Ruther Hauer (1944 - 2019)

Kapija ljudskosti

Taj strašni Roj Bati, filmsko oružje uništenja od krvi, mesa i nekoliko čipova, cijelog života plašio se nasilja. Ironično, u svijetu filma, dobijao je samo uloge perverznjaka i zlikovaca

Objavljeno: 02. 08. 2019 - 12:13 Promjenite veličinu teksta: A A A

Nema „suza u kiši“ u originalnoj verziji scenarija „Istrebljivača“ („Blade Runner“, Ridli Skot, 1982). Postoje samo riječi dopisane noć prije snimanja, nakon niza onih oštro precrtanih i drhtavo korigovanih rukom replikanta Roja Batija. Zahvaljujući njima Ruther Hauer ugrabio je kartu za vječnost.

Precrtane riječi

Ne postoji ništa čovječnije od toga što je pobuna replikanta pokrenuta samo zbog toga što se Roju Batiju živjelo duže. I što je odbio da bude potrošna roba, proizvod sa rokom trajanja koji mu je nalijepio tvorac, onaj kojem će Roj merački smrskati glavu golim rukama. Iz istih onih ruku, sa kojih će na kraju skliznuti golubica...

Ruther Hauer bio je svjestan užasa prolaznosti baš kao Roj Bati. I to mnogo prije nego što je prošle sedmice preminuo u 75. godini. Na sličan način ostajao je nijem pred praznim vremenom koje mu je curilo pod prstima. Pogotovo pred satima, minutima, sekundama koje su mu krali drugi. Jer, Hauer je godinama igrao samo uloge nekih života i priča nepodnošljive praznine. I niko nije znao bolje od njega kakva je šansa Roj Bati.

Grešni replikant, koji je potpisao etalon ljudskosti, prezreo je velike riječi. „Krajnja granica“, „znoj u očima“, „crne galaksije“, „flote koje gore kao šibice“, „vjetar u kosi“, pa čak i jedna rima... Sve ih je Hauer precrtao. I samo dodao „kao suze u kiši“.

Strah od nasilja

Te noći na setu „Istrebljivača“, pekle su ga sve ove riječi... Niko nije znao bolje od njega što zveči praznom prolaznošću. Na primjer, režiser Pol Verhuven pružio mu je šansu u „Lokumu“ („Turkish Delight“, 1973). Film koji ga je lansirao Hauer je godinama kasnije opisivao samo kao „nešto u čemu je tri četvrtine vremena bio nag, što bi u Americi sigurno bilo dočekano kao pornić“. 

Od Verhuvena ga je za prvu američku ulogu oteo Silverster Stalone i dao mu ulogu teroriste u „Noćnim pticama“ („Nighthawks“, 1981). Neposredno prije „Istrebljivača“, Holanđaninu su još tutnuli i ulogu nacističkog zlikovca Alberta Špera u tankoj produkciji „Unutar Trećeg rajha“ („Inside the Third Reich“, Marvin Džej Čomski, 1982).

01-ruther-hauer-690x340

Rođen tokom velikog rata, Ruther Hauer, taj strašni Roj Bati, filmsko oružje uništenja od krvi, mesa i nekoliko čipova - cijelog života plašio se nasilja! Kada je imao 16 pobjegao je od kuće i oplovio svijet na brodu teretnjaku, da bi mu godinu kasnije rekli da nikada neće postati kapetan zato što je daltonista. 
Akademiju je napuštao više puta zbog želje da služi u vojsci kao ljekar - da bi i to napustio potpuno zgađen oružjima uništenja. I tek tada ušao je u film, gdje su mu po pravilu namjenjivali samo uloge perverznjaka i zlikovaca.

Okrutna istina

Duga, nepredvidiva, kosmička putanja poraza dovela je Ruthera Hauera do ključnog momenta. Onog, kada je sa Harisonom Fordom snimio scenu koja će proslaviti „Istrebljivača“. U toj kiši i suzama, sa riječima stisnutim među zubima koje je ispalio pred Ridlija Skota i Forda, bez obzira na to hoće li ih prihvatiti... Tu je dočekao sastanak sa sudbinom. 

Nakon „Istrebljivača“ Ruthera su čekale samo uloge zlih iščašenjaka. Vrhunac pokvarenosti je „Stoper“ („The Hitcher“, Robert Harmon, 1986), u kojem sa manijačkim osmjehom stiže i da režira ubistvo žene čerečene o motore automobila u pokretu! Opet, čak i iz takvih uloga znao je da izvuče nešto okrutno istinito.

Neke stvari ne moraju se objašnjavati, ali u dokumentarcima o „Istrebljivaču“ jeste pojašnjeno da je Tanhauzerova kapija iz Batijevog govora nalik intergalaktičkom portalu, prema legendi o mitskom germanskom vitezu lutalici i pjesniku, onom koji je van milosti ljudi i bogova. U imenu Tanhauzera i u pet čuvenih rečenica umirućeg Roja Batija - stao je cijeli život Ruthera Hauera.

FOTO: space.ca / imdb.com

Komentari: 0

Novi komentar