Zalazak sunca, ,,kataware-doki“, prema vjerovanju Japanaca je ono vrijeme kada se može desiti nešto natprirodno. Poput momenta jasnoće, kad postanemo svjesni sopstvene cjeline i ostvareni u potpunosti. „Kataware“ na japanskom znači i „polovina para“ i sluti na čežnju, nedostajanje.
„Your Name“ (jap. ,,Kimi no Na wa“, Makoto Šinkai, 2016) sav je satkan od čežnje u koju je teško uprijeti prstom. Poput slanog ukusa na obrazima nakon buđenja. I nečijeg imena i lica koje vam ostane tu, na vrhu jezika, ali ga, ipak, ne možete uhvatiti. I onda to postane kosmički važno i duboko, u onoj mjeri koliko to može biti egzistencijalna rupa jednog mladog života. Tamo gdje ima svega, osim življenja.
Momenat magije
To zaboravljeno ime, to je onaj osjećaj za koji nijeste sigurni da li je gravitacija što veže umorno stopalo za tlo ili je baš to ono što joj se tvrdoglavo opire. I tako iznova, u beskraju istih dana. Sve do jednog filmskog sutona, kad jedna kometa ostavi trag na nebu. Kažu, jednom u 1.200 godina. I sasvim dovoljno za momenat anime magije, koja je Japance posljednjih godina naučila mnogo čemu. O njima samima.
„Your Name“ je, vjerovali ili ne, četvrti najgledaniji ikad film u Japanu i drugi domaći. Jedini anime uz „Spirited Away“ Hakao Mijazakija koji je zaradio više od 100 miliona američkih dolara u domaćim bioskopima! Priču o uspjehu filma koji je prikazan u 92 zemlje, ali ne kod nas niti u regionu, tu treba zaustaviti i postaviti ključno pitanje. Zašto baš „Your Name“? Odgovor se tiče baš one neuhvatljive čežnje jedne generacije. Ali, i njene griže savjesti.
Koncept narativa scenariste Makoto Šinkaija je originalan i efektan u jednostavnosti. Udaljeni tinejdžeri koji se nikad nijesu upoznali, Micuha i Taki, počinju ne samo da sanjaju jedno drugo, već i da se naizmjenično, svakog drugog dana, „bude“ u tijelu onog drugog i preuzimaju njegovu ulogu u životu. I, naravno, da reditelj Šinkai to vraški zabavno slika i koristi manevarski prostor. Vrlo inteligentno - ne samo da se zapitate kako bi se ponašali u tijelu stranca, idola, neprijatelja, simpatije već, prije svega, da promislite kakav bi uticaj na život imalo to kada bi ,,kormilo“ vaših dana preuzela bliska osoba. Film ima tako dobar tempo, da vam pruža sasvim dovoljno vremena i prostora da promislite o istinskoj bliskosti, povjerenju, dobrim namjerama. „Navlači“ vrlo lično i, pritom, sa svakom odgonetnutom zagonetkom otvara niz novih.
Usud vremena
„Your Name“ ipak, nije suštinski film dvije osobe. Već je film o vezama svih nas. O tome da smo dio jednog i onda kad nas otrgne daljina, vrijeme ili prolaznost. Vrijeme tu djeluje kao najveći usud, grublje od bilo koje daljine. A, ipak, ono u krajnjoj liniji jedino djeluje ljekovito. Kao u sudbini lista nevoljno otrgnutog jesenjim vjetrom koji će u prahu zemlje jednom, ipak, dočekati dugo čekani susret.
Naravno da ova priča ima mnogo veze sa filozofijom, religijom, a prije svega načinom života jednog nama tako posebnog i fascinantnog naroda. I naravno da se u odnosu i upoznavanju dvoje mladih ljudi (Micuha odrasta sa bakom i sestrom na selu, Taki je katapultiran u sprintersku trku života u tokijskom megalopolisu) ne radi samo o dubokom ambisu tradicionalnog i modernog Japana, već i o njihovom konstantnom trenju, vulkanskom ključanju. I u tome ima mnogo fine erotike i životne sile. Kao da su te dvije nepomirljive polovine života japanskog čovjeka ono što ga čini cjelovitim. I da je baš to ono neuhvatljvo ime sa kojim se budi na izgriženim usnama.
I opet, zbog čega je Japancima ovo bilo toliko bitno? Jer se radi o odjeku jedne velike krivice. Bez želje da otkrivamo bilo koji detalj radnje, niti ćemo to učiniti – naravno, da to ima veze sa nuklearnom katastrofom Fukušime i tragedijom jednog naroda u udaljenoj provinciji. Još više, sa načinom kako su to njihovi zemljaci, u udaljenim velikim gradovima, posmatrali i proživljavali. U krajnjoj liniji uvijek voajerski i predatorski, „umirući“ u užasno privlačnoj ljepoti nekih stravičnih kadrova. A bez iskrene i istinske veze sa tim dalekim nesretnim čovjekom.
Igra svjetlosti
Zato je druga polovina filma posebno jaka i iskrena. Jer je beskrajno šarmantan poziv na djelovanje, upoznavanje, hvatanje popucalih veza - i onda kad se to čini nepremostivim. I naravno da se ne radi samo o prostornim, nego i vremenskim daljinama. I opet, naravno, da je to šarmantno i potpuno ljudski - to da će jedan dječak, uprkos svemu, pokušati da pronađe jedno lice i jednu dolinu na jezeru čijih se imena ne sjeća. Iako su blijede konture iz nekih bunovnih snova jedina mapa koje se ima uhvatiti.
Vizuelni stil diskretno, ali u važnom momentu, istupa iz poznate anime dinamike. U igri svjetlosti, odsjaju ili prelivanju akvarelnih boja, reditelj Makoto Šinkai pušta da u stvarnost kaplje živa voda sanjanja. Ciljano, vrlo teško je povući jasnu granicu jave i sna. Tako je „Your Name“ film čiju ćete lakoću linija i mekotu boja uvijek prepoznati - iako nema sadržajnost crteža i dovršenost kadra ,,rivalskih“ filmova slavnog studija Ghibli. Za to je Šinkai imao vrlo jasno objašnjenje - rok od dvije godine rada nije bio dovoljan da se njegova vizija ispuni u potpunosti. To je odlično „peglano“ korišćenjem kontura cijelog niza realnih kadrova, poput predgrađa Tokija i jednog stepeništa na kojem se odvija već kultna scena sa kraja filma. Za dodatno pojačan osjećaj - da je film jaka injekcija sna ubrizgana baš u vašu realnost.
Nove putanje
Tako „Your Name“ u završnici postaje i prelijepa priča o tome, kako neke rane nedostajanja i krivice najljepše i najbolje zacjeljuju. Kako na našoj koži rascvjetavaju, pronalaze nove putanje i značenja - sve dok ne postanu znakovi na raskršćima nekih novih susreta. I upoznavanja. Prateći isključivo lekcije i pravila onog što je akcija, vjera, žrtva. Mimo sebičluka i daleko od međa svih komfor zona. Čak i onda kad vrijeme ne liči na putovanje, već samo na beskrajan hod uzduž nekog visokog stepeništa. I nazad. Tada ćete i naučiti da ima nešto mnogo bitnije za napisati na dlanu voljene osobe i od svog imena koje bi tu urezali, da ga nikad ne zaboravi.
„Your Name“ je onoliko magičan film u kojoj mjeri vas ubijedi da sa druge strane ogledala vaše čežnje, nastavlja samo nečija ostvarena sreća. I da vas baš tamo, u dubokoj prirodi iz koje je sve poteklo i u koju se sve vraća, što je osjećate kao potmuo zov ili jekovit bol u kostima, i što sluti na prvi jesenji sjeverac i prvo proljećno jutro - čeka vaša druga polovina.
