A cappella

MARAŠ: Čekajući...

Često pomenem skandinavske države i nivo demokratije i odgovornosti koji postoji u tim zemljama. Daleko od toga da crnogorsko društvo pripada korpusu tih standarda, ali ne razumijem zašto nemamo potrebu da im se makar primaknemo
Objavljeno: 20. 09. 2019 - 14:50 Promjenite veličinu teksta: A A A

Prođe sve polako. I Svjetsko u košarci. Ali vidiš, malo ko pominje crnogorske odbojkaše, a rezultati su im više nego dobri. Čekaj, sa kapacitetima koje imamo u odbojci, plasirati se na Evropsko prvenstvo, ostvariti neke pobjede i boriti se za drugi krug? Pa nemojte, to je, što se mene tiče, značajniji rezultat od onog košarkaškog, gdje smo u startu amnestirali reprezentaciju od bilo kakve odgovornosti. Ispalo je da treba da smo prezadovoljni plasmanom, iako imamo jednog Vučevića, Dubljevića, Bjelicu... Odbojkašima svaka čast, da vam ja kažem.

***

Za sve procese u životu jedne nacije postoje specifične okolnosti. Shodno činjenici da smo obnovili nezavisnost tek prije 13 godina, ne možemo očekivati previše. Ali ipak, valjda imamo pravo da nešto očekujemo. Nepristojno ili neprimjereno dugo čekamo zgrade za Muzički centar, Gradsko pozorište, Big bend orkestar, zatvoreni koncertni prostor za 1000 posjetilaca i još mnogo toga. Natrčah prije neki dan na interesantan podatak, u kontekstu ove priče o zatvorenom koncertnom prostoru - tačno prije 109 godina, jedan od najvećih kompozitora ere romantizma, Gustav Maler imao je u Minhenu premijeru svoje poznate 8. simfonije, sa izvođačkim sastavom koji je brojao 1.028 muzičara. Tako je, hiljadu dvadeset osam muzičara, u jednom, zatvorenom prostoru, godine 1910. To je, u stvari, maleni podsjetnik na okolnosti u kojima danas funkcioniše magistrala naših kulturnih potreba i mogućnosti da se one realizuju.

***

Nakon ljetnjeg zatišja, na javnoj sceni imamo opet tajne snimke, optuživanja najodgovornijih ljudi iz sistema vlasti za razne korupcionaške poslove, pa opet nemamo nikakvu reakciju koja bi bila logična za neko demokratsko društvo, makar ono bilo i u povoju. Ne mogu ni da zamislim kako bi se slična afera poput ove posljednje riješila u nekoj zemlji Evropske unije. Tačnije, ne riješila, jer za rješenje postoje razumni rokovi u sudskim postupcima, nego kakva bi bila reakcija i ljudi koji su optuženi, ali i javnog mnjenja. Ne znam za vas, ali nakon audio-snimka u kome neko jasno tvrdi da je prvi po odgovornosti u tužilaštvu uzimao novac po osnovu olakšica za nekoga iz domena interesovanja posla koji obavlja, morao da bude makar - privremeno sklonjen sa funkcije, do utvrđivanja pune istine. Ovako, čekajući pravdu ili makar reakciju, u javnom mnjenju koje je već obilato pripunjeno informacijama koje se tiču korupcije, plagijatorstva, zloupotreba službenog položaja i slično, može se steći utisak da sistem odgovornosti prema javnosti ne postoji. Tačnije, da ne postoji niti jedan razlog zbog kojeg bi neko, ko radi za građane i u interesu tih građana, morao da snosi makar privremenu konsekvencu, pa da mu se onda u redovnom sudskom postupku dokazuje krivica. Jer ovako, egzistira haos na sve strane, svi su nevini dok se ne dokaže suprotno, a istine ni na vidiku. Osumnjičeni je, logično, napustio Crnu Goru bez mnogo pompe, a vi građani, dumajte što se iza brda valja. Dakle, u najmanju ruku da se zaključiti da se vlast ne pretrže da nas ubijedi da radi u našem interesu i za naš ćar. Nego pred sobom imamo evropske integracije, a one nose i različite izazove, poput ovih afera. Treba to izdržati, ionako se na izborima neće dogoditi nikakv zemljotres tim povodom. Da podsjetim, čak je i Makedonija nedavno imala „demokratskiju“ reakciju na sličnu korupcionašku aferu. Ne čekajući...

Kad se tome pridoda ono što se teško zaboravlja, a tiče se sticanja (ili namicanja) stanova ili stambenih kredita isključivo za pripadnike vlasti, onda se stvarno čini da strpljenje polako nestaje. Kad tome dodate osionost kojom isijava kadar koji po sopstvenom kazanju „potpuno zaslužuje“ te benefite za razliku od nas, običnih smrtnika, koji, gle čuda, nijesmo te sreće, onda je stvar potpuno zaokružena. Običan čovjek ima potpuno pravo da se osjeća kao najobičniji magarac, koji cijelog života tegli i radi, stvara i kreira, da bi omogućio nekom ministru ili javnom funkcioneru stan od 100m2 za tridesetak hiljada eura. Čak i ako dan nakon katastarskog upisa „naše“ nekretnine odluči da napusti to radno mjesto. Podrazumijeva se, uz razumnu otpremninu. Dotle ćemo mi da vadimo nalaze i dostavljamo krvnu sliku za projekat 1000+.

***

Došlo je vrijeme da se malo organizujemo, što bi se reklo. Jednostavno, radi se o imovini svih nas i ljudima koji su tu gdje jesu da bi štitili interese svakog od nas. Često pomenem skandinavske države i nivo demokratije i odgovornosti koji postoji u tim zemljama. Daleko od toga da crnogorsko društvo pripada korpusu tih standarda, ali ne razumijem zašto nemamo potrebu da im se makar primaknemo? Pa makar i pogriješili koji put, greška iz faze progresa mnogo manje košta od namjernih lilčnih grešaka koji vode isključivo ostvarivanju pojedinačnih interesa na štetu građana. Zato u voznom parku Danske imamo i bicikl kao prevozno sredstvo, a u našem, crnogorskom, najčešće motore od 4,2L na benzin. Od svega ovoga zavisi i kvalitet života, i kod nas i kod njih, što se lako da utvrditi vikend posjetom Skandinaviji. Pokušajmo, čekajući tako, možda i izvučemo neki predizborni zaključak.

Komentari: 1

gost

20. 09. 2019 - 15:49

Sve se slazem, Vlado! I opet, kao i ranijih puta kad procitam tvoj tekst, zapitam se: Mozda sam ja djetinjstvo i mladost morao da provedem u ovoj sredini i ovakvom drustvu (da ne pominjem sad sankcije, bombardovanje i druge krize), ali zasto sam odlucio da i moje dijete podizem u istom (nazalost, nimalo promijenjenom) ambijentu?! Za sve drugo nek mi je kriva vlast, opozicija, komsiluk, sudba itd, ali za ovo zadnje sam kriv ja.
Novi komentar