Akademik prof. dr Radovan Radonjić

Nijesu vjerske dogme, već ambicija jedne države da Crnu Goru vrati „pod svoje"

Formiranje pravoslavne crkve bez nacionalnog predznaka ne bi riješilo pitanje podijeljenosti pravoslavnog naroda u Crnoj Gori, kategoričan je u intervjuu Pobjedi akademik prof. dr Radovan Radonjić, upozoravajući da je „takvo što moguće samo u smislu hobsovski shvaćenog dogovora o podređivanju (pactum subjectionis) jedne (manje) drugoj (većoj) crkvi“. 
Objavljeno: 09. 09. 2019 - 06:15 Promjenite veličinu teksta: A A A

Radonjić je uvjeren da to nije lično Đukanovićeva ideja već „podvala 'crnogorskog' vrhovnog političko-intelektualnog uma svom narodu i državi, koji je nakon neuspjeha sa 'ustavnim patriotizmom', 'novim konceptom države' i 'društvenim ugovorom vlasti i opozicije', izgleda, najzad pronašao 'vjerski put' za vraćanje Crne Gore pod velikosrpski duhovni i politički skut“. - Ako je pravoslavlje igdje, u bilo čemu, demokratsko i oslobođeno šablona, to je upravo mogućnost njegovih sljedbenika da u svakoj zemlji imaju svoju samostalnu crkvu, kojoj niko van te zemlje i njenih vjernika nije nadležan, niti ima pravo da se miješa u njena unutrašnja pitanja. Ali, to je jedno, a praksa neupućenih ili zlonamjernih - nešto sasvim drugo – upozorio je Radonjić.

POBJEDA: Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović ponudio je svojevrsnu platformu za rješavanje crkvenog pitanja - formiranje pravoslavne crkve Crne Gore. Smatra da bi crkva bez nacionalnog predznaka stavila tačku na podijeljenost pravoslavnih vjernika. Kako gledate na tu inicijativu? RADONJIĆ: Na početku dvije-tri (hipotetičke) napomene. Prvo. Po nekim indikatorima, prije bi se moglo reći da je autorstvo dokumenta o kome je riječ kolektivno nego individualno. Imati ovo u vidu - jako je važno. Drugo. Rješavanje pravoslavnog crkvenog pitanja u Crnoj Gori, kako to predviđa Prijedlog zakona o slobodi vjeroispovijesti, nemoguće je, kao što je – na isti način, u istoj mjeri, iz istog razloga – bilo nemoguće da Crna Gora u zajedničkoj „dvočlanoj federaciji“ ima ista prava kao i Srbija, pa makar Srbija promijenila ime u Crna Gora. Treće. Priča o pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori „bez nacionalnog predznaka“, plitka je, što ne znači i neefikasna, podvala „crnogorskog“ vrhovnog političko-intelektualnog uma svom narodu i državi, koji je nakon neuspjeha sa „ustavnim patiotizmom“, „novim konceptom države“ i „društvenim ugovorom vlasti i opozicije“, izgleda, najzad pronašao „vjerski put“ za vraćanje Crne Gore pod velikosrpski duhovni i politički skut, što – kako stvari sada stoje – ide po planu. A što se mog gledanja na predsjednikovu „inicijativu“ tiče, ono je – uz moje duboko poštovanje prema predsjednikovoj ličnosti – isto kao i prije 29 godina, kad je oficijelna crnogorska aktivnost na realizaciji te inicijative bila u punom jeku. Tada sam jasno i javno saopštio: „Ne treba imati iluzija: antinomija Srpska pravoslavna crkva – crnogorska država spada u red nepomirljivih. Problemi koji iz nje emaniraju javljaće se, možda čak i u još oštrijem i neprijatnijem vidu, sve dotle dok ili Crna Gora ponovo ne dobije 'svoju' autokefalnu crkvu, ili pak Srpska pravoslavna crkva ne učini Crnu Goru 'svojim' državnim prostorom“ („Liberal“, 3. oktobar 1992, str.10-13).

POBJEDA: Ne progovara li iz Vas duh animoziteta bivšeg visokog crnogorskog i jugoslovenskog partijskog funkcionera (čak i ideologa) prema crkvi kao takvoj?

RADONJIĆ: Ne. I sad sam, intimno, „lijevo“ orijentisan, možda čak i više nego onda. Ali ni onda nijesam bio, niti sam sada protiv toga da ljudi vjeruju u ono što sami izaberu. Iz mene danas progovara crnogorski građanin, koji se pomalo, za svoju dušu, bavi izučavanjem prošlosti svoje zemlje i njenim tekućim društvenim procesima i odnosima i, gledano kroz prizmu pomenutog prijedloga zakona o slobodi vjeroispovijesti, ne vidi nimalo svijetlom njenu budućnost. Razumije se, ne zbog toga što sam protiv slobode vjeroispovijesti, već zbog toga što kod Ustava kakav je naš, koji ta pitanja sasvim dobro i savremeno reguliše, u donošenju zakona o kojem je riječ, naslućujem teško kršenje tog Ustava. Osim toga, postoji jedna pravoslavna crkva u Crnoj Gori (u smislu građevine i kulturnoistorijskog spomenika) koju izuzetno volim. Ona je prvo što sam vidio, i što vidim kad sam (u izlasku) na pragu rodne kuće na Njegušima. To je zadužbina guvernadura Radonjića i nalazi se, kao što se može vidjeti na fotografiji koju prilažem, manje od tri metra udaljena od vrata moje kuće. Ponosan sam svojim učešćem u njenoj obnovi. Darovao sam joj, uz svoje srce i neke druge sitnice, i dio svojeg ionako skučenog dvorišta da bi njeno bilo šire. Taj poklon je, međutim, neko, bez mojeg znanja i saglasnosti, „prepisao“ na SPC.

POBJEDA: Zašto smatrate da crkva bez nacionalnog predznaka ne bi stavila tačku na podijeljenost pravoslavnih vjernika u Crnoj Gori?

RADONJIĆ: U izvjesnom smislu, dovoljan razlog bilo bi saznanje o karakteru i djelatnosti Crkve Slovenske, jedine do sada pravoslavne crkve bez „nacionalnog predznaka“, koja je u XII i XIII vijeku više harala na prostoru Balkana nego ijedna razbojnička družina. Nije se ona borila protiv greciteta i latiniteta da bi zaštitila „slovenitet“, već radi svog „prava“ da učestvuje u pljačkaškim krstaškim ratovima i trguje bijelim robljem – „nabavljenim“ u Bosni, ali i drugim krajevima. Da ne bude zabune: Sve navedeno zapisano je u knjigama kojima se može vjerovati. Osim toga, ova crkva je sve svoje pomenute „vještine“ naučila od svojih starijih „sestara“, s one strane Griniča. I da ne budemo nepravedni prema drugim crkvama: koliko znam, nijedna od njih nije propuštila priliku – ako je imala, a imale su je uglavnom sve – da pokaže i svoju „drugu stranu“, nerijetko goru i od one užasne fašističke. Jer, fašisti su, na primjer, činili zločine u ime svojih (dakle, ne božjih) rasnih, klasnih, vjerskih, ideoloških, političkih i drugih, u biti antiljudskih, ciljeva i interesa, a crkve su sve svoje zločine – za koje samo „nebo“ zna koliko ih je bilo - činile i čine „u ime Boga“. No, da se vratim potpunijem odgovoru na Vaše pitanje. Više je razloga za to da crkva u Crnoj Gori, sa nacionalnim predznakom, ili bez njega, ne može staviti tačku na podijeljenost pravoslavnih vjernika u njoj. Prvo. Nijedna ckva, i uopšte nijedna vjerska organizacija (zajednica, sekta ili bilo koja druga asocijacija te vrste) nije božja, već ljudska tvorevina i onakva je, kakvi su njeni (s) tvoritelji – ni bolja, ni gora od njih! I nijedna se od njih ne bavi više vjerskim nego drugim pitanjima. I to, po pravilu onima koja su, u biti, najudaljenija od onoga zbog čega su one formirane. Drugo. U hrišćanstvu uopšte, pa ni u njegovoj istočnoj (pravoslavnoj) frakciji, nema nikakvog vjerskog (dogmatskog) nejedinstva i neravnopravnsti. Postoji, doduše, razlika između istočne i zapadne hrišćanske crkve u tumačenju osmog člana „Simbola vjere“ – tzv. dogme filioque. Na Carigradskom saboru (381), tzv. nikejsko vjerovanje da „Sveti Duh“ potiče od „Boga oca“ (što istočna hrišćanska crkva i dalje smatra ispravnim), dopunjeno je vjerovanjem da „Sveti Duh“ proishodi iz „Boga oca“ i „Boga sina“ (što je i sadašnje vjerovanje u zapadnoj hrišćanskoj crkvi). Drugih razlika među hrišćanskim crkvama uopšte – nema. To što su istočna i zapadna hrišćanska crkva unutar sebe organizaciono različito uređene, tehnička je a ne dogmatska stvar. Treće. Ravnopravnost vjernika, u smislu njihove mogućnosti da sami nađu „svoj put do Boga“ ili drugog transcendentalnog dezidera – nenarušiva je. Naravno, ukoliko sam vjernik ne dozvoli da mu se neko (u)miješa u tu vezu. Dozvoli li to, neizbježno kreće, na svoju odgovornost, stazom kojekakvih manipulacija njegovim osjećanjima, koje u principu nemaju nikakve veze sa vjerskim pravima i slobodama koje mu garantuju ustavi, zakoni i druga akta. Četvrto. „Crkveni problem“ u Crnoj Gori nije vjerske (kanonske), već isključivo političke – nacionalne i državne – prirode. Ovdje, dakle, nije spor u vjerskim dogmama već u političkim ambicijama jedne države i jedne nacije da vrati „pod svoje“, tj. da – baš kao i 1918 – radi svog širenja i „izlaska na more“ ukine državu i naciju koje joj svojim postojanjem onemogućavaju realizaciju tog „iskonskog“ sna. Ergo, ukinuti „nacionalini predznak“ pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori više od svega drugog bi simbolički značilo isto što i raspustiti parlament i započeti „narodne pripreme“ za sazivanje druge (i posljednje) Podgoričke skupštine.

POBJEDA: Poglavari dvije pravoslavne crkve u našoj zemlji – Crnogorske pravoslavne crkve, koja je obnovljena 1993. i Srpske pravoslavne crkve, u razgovoru za Pobjedu kategorično su odbacili, kao neprihvatljivu, ovu ideju. Smatrate li da je moguće da crkveni poglavari promijene mišljenje?

RADONJIĆ: Budu li im tako naredili svjetovni vladari, kojima su od vremena Milanskog edikta (313. n.e.) crkveni poglavari u istočnom hrišćanstvu neupitno podređeni, ovi drugi će sasvim sigurno poslušati. Da podsjetim, te godine su Konstantin Veliki, čelnik Istočnog Rimskog Carstva i Flavije Likinije, čelnik Zapadnog Rimskog Carstva, svoju izuzetno veliku eklezijastičku moć krunisali pravom da mogu imenovati i opozivati patrijarhe. Ta norma, sa svim svojstvima dogmatskog načela, od tada se nije mijenjala. Problem je, međutim, u karakteru i smislu onoga što svjetovni gospodri traže od duhovnika. Jedan od trivijaliteta te vrste je, na primjer, insistiranje na traženju od Antiohijske crkve tzv. tomosa, kao neke vrste sertifikata da se ima autokefalnost. To ne samo da nije potrebno, jer takvi odnosi i obaveze u istočnoj crkvi ne postoje, nego služi kojekakvim političkim i drugim manipulacijama. Ako je pravoslavlje igdje, u bilo čemu, demokratsko i oslobođeno šablona, to je upravo mogućnost njegovih sljedbenika da u svakoj zemlji imaju svoju samostalnu crkvu, kojoj niko van te zemlje i njenih vjernika nije nadležan, niti ima pravo da se miješa u njena unutrašnja pitanja. Ali, to je jedno, a praksa neupućenih ili zlonamjernih - nešto sasvim drugo.

Opširnije u Pobjedi

Komentari: 32

logic

09. 09. 2019 - 07:38

A svakom obrzaovanom Crnogorcu je jasno, da je takozvano formiranje pravoslavne crkve bez predznaka čisti populizam , i državnički stupidizam vladajuće strukture. Nesposobnost i slabost za djelovanje kontra antidržavnog sistema, žele zaviti u novu oblandu, tj. SPC bez predznaka S. Neće uspjeti jer se boje i previše su inficarani prvo porodično, onda partijski i poslovno. Zato će to riješiti vazda oni koj nisu uvezani pipcima, sa gorepomenutom antidržavnom organizacijom SPC, svidjelo se to ustavopatriotama ili ne. Stare previše savijajujće generacije su prošlost i dokazano nesposobne da završe crnogorsko pitanje, to će obavit mlađi, jači i sa više herca.
Stara Garda

09. 09. 2019 - 12:17

"Stare previše savijajujće generacije su prošlost i dokazano nesposobne da završe crnogorsko pitanje, to će obavit mlađi, jači i sa više herca." Nebi se složio sa tvojom dijagnozom. Danas je mnogo lakše nego kad smo mi počeli borbu za Crnu Goru. Neznam ni jednog od onih prvih 48 da 60 članova LSCG da je savio grbaču i da dan danas vjeruje u pretrkače i pojedincima u ovoj današnjoj VLADI.
Janica Matova Beograd

09. 09. 2019 - 07:52

Ovaj bivši golman F.K. Lovćen koji nije produžio da se bavi trenerskim poslom nego je postao akademik ,sasvim korektno analizira predlog vrha vladajuće partije o rešavanju crkvenog pitanja u Crnoj Gori.Radonjić je tu ideju o "jedinstvenoj pravoslavnoj crkvi "okarakterisao kao podvalu crnogorskom narodu što je tačno. Ono što je čudno je izvučeni naslov "NIJESU VJERSKE DOGME ,VEĆ AMBICIJE JEDNE DRŽAVE DA CRNU GORU VRATI POD SVOJE"Koga da vrati pod svoje?Čija je Crna Gora?Na ovaj način nama ne trebaju neprijatelji ,sami sebi smo dovoljni.
Neka Jane

09. 09. 2019 - 12:16

Nije bio on bio golman FK Lovćen nego radnik Oboda, koji je uzeo knjigu u šake i napredovao do akademika. A i da je bio golman, bilo je to prije više decenija i uostalom što to ima veze. Zašto onda ne pomenu da je Milo nerealizovani košarkaš sa "eto tako" prosjekom studija, pa sad svima soli pamet.
Student

09. 09. 2019 - 08:09

Hvala profesore.
Ksenija Petrovic

09. 09. 2019 - 08:31

E moj Radonjicu ocemoli pustiti da rade pojedinci po njihovom nahodenju ili po ustavu i zakonu Znate kako se kod nas reklo jaci kaci.Sto ako imaju vlast u svoje ruke ne mogu da rade kako njima odgovar Mi ne trazimo nista ono sto nije nase Samo neka nam vrate ono sto su nam oteli i prisvojili kao svoje da opet bude sto je bila AUTO KEFALNA CRNOGORSKA CRKVA
xy

09. 09. 2019 - 11:04

Najveći živi intelektualac sa područka ex Jugoslavije, samo da to još shvati Đukanović. Njegov pristup Petrovićima je jedini spas za građansku i multietničku Crnu Goru.
Da, da ....

09. 09. 2019 - 12:28

Apsolutno tako. Ako Đukanović ne shvati, ponovit će se kolone iseljenika poput onih sa Kosova, BiH i Hrvatske. Kako je krenulo u ovom slučaju Crnogorci će morat da idu iz svoje države Crne Gore, zajedno sa njima Hrvati, Albanci i Bošnjaci.
ПЛУЖИНЕ

09. 09. 2019 - 12:29

Не постоји ту никакав pristup Petrovićima, него вјечити жал и жеља за осветом гренадирске фамилије. Када би Ђукановић био толико неинтелигентан колико ти очекујеш, онда би фактички настале најмање двије Црне Горе, а он то сигурно не жели.
xy

09. 09. 2019 - 12:51

Zašto? Zato što se samo Radonjić u Crnoj Gori usuđuje da kaže istinu o tim ruskim podguznim buvama i srebroljupcima. "Najveći Crnogorac" koji je Srbin i to svima i stalno govori. Veliki pesnik čiji Gorski vijenac nije preživeo ni 30 godina a već je morao da se miče iz crnogorskih škola zato što je uredljiv za Bošnjake. "Oličenje skromnosti": Hvala bogu što mi dade pamet i ljepotu iznad svih ljudi? Ko pročita njegov testament pita se da li je čovek uopšte bio normalan. Ali ovo je verovatno samo moje mišljenje. Ja samo tvrdim da Petroviće treba "propustiti" kroz objektivno istorijsko rešeto, pa šta im bog da. Ču'š, "nije vladika Rade insistirao, samo je onako ovlaš pomenuo prisutnima da bi voleo da ga tegle do na vr' Lovćena i tamo sahrane". Kakva skromnost. Uostalom, ima li iko na ovoj kugli zemaljskoj ko je više nagrdio Crnu Goru od Nikole I Petrovića?
Freeman

09. 09. 2019 - 12:03

Manimo se prazne priče g. Radonjiću,potrebno je odgovoriti na jedno prosto pitanje,da li za postojanje crkve treba da postoje i njeni vjernici ?.Ili,možda mislite da je dovoljno da postoji politička volja vlasti ?!.Kad jasno odgovorite na postavljeno pitanje,onda se može polemisati.
ISTINA

09. 09. 2019 - 15:29

U spc-u ne postoje vjernici, no su to sve politički vojnici srbijanske države, a najžalije je to što su to crnogorci kojima je posoljena pamet iz spc-a.
joketo

09. 09. 2019 - 15:32

spc, oliti njeni popovi se stano pozivaju na vjernike, tomose i mitove. Sve su to izmišljotine i lažavine iz spc-a, i njenih popova.
Freeman

10. 09. 2019 - 09:11

Vi nemate pojma,vidi se da nijeste ni kršteni,kao što se vidi da ne idete u crkve,jer bi vidjeli koliko dozazi vjernog naroda u svoju crkvu. Oni dolaze u svoju crkvu iz potrebe ,a nikako po naredbi .Ali šta vi o tome znate ?.Ništa .
Bijeki Pavle

09. 09. 2019 - 16:18

Bolje je da ne postoje nikakvi vjernici no ka sto su srpski sa toliko genocida pocinjenih a bez imalo stida i priznanja.
Mihailo,Bgd

09. 09. 2019 - 12:35

Očekivao bih od Akademika da pored tačne dijagnoze ,koja je više ili manje vidljiva,predloži političku terapiju duhovnog i mentalnog ozdravljenja crnogorskog identitetskog kolektiviteta. TO SE OČEKUJE OD NACIONALNE INTELEKTUALNE SAVJESTI I SVIJESTI CRNOGORSKE. I ne samo da da terapiju nego da je sprovodi uz pomoć istomišljenika. Građanskoj CG je potrebna akcija da neutrališe velikosrpski Projekat Velikog Zla. Sve drugo je pol. estrada!
Djordje

09. 09. 2019 - 12:37

Sve si lijepo odgovorijo Akademice. Vi hocete da promijenite svijest naroda,da bude ono sto vi hocete,ne ono sto je bijo nego ono sto vi hocete. To je citava istina. Istina je da u citavom svijetu sve ovakve " umne glave " prave haos. I vi ste demokrate? Vi ste fanatici!
Nada Z.

09. 09. 2019 - 17:05

A ti si, Đorđe, polupismen i nevaspitan. Dr Radonjić je jedan od rijetkih crnogorskih intelektualaca u čiji sud ima smisla vjerovati. Podsjetio si em na jednog magacionera, koji je došao rođaku - akademiku, na sahranu, pa rekao: "Ja sam ga vazda volio, iako s epolitički nijesmo slagali." Hoću reći: nije od važnosti tvoje mišljenje, dragi Đorđe. Pročitaj nešto, jadan ne bio, nauči makar pravopis...
Istine radi

10. 09. 2019 - 09:18

Gospodin Radonjić je svojevremeno "zatvorio" gimnaziju na Cetinju dok postojeći profesorki kadar ne bude zamijnenje pravim i odanim članovima partije. Evo kako je to, prije pet-šest godina opisao jedan ugedni cetinjski intelektualac (R.R.) "Zatvara gimnaziju zbog političke nepodobnosti profesora i iz lične osvete, jer nije uspio završiti gimnaziju već nižerazredni ŠUP**. Ono što nikome nije palo na pamet u prethodnih devedeset pet godina postojanja ove ugledne obrazovne ustanove, čak ni njemačkim i italijanskim okupatorima, pada na um njemu. Donosi odluku da đaci zbog svojih profesora koji nijesu članovi partije, ne smiju ići na časove sve dok se ne nabave novi profesori. Progonitelj to obrazlaže sledećim riječima – „Nijesu važne činjenice važan je stav Partije“.
Samo Cpc

09. 09. 2019 - 13:01

Crkva mora imati ime Crnogorska pravoslavna crkva . Sve ostalo je prevara.
goran1978

09. 09. 2019 - 15:40

To sto je predsjednik Djukanovic rekao to je najbolje rjesenje za to pitanje u Crnoj Gori i tako ce se rijesi crkveni problem.
Kosta

09. 09. 2019 - 15:42

Znamo da su CG prisajedinili Srbiji 1918. i da je 2 godinr nakon toga ukinuta autokefalnost CPC i da je onda SPC nasilno prepisala sa drzavne imovine na sebe imovinu i onda mi se nadju ove “pameti” koje sponuju javnost da CG otima nesto Srbiji! A zapravo je obrnuto!
Клобук

09. 09. 2019 - 18:15

Није тачно да је 1918. Црна Гора присаједињена од Србије, но обрнуто - Црна Гора је тада анектирала Србију. Краљ Александар је чити Црногорац, и по поријеклу, и по рођењу, и по темпераменту, и по карактеру. Од тада па у наредних готово осамдесет година у Србији су највиши политички кадрови били они који су рођени у Србији, па и главнина ДПС-овог руководства су у Београду провели значајне политичке дане, а један од њих тамо је и рођен. Када им је постало мало тијесно у Београду, а овдје су направили свој клан, онда сва повика на Србију. Ви бисте се стидјели кад би умјели, постајете нешто попут Хрвата, али само као њихова трагична или фарсична копија.
Bijeli Pavle

09. 09. 2019 - 21:45

I danas imamo kojj su rodjeni u CG i koji su od nevolje dobjegli iz Hercegovine a najvisi su krvnici Svete Crne Gore zato muk
oliver14

09. 09. 2019 - 15:45

Ne moze vise niko CG da vrace "pod svoje" - to su davno prosla vremena, sad CG je nezavisna drzava koja gradi svoju drzavu po demokratskim i evropskim standardima!
Vitinka

09. 09. 2019 - 15:47

Te ambicije ti mogu da okace macku o rep, i bolje bi bilo tim da gledaju svoje dvoriste i svoju drzavu!
ines23

09. 09. 2019 - 15:48

Njih nezavisnost CG ubija u pojam i pravi im komplekse nevjerovatne razmjere da oni se trude svim silama da unize CG ali im je dzabe sve, na kraju krajeva ako im se ne svidja CG zasto su i dalje u njom??
Partijski drug

09. 09. 2019 - 18:00

Nikako ne mogu da razumijem potrebu nevjernika da se bave vjerom. Pa još na bazi i proklamovanju kako je to nešto pogrešno, staromodno i loše hoće da uređuju tu oblast u državi.
danilo s.

10. 09. 2019 - 08:06

@Partijski drug - Ne radi se o vjeri - već o crkvama i popovima. Hrišćanska vjera uči ljubav, Amfilohije i SPC siju mržnju. Uostalom, ako je SPC u pravu neka se mole Bogu - Bog će se pobrinuti da da je sačuva. Bog ima snage da se sam brani? Ne trebaju mu crkve, posebno ne one koje šire mržnju medju narodima. "Neka bude volja tvoja..."
Ćalasan

10. 09. 2019 - 12:46

A kako možeš razumjeti vjernike da se bave nevhernicima????
Anagustum

10. 09. 2019 - 04:41

Bez ikakvog kompromisa treba postupiti u vezi crkve. Donijeti zakon o vjeroispovijestima . Vratiti nazad uzurpiranu imovinu od SPS. Donijeti zakon u Parlamentu o ponistenju ukaza srpskog kralja o ponistenju CPC. Sad je istorijski trenutak da se nasadi alatka na jedini pravi i dugo odrzhivi nacin. Treba jasno i koncizno odraditi ovo u vezi crkve da bi smo za sva vremena ( ili bar za jedno 200-300 godina do nove invazije Neimanjicha) stavili tacku na onu izreku “ cherachemo se jos”. Dosta je bilo “cheranja josh”, i neka drzhava zavrshi ovu pricu na jedini pravi nacin. Kako god da im se uradi, Risto & Co. nikad zadovoljni biti nece, a kukat che dok ih grla sluzhe. Sad ili mozhda neche biti potrebe ikad. O svemu ostalom mozhe da se razmishlja o nekome compromisu- o pitanju Crnogorske Pravoslavne Crkve nema I nemozhe biti compromisa. Dugujemo buducim pokoljenima da rijesimo ovo pitanje, koje je nas zapalo da rijeshimo.
danilo s.

10. 09. 2019 - 07:58

Crkve postaju političke organizacije…Neće proći dugo vremena a da se crkve ne podijele po političkim, baš kao što su podijeljene po teološkim pitanjima. I kada taj čas dodje, ako ne bude dovoljno liberala da održavaju balans moći, ova Vlada (USA) će biti uništena. Sloboda čovjeka nije sigurna u rukama bilo koje crkve. Kada su Biblija i mač partneri , čovjek je rob … (R. Ingersoll, 1895). Citiram Ingersola jer je u pravu, kao što je i dr. Radonjić u pravu. Pitanje je Pravoslavne crkve u CG nije teološko koliko političko pitanje. S novim zakonom, sukob između vlade (države CG) i SPC izbiće na svjetlost dana. A tada “kome čelo prsne kuku njemu”, Jer iza svega što radi SPC u CG stoji, nažalost, većinska Srbija i njena otrovna veljesrpska ideologija. Tu je dr. Radonjić u pravu. Velika odgovornost leži na Vladi CG – još i više na svim građanima – da bi se sačuvala, ne samo sloboda CG, već i sama CG. A ako bude CG biće i Crnogorske crkve.
Novi komentar