Ovaj tzv. handy size bulkcarrier sagrađen je 2011. godine u čuvenom brodogradilištu Hakodate u Japanu za renomiranom danskog brodara, kompaniju “J. Lauritzen AS“ iz Kopenhagena od koje ga je i kupio Dabinović.
“Hedvig Bulker“ svojim tehničkim karakteristikama (relativno malim gazom i palubnim dizalicama za teret) odgovara potrebama Dabinovića čji brodovi najviše uplovljavaju u relativno plitke i male luke u zemljama Magreba, gdje iz Južne Amerike i Zapadne Evrope, prevoze žitarice i druge rasute terete.
“Hedvig Bulker“ je dug 175,5 i širok 29,4 metara a gaz mu iznosi 9,6 metara. Maksimalnom brzinom od 16 čvorova pokreće ga Kobe Diesel motor snage 9.300 konja.
Ovaj brod će narednih dana u Panami preuzeti posada kompanije Dabinović na čelu sa kapetanom Neđeljkom Radulovićem iz Kotora, a brod koji je do sada vio dansku zastavu, uskoro će biti preregistrovan pod barjak male karipske ostrvske države Sveti Vincent i Grenadini koju viju svi Dabinovićevi brodovi. U floti bokeljsklog brodara ovaj brod će, kako nezvanično saznaje Boka news, dobiti ime “Novi“ .
Pored ovog broda, Dabinovićevu flotu trenutno čine i takođe hady size bulkcarrieri „Ljuta“ iz 2001., „Dobrota“ iz 2005., „Kamenari“ iz 2010. i „Kotor“ iz 2014. godine.
Kompaniju Dabinović osnovao je 1956. u Ženevi u Švajcarskoj poznati pomorski preduzetnih Božo A. Dabinović iz Dobrote, da bi je kasnije sjedište kompanije bilo preseljeno u Monako.
U njihovoj floti do sada se izmijenjalo skoro 60 velikih prekookeanskih trgovačkih brodova što je više nego što su zajedno u godinama pred raspad bivše SFRJ kada su one bile na vrhuncu, imale državne brodarske kompanije u Crnoj Gori „Jugooceanija“ Kotor i „Prekookeanska plovidba“ Bar. Poslije Božove smrti 1999., njegove poslove preuzimaju i uspješno nastavljaju sin Stevan u Monaku i kćer Najla u Švajcarskoj.
Iako plove pod stranom zastavom, a kompanija koja im je vlasnik registrovana je u Monaku, Dabinovićevi brodovi praktično su uvijek bili domaći – bokeljski jer na njima radi posada koju preko 90 odsto čine pomorci iz Boke, a većina njenih brodova uvijek je nosila imena po mjestima ili ljudima iz Boke Kotorske.
Njihovi su se brodovi i najčešće remontovali u Jadranskom brodogradilištu Bijela, dok tu firmu u stečaj prije nekoliko godina nije otjerala Vlada Crne Gore, pa se sada Dabinovićevi brodovi održavaju najčešće u hrvatskom brodogradilištu „Viktor Lenac“ u Rijeci.
