Korčulani su ogorčeni ovakvim predsjedničinim isticanjem notornog kvislinga i napominju da je kompletan kler, osim njega, u Korčuli sarađivao s narodnooslobodilačkim pokretom. Kao primjer navode da je u samostanu bila partizanska bolnica, a ističe se i primjer časne sestre Manes Karninčić koja je nakon rata čak imala partizansku penziju.
Časna sestra potvrdila je Sokolovu izdaju partizana
Korčulani su zgroženi aktuelnim primjerom iskrivljavanja istorije, posebno jer mnogi potomci ubijenih žrtava fašističke okupacije pamte sramnu ulogu fra Sokola.
Ivo Milat, predsjednik udruge antifašista Grada Korčule, komentarisao je ovaj slučaj za Index: "To je još jedna od ovih aktuelnih revizija istorije, i to na jedan jako grub način. Dokazano je, i to su izjavili višestruki svjedoci, da je fra Sokol počinio ratni zločin i da je izdao Njemcima sedmoricu partizana koji su se skrivali na otočiću i Njemci su te ljude ubili. To da je on izdao te ljude potvrdila je časna sestra Manes Karninčić koja je bila u to vrijeme čuvarica Dominikanskog samostana u Korčuli i davala je obavještenja partizanima. Bila je vezana uz partizane, kao i svi drugi sveštenici koji su u to vrijeme davali podršku narodu protiv njemačkog okupatora."
Ne zaslužuje on spomenik, već ljudi koje je odveo u smrt
Ivo Milat kaže da Sokol možda jeste žrtva jer u to ratno vrijeme, kako kaže, "nije ni bilo suđenja kako mi sad zamišljamo suđenje po današnjim kriterijumima".
"To je bio narodni sud. To je bila okupirana teritorija pod Njemcima i nije bilo vremena ni za sudije ni za advokate. Svaka strana je špijune likvidirala. A on je uz to direktno odveo u smrt sedmoro ljudi, a cijeli rat je sarađivao, prvo s italijanskim, a kasnije s njemačkim okupatorom. Dokaz tome je da je prior franjevačkog samostana fra Andro Vid Mihečić, koji je od prvih dana bio saradnik partizana i nositelj partizanske spomenice 1941. pred Njemcima kad su napravili desant na Korčulu, pobjegao s Badije na slobodni Vis iz straha da ga fra Sokol ne izda Njemcima, što bi ovaj sigurno napravio", napominje Milat i ističe: "Po nama, Sokol ne zaslužuje spomenik, već ljudi koje je odveo u smrt."
S druge strane, fra Mihečić je bio ugledan čovjek na Korčuli, prior, dok je na Badiji bila poznata franjevačka gimnazija koju su pohodili i mnogi ljevičari. Poslije rata gimnazija je zatvorena i pretvorena u sportski centar. Kasnije su cijeli samostan i svi objekti, kako govori Milat, prepušteni famoznom fra Jozi Zovku koji je stvorio međugorsku Gospu, i to njemu sad služi kao privatna vila, u koju dovodi svoje prijatelje i prijateljice.
Badija u funkciji privatne vile fra Zovka
U kompleksu na Badiji više se ne obavlja nikakva crkvena služba, kako doznajemo od Korčulana, osim jednog do dva tradicionalna crkvena okupljanja godišnje, kao što je hodočašće Gospi od Škoja. Lokalni stanovnici primijetili su da kompleks na otočiću čuvaju zaštitari.
Suprotno tome, na službenim stranicama predsjednice Republike juče je objavljeno sljedeće saopštenje: "Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović nazočila je otvorenju umjetničke galerije „Fra Bernardin Sokol“ u franjevačkom samostanu na Badiji... Galerija nosi ime po Fra Bernardinu Sokolu, hrvatskom glazbeniku i muzikologu koji je nevin i bez suda smaknut nakon što su ga iz samostana na Badiji u noći 28. rujna 1944. godine odveli partizani."
Bezočno iskrivljavanje istorijskih činjenica u ovom saopštenju predsjednice Republike demantuju svjedočenja zabilježena u istorijskim knjigama.
Otišao u njemačku komandu
Na primjer, Nikola Anić u knjizi 'Dubrovnik u Drugom svjetskom ratu - Od okupacije do oslobođenja' piše: "Nešto prije nego što su Nijemci napustili Korčulu, u rujnu (septembru) 1944. na otočiću Vrniku blizu Badije nalazila se skrivena grupa od oko 7 partizana. O njima su Nijemci dobili informaciju od fra Bernardina Sokola, pa su svi uhićeni i odmah pogubljeni iako su bili zaštićeni kao ratni zarobljenici. Rukovodilac OZN-e za Korčulu Ivan Jeričević Čompo u svojoj izjavi navodi da je ta grupa partizana bila skrivena na Vrniku i nastavlja:(...) Na Vrnik je došao držati misu fra Bernardin Sokol i na neki način saznao da se tu nalaze skriveni partizani.
Nije se, po običaju, poslije mise vratio na Badiju nego je otišao u Korčulu u njemačku komandu grada i oficire Abvera obavijestio o boravku partizana na Vrniku. Tumač u tom razgovoru bio je Vilim, Nijemac, koji je kao brijač još od prije rata živio na Korčuli. On je bio naš suradnik na vezi sestre Manes Karninčić, predstojnice zavoda Anđela čuvara. Ona je preko časnih sestara slala obavijesti u svoju ispostavu u Žrnovo sestri Ani koja je to prenosila našem obavještajcu. Međutim, Nijemci su u ovom slučaju bili brži, prvi stigli na Vrnik i zarobili partizane te ih odveli izvan Korčule.
"Evo vam ga, riješite nas ovoga zla!"
Naši su onda pošli na Badiju uhapsiti špijuna fra Sokola ali je on kroz prozor vidio dolazak partizana i kako je bila noć sakrio se u nekoj šupi u samostanskoj ekonomiji. Ostali fratri su se rastrčali okolo tražeći ga i kada su ga našli odveli su ga partizanima i predali im ga riječima: Evo vam ga, riješite nas ovoga zla! Međutim, autor knjige Sve naše Dakse Joško Radica, kada govori o fra Bernardinu Sokolu, sve ovo uopće ne spominje, a imao je dokument u rukama i, kako sam kaže, razgovarao je s Čompom, nego je napisao samo ovo: Dola je 28. rujna 1944. predvečer skupina partizana jednom barkom na otočić Badiju i iz samostana odvela fra Sokola.... Ovo je jedan od brojnih primjera gdje spomenuti autor obmanjuje javnost ne dajući joj sve dokumente kako bi saznala pravo stanje događaja. Naprotiv, čak na više mjesta navodi da je nevin pogubljen itd."
Navedeni citat iz knjige Nikole Anića dovoljno svjedoči o liku i djelu fašističkog kolaboracioniste kojem je hrvatska predsjednica odala počast. Njegov pak položaj "žrtve" može se usporediti sa žrtvom Benita Musolinija, koji je takođe ubijen bez suđenja, ali bez obzira na to, u Italiji mu nijesu odavali počast kao "žrtvi".
Fra Sokol: "Ante će Hrvatskoj donijeti spas"
Što se tiče "muzikologije" fra Sokola, u njegovoj muzičkoj zbirci pjesama 'Hrvatsko selo' svaka pjesma ima ne samo svoj crkveno-katolički ton nego svaku prožima i politička ustaška misao, što se vidi iz stihova "Ante će donijeti Hrvatskoj spas, Hrvat će na svome biti svoj!" Dakle, i duhovno i muzički fra Sokol bio je daleko od čovjeka kojem bi iko trebao otkrivati spomenik, a ponajmanje predsjednica jedne republike koja je nastala na tekovinama borbe protiv fašizma.
Istoričar Tvrtko Jakovina prokomentarisao je otkrivanje spomenika Sokolu za Index sljedećim riječima: "U HDZ-ovoj Hrvatskoj, odnosno Hrvatskoj Kolinde Grabar-Kitarović nijedan saradnik Njemaca, Italijana i ustaša nije kriv koji je stradao, a naročito ako je sveštenik, i to je jedini zaključak. Ona iznosi sumnje oko stradalih u Jasenovcu, pa Jasenovac treba kopati da bismo našli stradale (pa po tome vjerovatno i Aušvic treba kopati da bismo našli stradale), ali u ove stvari ne sumnja. Svako ko se borio na strani Njemaca, a stradao je od partizana, nije kriv - to je računica koju mi imamo u Hrvatskoj. Neki koalicioni partneri HDZ-a su to govorili naglas, a to je njeno ponašanje, ona se u skladu s tom računicom ponaša tokom cijelog svog mandata."
