On je, u reagovanju na ocjene ekonomskog analitičara Vasilija Kostića – da postojeće stanje u Aerodromima ne može garantovati uspjeh – rekao da su u periodu rasprave o koncesiji, Aerodromi uložili značajna sredstva u poboljšanje infrastrukture.
„Profesoru Kostiću je vjerovatno poznato da postoji master plan razvoja i državna studija lokacije koje je Vlada donijela i u kojima je definisano šta treba raditi u narednom periodu i cilju unapređenja poslovanja Aerodroma. Prepoznata je potreba za izgradnjom novih kapaciteta, i u tom smislu se, po pitanju razvoja Aerodroma Tivat, sarađivalo sa EBRD i Spea-om, operatorom više aerodroma u Italiji, među kojima je i najveći, rimski Fiumićino, što je rezultiralo izradom idejnog rješenja i za novi terminal i manevarske površine. Pitanje širenja aerodroma pokrenuto je prije pet-šest godina. Dakle, ne vjerujemo da će davanje u koncesiju donijeti više ulaganja u Aerodrome, već naprotiv, vjerujemo da, uz ovakvo poslovanje preduzeća, to može uraditi država kao vlasnik, uz ostvarivanje značajnih benefita“, istakao je Mitrović.
Druga teza Kostića sa kojom u SD-u nijesu saglasni je da je po pravilu državno upravljanje resursima manje efikasno od privatnog.
„Ako je to tako, onda proizilazi da bismo privatniku trebali dati i EPCG čije je akcije država ne tako davno od istog otkupila, CGES i sve ostale resurse koji su preostali u državnom vlasništvu. I naravno,postavlja se potpuno realno pitanje, zašto u velikom broju zemalja upravo država upravlja aerodromima i zašto su koncesionari uglavnom državne firme. Na kraju, tu ostaje i prilično jednostavno sagledavanje situacije, a kojem svjedoče i studije određenih konsultantskih agencija, da ukoliko koncesionar, nakon fiksne naknade i godišnje naknade koju je dužan da plaća državi može ostvarivati dobit, koliku bi tek dobit mogla ostvarivati država Crna Gora ukoliko nastavi da rukovodi Aerodromima“, naveo je Mitrović.
Treća teza – da se često zavaravamo činjenicom da postignuti rezultati, pogotovo kada su dobri, apsolutno proizilaze iz tekućeg menadžmenta kompanijom, već da je to prije posljedica povlašćenog tržišnog položaja, nego umješnosti menadžmenta – radi se, prema riječima Mitrovića, o tvrdnjama pitkim za laičku javnost u koje može povjerovati isključivo onaj koji apsolutno ne poznaje biznis u avio-industriji.
„Rezultati koje Aerodromi ostvaruju, a koji su iz godine u godinu sve bolji, ogledaju se u konstantom rastu broja putnika na godišnjem nivou, razvoju novih tržišta i destinacija, dolasku novih avio kompanija, što u situaciji ogromne konkurencije aerodroma u regionu nije jednostavno, naprotiv, veoma je teško pridobiti nove kvalitetne operatore. Sve ovo propraćeno je i ulaganjima u infrastrukturu i opremu“, tvrdi on.
Kostić je rekao da koncesioni akt može biti loš, pa bi i čitav poduhvat bio loš. Upravo to je, napominje Mitrović, jedan od razloga zašto je SD protiv ovakvog vida davanja Aerodroma u koncesiju.
„Nakon godinu dana mukotrpnog ubjeđivanja resornog ministra dobili smo koliko toliko kvalitetniji koncesioni akt. Nažalost, i ta nova verzija ima nezakonitih elemenata i, prema našem mišljenju, ne štiti interese države. I tu ne smijemo zaboraviti stav Evropske komisije u kojem se posebno ističe činjenica da Zakon o koncesijama nije adekvatan okvir za bilo koju priču o Aerodromima. Da ne govorimo o preko noći otetih 100 hiljada metara kvadratnih zemlje Tivćanima, koji su svojevremeno tu zemlju poklanjali, ali ne za punjenje džepova stranih koncesionara, nego za razvoj Aerodroma Tivat. Zato Socijaldemokrate i jesu protiv ovakvog koncesionog aranžmana – ne zato što smo protiv valorizacije jednog od najznačajnijih resursa koje Crna Gora ima, već zato što ne možemo podržati ono što nije u skladu sa zakonima Crne Gore i ono što ne štiti interese Crne Gore i svih njenih građana. Završili bismo pitanjem – da li ste, uvaženi profesore, čuli da neko prodaje upravo taj monopolistički biznis, a da nije uradio procjenu biznisa?“, zaključio je Mitrović.
