Četvrt vijeka od premijere sitkoma „Friends“

Uvijek je sunčano u Njujorku

Serija nam je pružila san o životu u velegradu kao što je Njujork, u kojem možete imati dovoljno novca za veliki stan preko puta najboljih prijatelja. I u kojem vaše mjesto u omiljenom kafiću nikada nije zauzeto!
Objavljeno: 06. 09. 2019 - 10:21 Promjenite veličinu teksta: A A A

Bodžek Horsmen, alkoholisani heroj Netfliksovog istoimenog šoua – jednog od najboljih u istoriji moderne animacije, u jednoj od epizoda priča o seriji „Horsin' Around“. Govoreći o ovom fiktivnom sitkomu koji ga je pretvorio u zvijezdu, kaže: „Za mnoge od nas, život se svodi samo na jedan snažan i težak udarac u međunožje.“ Onda nastavi: „Nekada, nakon što dođete kući poslije dugog dana punog primanja ovakvih udaraca, samo želite da pustite seriju o dobrim, dopadljivim ljudima, koji prvenstveno vole jedni druge. Seriju u kojoj, što god da se dogodi, na kraju tih 30 minuta koliko traje epizoda, sve bude u redu.“

Ove Bodžakove riječi maestralno objašnjavaju potrebu svih nas da se stalno vraćamo nekim serijama, bez obzira na to što većinu replika odavno znamo napamet. Naravno, prvi među takvim serijalima je „Prijatelji“ („Friends“).

 

Najveći san

Sitkom emitovan od 22. septembra 1994. do 6. maja 2004. godine na televiziji NBC donio nam je priču o ničemu. No, to je zapravo bila priča o nečemu – i to nečemu vrlo bitnom. Kroz deset sezona posvećenih prijateljstvu, serijal Dejvida Krejna i Marte Kaufman pružio nam je uvid u nemogući san.

To je san o životu u velegradu kao što je Njujork, u kojem možete imati dovoljno novca za veliki stan prekoputa najboljih prijatelja. To je san o životu u kojem nikada ne morate da radite toliko da na kraju dana nemate vremena za večeru ili piće sa ortacima. I, naravno, to je san o životu u kojem vaše mjesto u omiljenom kafiću nikada nije zauzeto! Okej, nikad osim u onoj jednoj epizodi kada su dva ogavna nitkova maltretirala Čendlera (Metju Peri) i Rosa (Dejvid Švimer) i uzeli im i kauč i kačket.

Ovaj život djeluje toliko idealno, da čak ni povremene simpatije između nekih članova ekipe - sudbina koja sretne bilo koje veće društvo koje provodi toliko vremena zajedno, nijesu uspjele da naruše ekvilibrijum. I dok su na momente imali izlete koji su se graničili sa zapletima iz sapunica, ključ obožavanja čuvene šestorke sve vrijeme je bila empatija. I činjenica da nam je prokleto stalo do Čendlera, Rosa, Monike (Kortni Koks), Fibi (Lisa Kudrou), Džoija (Metju Leblank) i Rejčel (Dženifer Aniston).

 

Obavezan paket

Dvadeset i pet godina nakon što su se prvi put pojavili na televiziji, „Prijatelji“ su i dalje omiljena serija za bindžovanje svim generacijama. Toliko omiljena, da je Netfliks izdvojio 80 miliona dolara samo za 2019. da bi zadržao svih deset sezona na platformi.

U ovoj seriji možda nema pametnih telefona, izlazaka u klubove ili referenci na stvari koje su popularne sada, ali ovo je i dalje najbolji TV projekat, prije svega, o ljudima u dvadesetim godinama. O mladim osobama koje pokušavaju da izgrade karijere, nekad su prisiljene da promijene poslove i počnu ispočetka, onima koji vrijedno rade, ali se i često zabavljaju i (ne)uspješno zaljubljuju... I pored svega uvijek pronađu vremena da podijele obrok i provedu veče sa ljudima koji su im bitni.

Od „Prijatelja“ smo naučili da svako društvo obavezno mora imati tog jednog pametnjakovića koji često priča o temama koje vas apsolutno ne zanimaju, ali čiji su vam ljubavni jadi draži i od knjige i ćebenceta kad nedjeljom pada kiša. Uz njega odmah ide i šaljivdžija čije su fore toliko loše, da postaju smiješne, i to upakovane sa nerijetko najboljim životnim savjetima koje možete dobiti.

Sa takvim će, po nekom nepisanom pravilu, često biti najbliža osoba koja je control freak. Ona će često i eksperimentisati u kuhinji i biti organizator svih velikih okupljanja, ili barem vlasnik stana u kojem se dešavaju.

 

Neznani u Vegasu

Za savršenu formulu, potreban je i neko ko sa skromnim znanjem čak tri akorda može u bilo kojem trenutku napisati pjesmu. Jedan sanjar koji odbija da odraste, često i neka vrsta umjetnika u pokušaju, djetinje iskreno srce ekipe. No, ipak, mala skupina postaje kompletna tek kada u društvo, potpuno neočekivano, uđe neko ko se u njega naizgled uopšte ne uklapa. Takva osoba, protiv svih šansi, za kratko vrijeme postaje lijepak koji vezuje sve ostale i bez koje život djeluje nezamislivo.

I dan-danas je teško predvidjeti uspjeh serija kao što je „Friends“. Vjera u određeni projekat raste ili opada srazmjerno sa time koliko su poznati kreatori i/ili glumci, koliki je budžet i koliko je „izvikana“ platforma i/li televizija koja je uspjela da ga ugrabi.

Tog 22. septembra 1994. nakon što je prikazana pilot epizoda „Prijatelja“, utisci su bili podijeljeni. Mnogi su navijali da projekat uspije, ali samo je jedna osoba zaista vjerovala u njega. Dovoljno da, sedam dana prije premijere, odvede u Las Vegas ovih šest ljudi koji će u narednih deset godina postati nerazdvojivi prijatelji i u pravom životu.

Čovjek po imenu Džejms Burovs, krivac za mnoge epizode „Prijatelja“ režirane između 1995. i 1997. godine, poveo je šestorku u „Caesar's Palace“, hotel u kojem su se Ros i Rejčel vjenčali pet godina kasnije. Rekao im je: „Uživajte u ovom vikendu i svojoj anonimnosti. Ovo je možda posljednji put da ovi ljudi ne znaju ko ste.“ Tako je i bilo. Ostalo je, kao što već i sami znate, istorija. B. MARTINIĆ

 

(FOTO: huffpost.com)

Komentari: 0

Novi komentar