Što treba da pogledate na Montenegro film festivalu

Ovogodišnja ponuda slabija je od prethodnih, ali na 11 naslova vrijedi obratiti pažnju. Među njima su filmovi Ivana Salatića, Stefana Maleševića, Boba Jelčića, Pedra Almodovara i Kena Louča.




Objavljeno: 02. 08. 2019 - 11:12 Promjenite veličinu teksta: A A A
Sto treba da pogledate na Montenegro film festivalu
FOTO: FB stranica MFF / fcs.rs / havc.hr / imdb.com

Ostavke selektora Vladimira Perovića i Ivana Marinovića i programske direktorice Jelene Mišeljić znatno su uticale na pad kvaliteta ovogodišnjeg programa Montenegro film festivala. Na 33. izdanju, koje se održava od 1. do 7. avgusta u Herceg Novom, neće biti dokumentaraca, u sekciji „Kino Evropa“ zablistaće manje nezaobilaznih festivalskih bisera, slabi prateći program neće privuči previše gledalaca, kao ni „ponoćna“ ponuda... No, fakat je i da glavna takmičarska selekcija Filmskog festivala Herceg Novi odavno nije bila snažnija, niti bogatija crnogorskim produkcijama.

Isključivo zahvaljujući ovim naslovima i ponekom biseru sa velikih filmskih festivala 33. izdanje MFF-a, koje će u četvrtak, 1. avgusta u 21 sat na Kanli kuli otvoriti svjetska premijera filma „Grudi“ u režiji Marije Perović, djeluje manje kuso.

Budući da smo na drugim festivalima već gledali sedam od 12 filmova koji će loviti Zlatnu mimozu, a dobili smo i nekoliko „dojava“ za selekciju „Kino Evropa“ sa prestižne smotre u Kanu – izdvojićemo 11 filmova na koje treba da obratite pažnju.

02-ti-imas-nocSalatićeva noć

Poslije svjetske premijere na prošlogodišnjem Venecijanskom festivalu i skitanju po brojnim smotrama sedme umjetnosti u regionu i Evropi – dugometražni igrani debitantski film „Ti imaš noć“ režisera Ivana Salatića, rođenog Dubrovčanina koji je odrastao u Novom, konačno dolazi kući.

Tranziciona drama o ljudima čiji životi gasnu nakon gašenja brodogradilišta u Bijeloj, hvaljena je od Venecije, preko Beča, do Beograda. Tako da, pamet u glavu. Požurite da zauzmete mjesto na Kanli kuli u petak, 2. avgusta. Crnogorska premijera počinje u 21 sat, na radost svih domaćih filmofila koji s pravom polažu nade u Salatićevo režisersko umijeće još od njegovih kratkih ostvarenja „Intro“ (2013) i „Zakloni“ (2014).

03-sam-samcatTarov učenik

Nedugo nakon premijernog lansiranja u Karlovim Varima, u Herceg Novi stiže „Mamonga“, crnogorska manjinska koprodukcija sa Srbijom i Bosnom i Hercegovinom. Riječ je o dugometražnom igranom debiju Stefana Maleševića, beogradskog režisera sa sarajevskom diplomom u klasi Bele Tara (!).

Ako autorov „pedigre“ nije dovoljan da vas ubijedi da prisustvujete crnogorskoj premijeri u subotu, 3. avgusta u 22:45 sati na Kanli kuli, kritike možda jesu. Između ostalih, naš saradnik Marko Stojiljković zapisao je da Malešević pokazuje zavidan talenat rasplićući tri priče u različitim ključevima - od sporovozne drame, preko lirske apstrakcije sa momentima apsurdne komedije, do socijalne priče koja deluje bajkovito zato što je ispričana iz dječje perspektive.

04-bol-i-slavaJelčićev razvod

Kažu da je dobar razvod mnogo bolji od lošeg braka, ali većina parova na Balkanu nikako to da ukapira. O tome, između ostalog, govori „Sam samcat“, prvi film pozorišnog režisera Boba Jelčića nakon blistavog filmskog debija „Obrana i zaštita“ (2013).

Crnogorska manjinska koprodukcija sa Hrvatskom, Holandijom, Srbijom i BiH, premijerno prikazana na prošlogodišnjem Sarajevo film festivalu, donosi mučno, ali neprocjenljivo iskustvo. Prateći glavnog junaka, razvedenog oca koji se bori sa kafkijanskim problemima ne bi li provodio više vremena sa kćerkom, postajete toliko ojađeni, da imate utisak da se sve to baš vama dešava. Razvod bez razvoda. Život bez života. Nepodnošljivi osjećaj usamljenosti zbog stalne okruženosti ljudima. Nemojte propustiti ovo filmsko iskustvo u nedjelju, 4. avgusta u 22:45 sati na MFF-u.

Nepostojeće granice

Radnja filma „Granice kiše“, crnogorske manjinske koprodukcije sa BiH, Srbijom, Švedskom i Velikom Britanijom, odvija se u napuštenim selima na granici Crne Gore i Hercegovine. Režiseri Vlastimir Sudar i Nikola Mijović kreću se između nekoliko žanrova odslikavajući sporovozni način života u izolovanim mjestima čiji stanovnici guraju ljetnje dane poput Sizifovog kamena.

U filmu koji je dočekao svjetsku premijeru na prošlogodišnjem SFF-u ima simpatičnog humora, romanse, coming of age priče, drame... Svega što vam je potrebno da biste shvatili da je ovaj kraj pun granica - ali samo državnih. Jer, ovaj plemeniti film, u kom glavnu ulogu igra crnogorska glumica Kristina Stevović, jasno poručuje da su te granice samo linije u atlasu. Vrijedi ga pogledati u utorak, 6. avgusta u 21 sat na Kanli kuli.

05-parazitKrađa beba

Osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća u Srbiji iz porodilišta je nestalo više od 500 novorođenčadi. Njihovim roditeljima podvaljene su lažirane smrtovnice, a bebe su usvojile, pretpostavlja se uz izdašne novčane kompenzacije, boljestojeće familije.

Socijalni noar „Šavovi“ (Srbija/Slovenija/Hrvatska/BiH) u režiji Miroslava Terzića je priča o jednoj od majki koja je na taj način izgubila sina. Film koji ne prestaje da ubira hvalospjeve još od svjetske premijere na Berlinalu, naročito za glumu Snežane Bogdanović i Vesne Trivalić, na programu je u ponedjeljak, 5. avgusta u 21 sat.

Bog je žena

U novom filmu „Bog postoji, zove se Petrunija“, Teona Strugar Mitevska ostala je na kursu istinitih priča i ispipavanja pulsa makedonskog društva iz perspektive mladih kojima je uskraćena šansa. Malo je reći da je privukla veliku pažnju nakon premijere na Berlinalu.

Publika će se veoma lako povezati sa ovom vrlo zabavnom, ali i izuzetno ozbiljnom pričom o djevojci koja je jedne godine izronila bogojavljenski krst, na veliku žalost šokiranih patrijahalaca i pobornika crkvenog morala. Koprodukcija Makedonije, Belgije, Slovenije, Hrvatske i Francuske na programu je u nedjelju, 4. avgusta u 21 sat.

Vatreni portret

Francuski film „Portret djevojke na vatri“ („Portrait de la jeune fille en feu“), čiju režiju potpisuje Selin Sjama, važio je za favorita na ovogodišnjem festivalu u Kanu. Na koncu nije osvojio Zlatnu palmu, ali jeste priznanje za najbolji scenario. Sudeći prema kritikama, s punim pravom.

Ako bacite pogled na Metacritic, odličan sajt na kojem su sumirane recenzije filmskih kritičara širom svijeta, vidjećete da ima ocjenu 95/100. Da li je riječ o pretjeranom uzdizanju dobre, ali ne toliko briljantne LGBT drame, kao i u slučaju drugog kanskog hita „Plavo je najtoplija boja“ („La vie d'Adèle“, Abdelatif Kešiš, 2013)? Otkrijte sami u četvrtak, 1. avgusta u 22 sata, kada će francuska poslastica biti prikazana na tvrđavi Forte mare.

Mafijaški poklon

Marko Stojiljković tvrdi da se više ne prave filmovi kao što je „Izdajnik“ („Il traditore“). Čini se da je italijanski veteran režije Marko Belokio isporučio nešto što se nikako nije očekivalo od njega – ne samo jedno od najboljih ostvarenja godine, već masterpis za sva vremena.

Ako vas Stojiljkovićeva recenzija ovog „ultimativnog mafijaškog epa“, objavljena na strani broj šest, ne natjera da uletite u prvo prevozno sredstvo koje vam padne pod ruku i zaputite se u Novi da pogledate ovaj italijanski dar – onda ništa. Ali eto, da znate, trebalo bi da budete na tvrđavi Forte mare u nedjelju, 4. avgusta u 22:45 sati.

Almodovarova bol

Sudeći prema reakcijama kritičara nakon kanske premijere, slavni Pedro Almodovar konačno se dozvao pameti. Poslije niza promašaja ili sasvim mlakih filmova skuvao je film koji je i te kako dotakao tešku francusku publiku.

„Bol i slava“ („Dolor y gloria“) je priča o režiseru koji pokušava da zalijepi slomljene sjeliće sopstvenog života osvrćući se iza sebe i tražeći način da popravi greške iz prošlosti. Kritičari tvrde da ga Antonio Banderas igra kao da mu je to posljednja stvar koju će učiniti u životu, kao i da je Almodovar napisao jedan od najboljih scenarija u karijeri. Koliko u njemu ima autobiografskih elemenata saznaćete u ponedjeljak, 5. avgusta u 21 sat, ako se uputite na tvrđavu Forte mare i crnogorsku premijeru Almodovarove poslastice.

Loučov pakao

Tri godine poslije sjajnog „I, Daniel Blake“ (2016) maestro Ken Louč ponovo je isporučio film koji pokazuje zbog čega je ovaj Britanac jedan od najvećih filmskih heroja radničke klase.

„Sorry We Missed You“ možda nije osvojio Zlatnu palmu na ovogodišnjem Kanu, ali jeste zavrtio pamet svima koji padaju na Loučove filmske storije o ljudskosti koju slijepo prinosimo kao žrtvu na oltar tehnološkog i ekonomskog napretka. Obavezno štivo za ljubitelje britanskog realizma i suvog humora na programu je u utorak, 6. avgusta u 21 sat.

Parazit godine

Za kraj 33. izdanja MFF-a ostavljen je film o kojem još od majske premijere u Kanu sanjaju ljubitelji Bong Džun-Hoa, autora južnokorejskih zlatnih filmova „Sjećanja na ubistvo“ („Memories of Murder“, 2003), „Domaćin“ („The Host“, 2006), „Majka“ („Mother“, 2009), „Ledolomac“ („Snowpiercer“, 2013) i „Okdža“ („Okja“, 2017).

Ako je „Parazit“ („Parasite“), čije je osvajanje Zlatne palme usred Kana iznenadilo filmske „elitaše“, barem upola kompleksan kao njegovi prethodnici – spremite se da Forte mare postane vrhunski rolerkoster. Obećavajući „Koreanac“ biće prikazan u srijedu, 7. avgusta u 21:30 sati, nakon zvaničnog uručenja nagrada.

 

Komentari: 0

Novi komentar