Putopis Mire Folić

Alžir - Zemlja sa hiljadu lica

Ova   izvanredna prilika došla mi je kao divan poklon, iznenada iako u jednom za mene delikatnom periodu, a možda i baš zbog toga. 
Objavljeno: 19. 07. 2019 - 22:39 Promjenite veličinu teksta: A A A

Organizacija ovog puta ne bi bila moguća bez dobre volje alžirske i Ambasade republike Srbije, jer su još uvijek turističke ture po Alžiru pod posebnim obezbjeđenjem. Vize smo dobili za 24 časa, promišljen turistički program je pokrio umnogome  karakteristične tačke ove ogromne i raznolike zemlje. Nesagledivo prostranstvo prostire se od  obale blagodarnog Mediterana, preko grandioznog planinskog masiva - visokog Atlasa do, meni najomeljenijeg pejzaža, čudesne Sahare.

grad-alzirAlžir

Glavni grad Alžir je bijeli grad, sa prepoznatljivom pariskom arhitekturom kao i Oran, drugi grad po veličini sa tipičnim prozorima i malim balkonima od kovanog gvožđa. Poneke elitne ulice nose imena fracuskih velikana. U Nacionalnom muzeju mogu se vidjeti platna čuvenih francusih slikara, pretežno impresionista. Naravno, izloženi su predivni pejzaži  i  scene iz arapskog zivota  u cvjetnim bastama  slikani impresionističkim stilom. 

alzir-impresionizam1Alžirski impresionizam

Na sreću, ostali su tragovi  arhitekture arapskog stila  u kvartovima zvanim kazbe. Posebni biseri su begovske kuće sa  bujnim baštama. Islamski stil gradnje je vrlo specifičan, a sve sa ciljem da  ukućanima pruži mirno sklonište, izolovano od uticaja spoljašnjeg svijeta. Velika kvadratna bašta,  puna bujnog zelenila, oivičena arkadama, nalik parčetu raja,  okružena je krilima  palate sa četiri strane. To je u potpunom saglasju sa islamskom religijom koja nastoji da  svojim vjernicima ukaže da se duhovni  spokoj  može postići  okretanjem  unutrašnjem univerzumu.

begovska-bastaBegovska kuća sa bujnim vrtom

Sto se tiče umjetničkog blaga, rimski mozaici su bez premca. Znalački su obnovljeni i konzervirani. Skoro svaki grad na mediteranskoj obali Alžira, ima svoj muzej mozaika i mermernih skulptura.

rimski-mozaik1Rimski mozaik - Muzej Bardo

Alžir ima vrlo moćnu podlogu umjetničkog blaga iz davnih vremena i mora se priznati da su vrlo ponosni  na svoje mješovito nasljeđe. Međutim, ne može se živjeti od tog ponosa, jer politička previranja  od doba  prestanka francuske dominacije  vrlo su oslabila  ekonomiju, što ima za posljedicu da mladi Alžirci, baš, i ne vole svoju zemlju. Negdje sam čula rezignirajuću izjavu: Domovina se najviše voli iz daleka. Zvuči  poznato.

alzir-impresionizamAlžirski impresionizam

Umjetnost, kao polen nošen vjetrovima, oplođuje stvaraoce na raznim podnebljima i u raznim vremenima. Tako je u dvadesetom vijeku  impresionizam oplodio alžirske umjetnike, koji su svoj dar, što je najvažnije,  primijenili  na arapski indetitet. Divna zbirka, zajedno sa slikama francuskih predstavnka romantizma i impresionizma (Delakroa, Mone, Sisli, Pisaro, Dega, Renoar, Koro....) se nalazi u glavnom gradu Alžiru, u Muzeju  lijepih umjetnosti. U drugom muzeju, Bardo, izloženi su rimski mozaici i  primjerci islamske umjetnosti.

Na ovom području su živjeli nomadi, preci današnjih Berbera, najmnogobrojnije etničke grupe u Sjevernoj Africi. Istorija bilježi da je postojalo Numidijsko kraljevstvo, i da je kralj Masinisa oko 200 godina prije Hristra bio saveznik Rima u II Punskom ratu. Prijestonica tog kraljevstva bila je Sirta današnji grad Konstantin.

To područje je postalo dio Rimskog carstva, a današnji grad Šeršel,  bio je centar nekadašnje rimske pokrajine Cezarije Iol kojom je vladao Juba II i njegova žena Kleopatra Selena, ćerka slavne Kleopatre i rimskog državnika i vojskovođe Marka Antonija. Za Alžirce je to dio istorije, a za nas je poput otkrića, jer nijesmo pratili taj jedini izdanak Kleopatrin, ostala djeca, muška, su ubijena.

rimski-vladari-alzir        Kleopatra Selena                                                                     Rodoslov carske porodice

U skorije vrijeme, koje pratimo  kao savremenici, zemlja je prolazila kroz  vrlo turbulentan period. Oslobođenje od Francuza je uzrokovalo je  jos veću tragediju nego za vrijeme njihove kolonijalne vladavine. Naime po odlasku Francuza 1962. počeli su da se izmiruju stari računi i nastao je strašan pokolj nad onim Alžircima i njhovim porodicama koje su bile saveznici Francuza i koje su oni „zaboravili“ tokom evakuacije.  Taj nemio period bio je razlog što razvoj  turizma nije uhvatio korak sa susjednim zemljama.

To je bio užasan period i trajao je 10 godina. Dolaskom Abdulazisa Bouteflika 1999, presjednika Alžira, situacija se kreće na bolje. Ipak, turizam se ne razvija zadovoljavajućim tempom, iako se  po nekim kriterijumima zemlja sada ubraja medu 10 najsigurnijih u svijetu. Još uvijek nosi  epitet “zemlja za odvažne“. Naša turisticka grupa je bila uvjek bezbjednosno osigurana, tako da  nismo ni u jednom trenutku  osjetili neku rizičnu situaciju.  Pretpostavljam  da bi se isto tako bezbjedno osjećali  i bez dodatnih mjera sigurnosti, međutim to je bio imperativ zemlje domaćina.

putovanje-alzir

 

Mora se priznati da  prevozna sredstva odlično funkcionišu bilo da se radi o modernim tramvajima, vozovima i avionima. Ovu veliku zemlju, najveću u Africi, desetu po veličini u svijetu, jedino je bilo moguće, donekle, obići avionskim saobraćajem u vremenu od 16 dana: Oran – Konstatin, Konstatin - Alžir, Alžir - Tamanraset, Alžir-Ghardaia, Ghardaia-Alžir. Prosto je nevjerovatno da u jednoj  tako prostranoj i mnogoljudnoj afričkoj zemlji nisam vidjela smeće van kontejnera,  što se za našu malu zemlju ne bi moglo reći. Jedino nešto plastičnih kesa u Sahari, zakačenih za neki  rijetki žbun ili šiljati kamen, vjerovatno nošen  vjetrom sa naših prostora. Mogu se kladiti. To je postala  moja opsesija i zato mi čitaoci ovih redova ne bi smjeli zamjeriti. 

Usuđujem se reći  da je francuska okupacija, pored svih nedaća koje nose strani elementi, imala i nekih  civilizacijskih uticaja  u razvoju Alžira. Na tom prostoru smjenjivali  su se Feničani, Rimljani, Vizigoti, Vizantijci, Arapi, Španci, Turci, Francuzi. U slučaju alžirske populacije, miješanje  naroda uticalo je na ljepotu ljudi, ne zaboravljajući  činjenicu da  noseći  gen  potiče od nomada, to jest Berbera i Tuarega, koji žive na  zapadu i krajnjem  jugu zemlje u Sahari.

Tuarezi su jedno od plemena Berbera, prepoznaju se po dostojanstvenom  držanju, impozantnoj građi, visoki, umotani  u  burnus (tradicionalna odjeća), sa živopisnim turbanima, inteligentnih fizionomija, preplanule  boje kože, koja još više ističe bjelinu prekrasnih zuba. Tuarezi žive u više zemalja, imaju svoj jezik i pismo, ali u školama moraju učiti na arapskom, dardža varijantu. Inače, svuda se možete sporazumijevati na francuskom.  

alzirci

 

Berberi sebe zovu Amazeni (slobodni ljudi) i bili su u Egiptu osnivači Fatimidske dinastije - nazvana po  kćeri Fatimi koja je bila jedini nasljednik Muhameda po krvnoj vezi. Slavne ličnosti  sa ovih prostora su Septimije Sever rimski car,  Alber Kami, Iv Sen Loran, Edit Pjaf,  Zinedin Zidan.... a u IV vijeku u tadašnjoj rimskoj  koloniji, rođen je, živio i propovjedao Sveti Augustin, veliki hrišćanski svetac.

Divan je grad Konstantin. Dobio je ime po Konstantinu Velikom, poznatom po Milanskom ediktu (313. g. n.e) kojim je u Rimsko carstvo uvedena  tolerancija svih vjeroispovijesti računajuci i one tzv.  paganske.  Grad je bio osnovan od strane Feničana i Rimljana prije nove ere, a Konstantin ga je  obnovio nakon 311, godine kada je bio razoren građanskim ratovima. Dramatičan je pogled na načičkane kuće na samoj litici provalije, na visini 170m iznad  rijeke.  Nadmorska visina  grada je preko 600 m, okružen je dubokim kanjonom rijeke Rumel, impresivno  premošćen mostovima.

 

konstantin-alzir-mostovi

Palata Ahmet bega osim što pruža hlad i svježinu, raskošan je primjerak arapske arhitekture. Poseban je doživljaj džamija  Emir Abdelkader sa Visokom islamskom školom i univerzitetom. Emir Abdelkader je bio slavni vođa alžirske pobune i vodio je poznato sjevernoafričko pleme Kabila protiv Francuza, da bi se kasnije suprostavio pogromu nad hrišćanima i bio odlikovan od Francuza Velikim krstom Legije časti. Nevjerovatana igra sudbine.

U blizini Konstantina su dobro očuvani ostaci  grada Đemile sa prepoznatljivim  karakteristikama rimskog urbanizma. Ušuskan u jednoj kotlini u blizini Mediterana sa divnim stubovima i kapitelima, naročito jednim primjerkom stuba  sa spiralnim kanelurama. Imali smo obožavaoca, kustosa na lokalitetu, koji se svojski trudio da nam pokaže i objasni  glavne znamenitosti, i nije skrivao naklonost, vrlo odmjereno, insistirajući da nas fotografiše na njegov specifičan način. Bilo nam je prijatno i nismo  potcjenjivali  taj sjaj u očima. To je sekvenca  za lijepa sjećanja.  

djemilaĐemila

Bogata kuhinja je mjesavina fracuske, berberske, arapske, turske... Već  poznati specijalitet kuskus sa jagnjetinom, ljuti začin harisa, francuski ratatuj - izvrsno pripremljeno miješano povrće, marinirane masline mslala, burek sa pilećim mesom, pored mora  bogat izbor ribe, tanki hleb kesra, francuski neizostavan baget, salata od luka i klementina.... Za desert  izvrsne urme iz mozambitske doline, iz Ghardaje  i  tvrdi sirevi, po francusikm recepturama.

 

grupa-alzir1  

 

Naša grupa je brojala 15 putnika ali za razliku od predhodnih, zahvaljujući dvojici baksuza nije imala nekih interesantnih momenata, a i zbog malo vremena provedenih u autobusu gdje smo svi na okupu  i gdje su uslovi za druženje i bliže upoznavanje. Međutim ipak smo našli nacina da se zabavimo. Sa dr. Stevanom bili smo sigurni da  nećemo  biti u situaciji da zbog ortopetskih  ispada trpimo  bolove ako se uzmu u obzir vremešni putnici.

Umjesto tih neželjenih situacija,  imali smo zadovoljstvo da slušamo njegovu poeziju. Tako smo, u vrlo komfornom vozu, proveli nezaboravno umjetničko veče na putu od Alžira do Orana. Nevjerovatna je činjenica da ništa nije zapisivao na ovom putu a ono što je stavio kasnije na papir u vidu putopisa svjedoči o izvanrednoj memoriji. Iznio je  mnogobrojne tačne činjenice koje su i meni bile od pomoći pri pisanju ovih redova.

Boban je nas žene stalno nesto kritikovao, ali duhovito i sa šarmom  što je bilo praćeno salvama smijeha. Uvjek spreman da pomogne. Kako je divno imati  kavaljera, uz to duhovitog, u društvu,  naročito kada su u pitanju tako naporna putovanja.

Mila je bila posebna priča, stalno je nosila sa sobom, neku veliku torbu i ne  baš tako laku,  koju nikome  nije prepuštala. Kasnije sam shvatila da je to čarobna torba bez dna puna  raznih tajni.

mira-folic-i-mila-alzir

Mira Folić i Mila, Đemila

Nas tri - četiri smo zbog komoditeta i da bi nesmetano uživale u pejzažima, izabrale zadnja sjedišta. Ispostavilo se da smo se prevarile u procjeni. Zanemarili smo činjenicu da je sa nama  Mila i njena čarobna torba koja  je  bila mamac za hedonističke sklonosti  pojedinih. Boban, profesorka Milada, Branka, doktor Stevan su se povremeno približavali  našoj teritoriji i bili usluživani od Mile malim gutljajima šljivovice, opojnog mirisa, u specijalnim časicama, koje je domacica za ovakve prilike, donijela iz Kanade.

U toj  torbi  nije bilo čega nema od aperitiva, sendviča, kolača, grickalica, pečenih badema i lješnika, čokolade, prve pomoći itd.itd, jednom riječju sve što je potrebno za hedoniste i u slučaju za nedajbože. Tako  zaboravismo na duhovno uzdizanje kada se prihvatismo  šljivovice i ostalih delicija. Napokon mi je bilo jasno zasto Mila toliko čuva svoju torbu.

Do teritorije poznatog  plemena  Kabili, jednog od ogranaka skupine Berbera, naseljenih po planinskim vrhovima sjevernog Alzira, koji su se herojski suprostavljali  Francuzima i drugim okupatorima, nismo uspjeli doći  jer po programu nije bilo predviđeno. Ali nije naodmet da ostane neki  dobar  razlog za ponovni odlazak u Alžir, jer su Kabili, između ostalog, poznati  po izradi naljepšeg nakita u Africi. Međutim, u centru glavnog  grada, Alžiru, našla sam divne primjerke nakita tog veoma kreativnog plemena. Šta više reći nego da je čuvena Edit Pjaf bila pripadnica tog naroda. Takođe i Zinedin Zidan.

nakit-alzirNakit

Poslije nekoliko slijetanja i uzlijetanja, vraćanja u glavni grad Alžir, ponovo u avion i odlazak u, za nas, nepoznatu pustinjsku oblast u  grad Ghardaja. To je oaza  Mozambit udaljena od Mediterana 650 km. Naseljena  je narodom  Ibadi, ogrankom pripadnika islama koji po vjeroispovjesti ne pripadaju ni Sunitima ni Šiitima, a proganjani su od Fatimida. Sa mediteranske obale,  sklonili su se u ovaj zabačeni kraj. Negostoljubivi su i nekomunikativni, okrenuti svom svijetu.  Naseobina se sastoji od 5 malih gradova, pentopolisa i pod zaštitom su Uneska,  podignuti su  na  5 brda,  specifičnog  urbanističkog rješenja  i  međusobno povezani. 

uske-krivudave-ulice-alzirGhardaja

Uske krivudave kaldrmisane uličice prilagođene su konfiguraciji  brda, između kvadratnih kućama pastelnih boja sa natkrvenim prolazima. Svaka glavna  uličica  usmjerena je prema vrhu grada gdje se nalazi toranj sa pogledom na čitav kompleks u plodnoj oazi.  Njihove džamije su bez minareta i hodža.

dzamija-bez-minaretaDžamija bez minareta

Gradovi su veoma čistih uličica, a za to je zaslužno uvjek korisno magare u ulozi  izbacivača smeća. Na  leđima magareta je asura ispod koje radnik zadužen za čistocu gomila smeće i iznosi  van grada, tako da je svaka nečistoća  skrivena od pogleda mještana i gostiju. Kada ćemo mi doći do tog stepena  civilizacije?

magare-alzir

 

Na kućama nema prozora, ili iako ih ima onda su dobro zamandaljeni. Svjetlost dolazi sa otvora na krovu kuće. Sa zalaskom sunca očekuje se od  svih posjetilaca da napuste grad i kapija se zaključava  vrlo interesantnim ključevima čiji  stilizovani  izgled  je  istaknut na vidnom mjestu. Svaki grad ima svoju  formu ključa. Moram pomenuti imena gradova, iako čitaocima ovih redova neće možda ništa značiti ali vrijedi: El Atteuf, Bou Noura, Melika, Ghardhaia, Beni Isguen  i  novi  ekoloski Tafilalet.

Bilo je veliko uživanje voziti se kroz zasade preko 60 000 plodonosnih  palmi  i drugog  tropskog  voća. Kazu da su datule iz ove doline najboljeg kvaliteta. Na pijacama, koje su uvjek  van grada na tezgama  su grozdovi  sočnih datula. Tako se i prodaju. Velika je razlika u ukusu svježe ubranih i onih datula obrađenih za izvoz koje mi kupujemo. Od datula prave vino i sirće koje je veoma dobrog kvaliteta. Žive od trgovine i prodaje tepiha, ručnih radova od  prediva, slika na staklu, zmijskih otrova... i naravno datula.

Uvjek iskrsne neki  događaj koji potvrdi magičnu stranu putovanja u nepoznato. Nevjerovatno je iskustvo je bila  šetnja sokacima tih  “gradova“ i susreti sa “ bijelim golubicama“. Sve žene, pripadnice Ibadi populacije, kada se udaju, moraju se umotati bijelim platnima, kada su van kuće, da bi obavile razne poslove - odlazak do pijace ili kada  vode djecu u školu.. Vrlo vješto ostave otvor za samo jedno oko.

bijele-golubice

 

Dok su drugi pripadnici moje  grupe nastavili dalje, ja sam zaostajala očarana prizorima igre bijelih golubica. Prvo sam bila zbunjena  prilikama u bijelom  koje su se brzo i nečujno kretale. Zastale bi kao ukopane kada bi me ugledale, a onda nevjerovatno brzo skretale u drugu ulicu ili se priljubljivale prednjom stranom tijela u udubljena na fasadama  kuća, specijalno pravljenim  za tu namjenu.

bijele-golubice1

 

Nečujno i hitro, pokušavale su da  se skriju od mog pogleda i aparata. To me je podsjetilo  na ples  preplašenih  golubica, a ja, grešna mi duša, sam se sakrivala i sačekivala bijele  golubice sa pripremljenenom kamerom,  koristeći  faktor iznenađenja. Sjetila sam se divnih i maglovitih trenutaka iz djetinjstva kada su slični prizori u Ulcinju golicali  moju maštu. U zavisnosti koje je oko otkriveno znalo se da li su udovice ili udate žene. Nisam pronikla u razloge ovakvog običaja. Po  još neudatim  djevojkama otkrivenim, po djeci  i  tinejdžerima  moderno obučenim, odraslim muškarcima sa bijelim  kapama i galabijama, koje sam srijetala, moglo se zaključiti  da se radi o vrlo lijepom  narodu.

ognjiste-alzirTipično ognjište

Jedna od kuća pretvorena je u mali muzej da bi se zainteresovani posjetioci  upoznali sa organizacijom domaćinstva  u ovom kraju, počev  od bijelo okrečenih zidova, neizostavnog  razboja, tepiha, tkanica, kredence, ukrasa od raznobojnog  prediva po zidovima i plafonima,  zidanih peći.... do kaveza  za golubice... Možda su te dvije golubice u kavezu  objašnjenje za gornju zagonetku.

bijele-golubice-kavezBijele golubice u kavezu

U ovoj oazi su u izgradnji jos dva moderna grada sa stilizovanom  fasadnom etno  ornamentikom. Sve je urađeno do perfekcije ali nismo imali mnogo interesovanja za, jos uvjek, pusti grad bez ljudi i vreve i bez bijelih golubica.

novi-gradovi-u-pustinji-alzir

U zemlji Tuarega

Opet natrag  avionom u glavni grad Alžir, pa opet u avion na daleki put.  Grad Tamanraset, oaza, najudaljenija tačka  nasega putešestvija od  Mediterana  je centar u saharskom  dijelu  zemlje. Usputna stanica karavanskih puteva kamila u tom dijelu Sahare.

Mnogo volim dolaske na aerodrome nepoznatih  gradova a naročito onih za koje prvi  put čujem. Pristanišna zgrada i ljudi u njoj već nagovještavaju jos jedno, od mnogih lica  u mozaiku ove  toliko neobicne zemlje. Visoki  Tuarezi, preplanulog lica, divnih zuba su ogrnuti  burnusima, glave omotane turbanima od  pamučnih laganih  tkanina u bojama,  sa puštenim krajevima kojim, u slučaju pustinjskih oluja, lako prekriju lice.  Divno ih je gledati. Žene u galabijama  i  maramama, i što je bilo vrlo interesantno  na licu su imale neku vrstu maske u obliku ptičjeg kljuna.

zene-sa-neobicnim-povezom-alzir

Na bogatoj pijaci izloženo je mnogo voća počev od smokava, badema, urmi, jagoda, limuna... i mnogo lijepog naroda...... riječju izobilje u gradu potpuno okruženom pustinjom. Sjutradan  smo bili u prilici da  rasvijetlimo ovu zagonetku.

Stigli smo noću u grad, ulice su bile puste a kuće se nisu mogle vidjeti  jer  su bile iza zamandaljenih kapija. To je uobičajeni način života i gradnje  u muslimanskom svijetu.  Avlije i kuće sakrivene su od očiju javnosti. U ovom gradu smo mogli slobodnije da se krećemo i ponešto trgujemo, mada nikakvih neprijatnosti nije bilo ni po drugim gradovima.  Naš  smještaj  je bio vrlo neobičan, praktičan, čist, komforan, sve u svemu  veoma kreativno rješenje tipa paviljona. Imali smo  utisak da se nalazimo u beduinskim šatorima samo što su bili od kamena i cigle. U dvorištu  je bio izgrađen mokri čvor sa svim potrebnim kabinama, čisto i luksuzno. Prvo dvorište je bilo parkiralište za landrovere, a drugo dvorište odvojeno zidom od prvog sa jastucima oko ognjišta na sredini, potpuno je dočaravalo atmosferu  pustinje.

alzir

 

U trpezariju se ulazilo iz dvorišta i  imala je samo jedan dugački sto, što je odavalo prijatan utisak zajedništva. A kuvar, Tuareg mađioničar. To ćemo tek vidjeti  kada budemo napustili civilizaciju i uputili se ka Askremu, ka pustinjskom planinskom masivu Hogar površine veće nego pola Francuske.

Jutarnji odlazak u nepoznato bio je uzbudljiv, van svih očekivanja - nijesmo mogli ni pretpostaviti kakvu će nam divotu priroda pokazati. Pet  landrovera je krenulo u kolonu sa po nas troje u svakom, a u šesti je utovarena čitava kuhinjska instalacija zajedno sa kuvarom. Izlazeći iz Tamanraseta pored raskrsnice za planinski masiv Hogar, grupa ljudi je čucala u položaju, takozvani  arapski sijed, sa malim zavežljajima u rukama.

mali-alzirRadnik iz Malija

To su bili fizički radnici iz Malija, granica je blizu, čekaju da ih neki preduzimači  odvedu. Izgledali su prilično neuhranjeni. Tako me je prošla jeza  jer je scena asocirala na pijacu roblja gledanu u mnogim filmovima. Samo što ovdje nije bilo silnika sa bičem. Često se u mislima vraćam na taj prizor.

Čaj u pustinji

Penjemo se pustinjskim  predjelima  po planinskom masivu Hogar. Nakon dva sata uspona stižemo do kote na pola puta do Askrema našeg  krajnjeg cilja koji se nalazi na preko 2000 metara nadmorske visine. Kuvar je postavio trpezu  tj. stolnjak  na zemlju  ispod jedinog drveta na platou, koje je imalo rijetku krošnju tipičnu za pustinjsku oblast.

caj-u-sahari"Trpeza" u hladu

Ručali smo u hladu, a prava  ekstravagancija je uslijedila kada nas je vješti  kuvar poslužio čajem i to sa pjenom.

caj-u-sahari-2  Čaj sa pjenom

Jedna djevojčica nam je pravila društvo, vjerovatno kći  čuvara  tog platoa. Pokupili smo nešto para, nešto hrane za nju i njenu familiju koja je živjela u maloj kućici od trske. Nije mi bilo jasno kako preživljavaju. Obišli smo potok, dug stotinak metara kroz kamenjar i trsku, jedini trag veličanstvene rijeke Tamanraset  koja je prije 5000 godina bila veličine Gangesa ili Bramaputre. Tektonska pomijeranja i vulkanske aktivnosti razlog su njenog nestajanja. Ulivala se u Atlanski okean. Sada se izdanak  probio, bog sami zna  kako, teče stotinak metara kroz kameno korito, pa opet ponire do podnožju planine, da bi blagoslovio  oazu Tamanraset.

neobicni-pejzaz-alzir

Nastavljamo put kroz  pustinjsku oblast,  kroz nestvarnu šumu grandioznih geoloških oblika. Predio je više nego dramatičan i  postaje jasno kakve su se ovdje podzemne sile sukobljavale i uzvitlavale tokom dugog perioda oblikovanja zemljine kore.

Konačno saznah po kome su Tuarezi dobili ime. Bilo je to doba  kada su crteži na stijenama jedini  tragovi njihovog postojanja. Zemljom je vladao Kel AhhagorTuareg a  za ženu Tin Hinan vjeruju da je bila majka Tuarega u jednoj oazi  blizu Tamanraseta. To je sve u domenu  mita, ali kakva bi bila to nacija, a da u svom biću mema mit. Tragovi rijetkih začina koji se i sada gaje potiču iz tih mitskih vremena. Sada je ovdje stanište smeđih  ovaca i tamnih gazela, jedinstvenih u svijetu.

Konačno u predvečerje stigosmo u Askrem. Na platou je planinski dom, koji nam nije odavao utisak  komfora na nivou dosadašnjih prenoćišta, ali naša saputnica Mira, inače pasionirani planinar, nam je objasnila da je takav smještaj uobičajen  za ovu  vrstu turizma.  

smjestaj-alzir

Jedna prostorija za žene a druga za muškarce sa dušecima po podu i malim prostorom između. Sve je bilo čisto, a kada je pala noć počeli smo da oblačimo sve što smo imali u našem prtljagu. Toaleti udaljeni oko 200 metara a generatori  izvori struje.

Sve je to za nekoga bilo frustrirajuće  ali kada je došlo vrijeme zalaska sunca,  sve zaboravismo. To  je bio jedan od razloga naseg dolaska do Askrema. Vrijedilo je.

zalazak-suncaZalazak sunca

Trebalo je vidjeti i doživjeti, mislim da bi  opis  bio izlišan. Isto se frenetično ushićenje ponavlja i pri izlasku sunca. Srećom kamera više govori nego riječi. Zalazak sunca na Sunionu u Grčkoj  je bio najlljepši prizor za velikog Bajrona. Nažalost, jer nikad nije bio u Askremu.

izlazak-suncaIzlazak sunca

 A sada da se vratim našem kuvaru, virtuozu među kuvarima. Njegova pokretna kuhinja je sadržala plinski šporet, ekspres lonac, šerpe, čajnike, tanjire, escajg, salvete, stolnjake, čaše, šolje i naravno brdo namirnica od mesa, povrća do urmi i voća, a sve to smješteno u prostoriji 1x1m. Nismo se mogli čudom načuditi odakle sve to on isporučuje i uvjek sa osmjehom. Naravno da je dobio aplauz i još po nešto. Postoje tako ljudi koji vam jos više uljepšaju  ionako lijepe trenutke.

Za Alžir se kaže da je zemlja sa hiljadu lica. Ako je tako, moram ponovo da idem da vidim još koje lice ove predivne zemlje a prioritet bi bile naseobine naroda Kabili, oslikane pećine na krajnjem jugu zemlje, čarolije saharskih dina ...

 

Komentari: 1

Mio

20. 07. 2019 - 21:17

Da drago mi je da su i neki narodi sa Balkana shvatali da je bogatstvo da se putuje i putujuci nesto se i donosi kao iskustvo neka ideja koje treba stavljati u praktici kod kuce! Balkan ocito zaostaje, a posebno onaj deo koji nije u EU i koji ce tesko uci jer je veliki kament spoticanja Srbija ili bolje receno srbi!Ja sam rumun iz Srbije i turci su cak otisli daleko , dok ono sto zivi u toj Srbiji zaostaje!Ljudi iz Alzira imaju velike vrednosti (osim one islamiste kojih srecom nema mnogo)kako u kontaktu sa njima koji ôkazuju da su kulturni tako kao i kada ih posetite itd. U Alziru nisam bio ali u Maroku da i slicnost je izmedju njih!
Novi komentar