Smolović: Silovanje je krivično djelo za koje najlakše optužiti, a najteže dokazati

D. K. osuđ­en je prvostepenom presudom na 17 godina zatvora zbog podvođ­enja i silovanja dvanaestogodišnje pastorke dok je njegova nevjenčana supruga i majka djevojčice R. M. zbog podvođenja i pomaganja silovanja osuđ­ena na 15 godina zatvora.

Bivši dugogodišnji sudija za istragu i v.d. predsjednika Višeg suda u Bijelom Polju, a sada advokat Milorad J. Smolović kazao je za Pobjedu, da se silovanje može definisati kao zločin za koji je najlakše optužiti, najteže dokazati, od koga se teško odbraniti, a takođ­e je i zločin koji je najteže presuditi.

POSLJEDICE

On ističe da su najteže posljedice silovanja one koje trpe žrtve, odnosno njihove psihičke traume.

Smolović kaže da je u svom dugogodišnjem iskustvu imao slučajeva da žrtva odustane od krivičnog gonjenja, a nerijetka pojava je, da se sklopi brak sa počiniocem i time, praktično porekne izvršenje djela.

„Sa pravom se može reći da se problemu seksualnog nasilja pristupalo sa devizom „to je nešto što se događ­a drugima“, iako je on možda najkompleksniji problem društvene zajednice koji je prepušten jedino zakonu koji u ime psihičkog i fizičkog integriteta žene-žrtve, izriče sankciju“, smatra Smolović.

On naglašava da je silovanje sramno djelo, upereno protiv dostojanstva ličnosti i morala i da se „pogubno odražava na sredinu“.

„Silovanje sa razlogom možemo kvalifikovati kao socijalno–seksualnu devijaciju i pravno posmatrano predstavlja kriminalni akt. Osnovni normativ za kvalifikovanje seksualne radnje, usiljavanje, jeste volja, pa pošto se žrtva savladava represivno, umjesto volje nastupa prinuda“, kaže Smolović.

On navodi, da postoje nezvanični podaci da žrtve više puta ne prijavljuju silovanje zbog moralnih pobuda.

„Ima slučajeva da se ovo djelo dogodi uz iskazanu zloupotrebu povjerenja. Pošto je u pitanju poštovanje najosnovnijih pravila etike i morala na rješavanje ovog problema, potrebno je apriori, ucešće psihologa, pedagoga, psihijatra i to počev od osnovno školskog uzrasta u smislu organizovanja predavanja, savjetovanja na „ovu temu“ u cilju spoznaje ovog problema. Nažalost, mi smo siromašno društvo i nemamo mogućnosti da se pojedincima sklonim devijantskom ponašanju bave timovi stručnjaka“, zaključuje Smolović.

Opširnije u Pobjedi.