Tačno mjerenje temperature je važno u različitim oblastima kao što su: industrija, medicina, farmaceutska industrija, prehrambena industrija, metrologija, hidrometeorologija, forenzika, zaštite životne sredine, petrohemija, zatim u ispitnim laboratorijama koje se bave hemijskim analizama koje zavise od temperature (analize otpadnih voda, proizvodnja mlijeka i mliječnih proizvoda, kvalitet vina itd.) i svim ostalim oblastima čije aktivnosti zavise od uticaja temperature.
Laboratorija za temperaturu svojim korisnicima, kojih u značajnom broju ima iz oblasti prehrambene i farmaceutske industrije, pruža usluge kalibracije staklenih termometara punjenih tečnošću, indikatorskih termometara kako digitalnih tako i analognih, platinskih otporničkih termometara, termoelemenata, vazdušnih senzora i mjerila relativne vlažnosti. Ove usluge kalibracije se obavljaju u Laboratoriji za temperaturu. Osim kalibracija koje se izvode u laboratoriji, Laboratorija za temperaturu posjeduje opremu sa kojom se izvode kalibracije na terenu, odnosno na mjestu upotrebe. Na mjestu upotrebe se izvode kalibracije svih mjerila temperature koja fizički ne mogu biti transportovana u laboratoriju. Sva ova metrološka mjerenja koja se izvode kako u Laboratoriji za temperaturu tako i na mjestu upotrebe su sljediva do nacionalnih etalona država, koje datu fizičku veličinu ostvaruju na primarnom nivou. Sljedivost mjerenja u oblasti temperature i relativne vlažnosti Zavod za metrologiju (Laboratorija za temperaturu) ostvaruje preko sekundarnih etalona za termodinamičku temperaturu i relativnu vlažnost.
Laboratorija za temperaturu klibracije svojih sekundarnih etalona kao i mjerne opreme neophodne za ostvarivanje sljedivosti, obavlja u laboratorijama nacionalnih metroloških instituta (NMI) ili ovlašćenih instituta (Euramet Designated Institutes) koje imaju objavljen CMC (najbolje mjerne mogućnosti) u bazi podataka BIPM KCDB ili su akreditovane od strane akreditacionog tijela potpisnika EA MLA sporazuma kazala je u intervjuu za Portal Analitiku rukovodilac Laboratorije za temperaturu Tanja Vukićević.
„Kada u Zavodu za metrologiju dobijemo zahtjev za kalibraciju mjerila temperature ili mjerila relativne vlažnosti, nezavisno od toga da li će se kalibracija raditi u laboratoriji ili na mjestu upotrebe mjerila, jako je bitno obaviti što detaljniji razgovor sa podnosiocem zahtjeva odnosno korisnikom usluge u cilju dobijanja što više korisnih informacija vezanih za kalibraciju samog mjerila. Između ostalog, važno je da znamo u koju svrhu se mjerilo koristi, u kojem opsegu temperature je potrebno uraditi kalibraciju datog mjerila (ako su u pitanju termometri i mjerila relativne vlažnosti), na kojoj temperaturi je potrebno uraditi evaluaciju (određivanje homogenosti i stabilnosti) termostatiranog medijuma, koji je zahtjev za mjernom nesigurnošću itd. Sve ove informacije su važne iz razloga kako bi se kalibracija uradila na najbolji mogući način i samim tim u potpunosti ispunili zahtjevi korisnika usluge. Nakon dogovora sa korisnikom usluge, izvrši se odabir etalona i pomoćne mjerne opreme sa kojom se u skladu sa procedurom uradi kalibracija mjerila. Nakon kalibracije izdaje se Uvjerenje o kalibraciji koje sadrži tačne i sljedive rezultate mjerenja odnosno kalibracije. Zapravo u Uvjerenju o kalibraciji korisniku usluge dajemo informaciju o stanju mjerila, odnosno o tome kako se dato mjerilo ponašalo tokom kalibracije, drugim riječima dajemo korekcije mjerila na datim tačkama kalibracije i mjernu nesigurnost“, objašnjava Vukićević.
Na primjer, dodaje ona, ako smo kalibraciju nekog termometra uradili na temperaturi od 100 ⁰C koja se postiže u laboratoriji u nekom termostatiranom medijumu, naš etalon je izmjerio temperaturu 100,0 ⁰C, a termometar koji se kalibriše je izmjerio 100,5 ⁰C. Razlika između temperature etalona i temperature kalibrisanog termometra je korekcija koja iznosi -0,5 ⁰C. Ovu korekciju zajedno sa mjernom nesigurnošću korisnik mjerila mora da uzme u obzir kada koristi kalibrisani termometar za mjerenje ove temperature. Znači kalibracijom nekog mjerila u laboratoriji ili na mjestu upotrebe, korisniku se daje informacija o stanju tog mjerila, a da li ti rezultati odgovaraju korisniku za primjenu mjerila u određene svrhe zavisi od njihovog sistema, propisa, procedura, određenih standarda itd.
„Postoje razlike u načinu kalibracije različitih vrsta mjerila temperature, a sve zavisi od toga pod kojim uslovima rade mjerila, da li se mjeri temperatura vazduha ili temperatura tečnosti, zatim razlika je u tome da li se radi o niskom, srednjem ili visokom temperaturnom području. Npr. kalibracije mjerila na mjestu upotrebe zavise od temperaturnog područja i ukupne zapremine ili radne zapremine mjerila što uslovljava izbor određenih etalona kao i broj etalona koji će se upotrijebiti. Takođe, kalibracije raznih vrsta termometara u laboratoriji zavise od temperaturnog područja, da li je vazdušni senzor ili ne, da li je mjerilo relativne vlažnosti,što opet iziskuje izbor etalona i pomoćne opreme koja će se koristiti“, navodi Vukićević.
Što se tiče zahtjeva tržišta najveći je broj zahtjeva za kalibracijom indikatorskih termometara i to u većem broju indikatorskih digitalnih termometara, a u nešto manjem broju indikatorskih analognih termometara, zatim staklenih termometara punjenih tečnošću, vazdušnih senzora, takozvanih data loggera i mjerila relativne vlažnosti. Rjeđi su zahtjevi korisnika za kalibraciju platinskih otporničkih termometara i termoelemenata. Živini termometri, kako kaže Vukićević, koji su se inače pokazali kao jako tačni i pecizni termometri se povlače iz upotrebe.
Što se tiče kalibracija koje se izvode na terenu Vukićević je istakla da najviše zahtjeva dobijaju za kalibraciju: frižidera, zamrzivača, inkubatora, sterilizatora, sušnica, peći, hladnjača, klima komora, skladišta i slično.
„Usluge kalibracije se naplaćuju u skladu sa Uredbom o visini i načinu plaćanja naknada iz oblasti metrologije. Usluge kalibracije se naplaćuju po radnom času i jedan radni čas je 30 eura ako je u pitanju kalibracija mjerila, a 35 eura ako je u pitanju kalibracija etalona“.
U praksi se često srijeću slučajevi da laboratorije za čuvanje svojih uzorka koriste „obične“ frižidere, poput onih u našem domaćinstvu, koji nijesu adekvatni za tu namjenu.
„Rezultati jednog istraživanja su pokazali da, kod ovakvih uređaja, razlika u temperaturi na različitim pozicijama može biti čak i po nekoliko stepeni što nepovoljno utiče na uzorke koje je potrebno čuvati na jednoj konstantnoj temperaturi“, naglasila je rukovodilac Laboratorije za temperaturu Tanja Vukićević.
„Budući da je tačno mjerenje temperature i relativne vlažnosti veoma važno u različitim oblastima, korisnici mjerila treba da periodično provjeravaju svoja mjerila, tako što će ih redovno donositi na kalibraciju. Na taj način se postiže pouzdanost mjerenja, jer zahvaljujući sljedivosti mjerenja prema Međunarodnom birou za tegove i mjere (BIPM) obezbjeđuje se kvalitetna metrološka sljedivost, odnosno prenošenje jedinice u oblasti temperature i relativne vlažnosti u Crnoj Gori.
Krajnji cilj uređenog metrološkog sistema je upotreba metrološki ispravnih mjerila koja garantuju tačna i reproduktivna mjerenja temperature, fizičke veličine koja je od interesa za ukupan privredni, naučni i tehnički život društva.
Zavod za metrologiju je svoju kompententnost za precizno i tačno obavljanje kalibracija u oblasti temperature potvrdio akreditacijom Laboratorije za temperaturu po standardu ISO/IEC 17025:2011 od strane HAA (Hrvatska Akreditacijska Agencija) i ATCG (Akreditaciono Tijelo Crne Gore). Pored toga Zavod za metrologiju (Laboratorija za temperaturu) je objavio najbolje mjerne mogućnosti (CMC) u bazi podataka BIPM-a čime je potvrdio kompententnost za obavljanje kalibracija u oblasti temperature na najvećem nivou, što znači da je Uvjerenje o kalibraciji koje se izdaje od strane Zavoda za metrologiju priznato u cijelom svijetu“, zaključila je Vukićević.
