jedne mlade države gradi na mržnji", poručuje potpredsjednik SPS.
Ni suočen sa tačnim podacima o broju srpskih vojnika koji su potkraj 1918. ušli u Crnu Goru, o zločinima nad crnogorskim stanovništvom, o dramatičnim pokazateljima siromaštva najširih slojeva... Marković nije odustao od teze da je "ujedinjenje" bilo legitimno i dobro za Crnu Goru i da je omogućilo Crnogorcima da masovno zauzmu pozicije u Beogradu.
Podaci, međutim, govore da je od preko 800 ministara u međuratnim vladama, samo pet ili šest bilo iz Crne Gore. Da je prosječni dohodak u Crnoj Gori bio tek na nivou trećine prosječnog u Kraljevini Jugoslaviji, a zaposleni su činili 0,1% ukupnog broja zaposlenih u državi.
Marković tvrdi da Crnogorska crkva nije bila autokefalna i potkrijepljuje to nedavnim pismom vaseljenskog patrijarha. Negoduje zbog navodne namjere države da otme imovinu SPC u Crnoj Gori...
Na podsjećanje da barem pet patrijarha Srpske crkve nije dovodilo u pitanje autokefalnost Crnogorske, kao i desetine srpskih istoričara, da je ona zapisana u hiljadama dokumenata, uključujuci i Tomos koji je SPC izdao carigradski patrijarh Meletije IV... Marković samo kaže:
"Radi se o različitom nivou samostalnosti".
Beogradski istoričar, s podsmijehom neskrivenim, citirao je jotovanu recenicu iz Bukvara, pokušavajuci da pokaže kako je i crnogorski "novogovor" u funkciji vještačkog raskida sa srpskim identitetom.
"Samoizolacijom Crnogorce će polako početi da osjećaju kao strance u Srbiji"!
