Iggy Pop, album „Free“

Bučan ulazak u noćnu luku

Ovako apstraktan i nekonvencionalan album teško će doći do šire publike. U jednu tihu muzičku luku Igi Pop će na početku ove jeseni ući po mraku i zateći tek poneko upaljeno svijetlo.
Objavljeno: 20. 09. 2019 - 15:58 Promjenite veličinu teksta: A A A
Bucan ulazak u nocnu luku
FOTO: bbc.co.uk/shopify.com

Neki unutrašnji glas kao da stalno zadirkuje Igi Popa, ne da mu da zaspi snom pravednika. Grebe ga kao kamenčić pod petom: „Previše si postao normalan, vrijeme je da napraviš neko čudno sra*e“! E, ta vječna zublja, to je ono što Igija čini slobodnim čovjekom.

Tako je to sa prokletnicima za koje svijet u jednom momentu shvati da su savršeni svečevi rokenrola. Vječito u traganju za novim granicama - da bi ih prešli, preskočili, namagarčili. Iza Igija je odličan album „Post Pop Depression“, trijumfalno zabiberen od mlađarije iz Queens Of The Stone Age i Arctic Monkeys. Ali, sve to „normalno“ naravno nije Igi Pop, makar nije u potpunosti. I ne može biti cjelovita slika o liku na čijim koncertima se morate makar u jednom momentu zapitati: „Što hoće ovaj čudak od sebe i od mene“.

igipopfri

Dva pravca

Na albumu „Free“, to frontalno stupanje na teritoriju očuđenosti je planirano u dva pravca: ka pop rok avangardi sa ukusom gotike (neko je rekao Lu Rid i Velvet Underground?) i ka prženju garažnog roka. Ima tu sjajne muzike, poput instant džezi hita „Sonali“ koji miriše na solo uratke Toma Jorka iz Radioheada.

Ima i potpuno besmislenih pokušaja kljakavog humora u „Dirty Sanchez“ gdje Igi lamentira nad poplavom onlajn-pornića. I sve to je jedan slobodan čovjek kojem je u 73. godini debelo stalo da pokaže da je i dalje „u igri“, da životna i kreativna vatra nije utihnula. Pa i onda kad na momente djeluje kao matori čudak kojem je teško da pohvata svoje riječi za šankom.

Druga polovina albuma prosipa se u niz pomalo apstraktnih i nabacanih recitacija, od kojih se „Do Not Go Gentle Into That Good Night“ Dilana Tomasa propisno ofucala po filmovima, serijama i albumima posljednjih godina. Zato je finalna „The Dawn“ mnogo jača i originalnija. Okružen drhtavim, ambijentalnim sintisajzerima, Igi trijumfalno podvlači da nema nikakav problem sa tim što ostaje, ili eventualno odlazi - sam. „Ako se prospe i padne ono što je preostalo... Dobro je makar smijati se u mraku“. 

U mraku

Ovako apstraktan i nekonvencionalan album teško će doći do šire publike kao „Post Pop Depression“. U jednu tihu muzičku luku Igi Pop će na početku ove jeseni ući po mraku i zateći tek poneko upaljeno svijetlo. Nema sa tim nikakav problem - makar će se pogano potruditi da napravi žestoku buku i ponekog krmeljavog tipa digne iz kreveta, sa zasluženom tvrdom psovkom na usnama.

Ocjena: 65/100
 

Komentari: 0

Novi komentar