On je pred vijećem Ane Vuković ustvrdio da nije želio da ubije Đurovića, već samo da ga upozori i da mu ,,motor digne u vazduh“.
Osim Cirikovića na optuženičkoj klupi su Eldar i Mirzet Nurković, Darko Milić i Đorđe Cicmil, dok su crnogorskim vlastima nedostupni Almir Jahović i Adnan Osmanagić. Na njihovom spisku za odstrijel, prema navodima optužnice koju zastupa tužilac Saša Čeđenović, bio je i bokser Nikola Sjekloća.
NALOG
- Kriv sam za neka djela, ali ne u potpunosti kako je to predstavljeno u optužnici. Postavio sam bombu ispod točka, nije me podstrekao Adnan Osmanagić, već neke osobe iz Peći čije ime ne mogu reći jer mi tamo živi porodica. Bila je namjera da se uništi motor, to je bilo naređenje nalogodavaca. Nakon što sam postavio bombu, udaljio sam se. Bilo je pet sati ujutro, mislio sam da je aktiviram ali su prolazili neki turisti i onda me bilo strah pa sam daljinski bacio u kontejner. Narednog dana pošao sam za Kosovo autobusom noćnom linijom – ispričao je optuženi Ciriković.
On je kazao i da je poslije deset ili petnaest dana ponovo došao u Crnu Goru i da je pozvao Eldara Nurkovića kako bi mu dao broj nekog ko se bavi nekretninama.
- Namjeravao sam da živim u Crnoj Gori pa mi je trebao stan. Nurković mi je dao broj Cicmila kojeg sam zvao dok sam još bio na Kosovu. Kada sam stigao u Crnu Goru sreo sam slučajno Cicmila u Rožajama. Sa njim sam došao u Podgoricu i sreli smo se sa Milićem kod stadiona Budućnosti. Nakon toga pošli smo u Budvu da vidimo stan – objasnio je Ciriković.
Odgovarajući na pitanje sutkinje Ane Vuković, optuženi je kazao da je Milića, Cicmila i Nurkovića upoznao mjesec prije hapšenja.
Na pitanje sutkinje Vuković zašto je dao različit iskaz kod tužioca i na suđenju, optuženi je kazao da je to uradio jer ga je policija u Baru i Podgorici maltretirala, „bila i prijetila mu“.
- Tukli su me inspektori u Baru, stavili su mi pancir i udarali me da mi se ne bi vidjele modrice – naveo je Ciriković.
(opširnije u Pobjedi)
